"Joža Horvat - književnik i moreplovac"

Osnovna škola Jože Horvata Kotoriba

Virtualna izložba nagrađenih i pohvaljenih radova

likovni radovi

literarni radovi

fotografija

Kotoriba, ožujak 2024.

Putovanje

Popis škola sudionica

Škole koje su sudjelovale 2024. I. osnovna škola Čakovec II. osnovna škola Čakovec OŠ Ante Kovačića Zlatar OŠ Antun Nemčić Gostovinski, Koprivnica OŠ Antuna Mihanovića Klanjec PŠ Lučelnica OŠ Belica OŠ Bistra OŠ Domašinec OŠ Donja Dubrava OŠ Ferdinandovac OŠ Gola, PŠ Otočka OŠ Goričan OŠ Ivana Gorana Kovačića Vrbovsko OŠ Ivana Rangera Kamenica OŠ Ivanovec OŠ Izidora Poljaka Višnjica OŠ Jože Horvata Kotoriba OŠ Koprivnički Ivanec OŠ Ksavera Šandora Đalskog, Donja Zelina OŠ Kuršanec OŠ Ljudevita Modeca Križevci OŠ Matka Laginje, Zagreb OŠ Nedelišće, PŠ Pušćine OŠ Orehovica OŠ Pavao Belas Brdovec OŠ Pavla Štoosa, Kraljevec na Sutli OŠ Petrijanec OŠ Podturen OŠ Sesvetska Sopnica, Sesvete OŠ Sidonije Rubido-Erdody, Gornja Rijeka, PŠ Kolarec OŠ Strahoninec OŠ Sveta Marija OŠ Svibovec OŠ Šemovec Treća osnovna škola Varaždin OŠ Tužno OŠ Veliki Bukovec OŠ „Vladimir Nazor“ Đakovo OŠ Vladimir Nazor Pisarovina OŠ Vukovina

O natječaju

Natječaj JOŽA HORVAT – KNJIŽEVNIK I MOREPLOVAC Natječajem odajemo počast književniku Joži Horvatu, rođenom u Kotoribi 10. ožujka 1915. Uz njegovo se ime često ističe da je bio najveći moreplovac među književnicima i najveći književnik među moreplovcima. Mnoge generacije uživale su u čitanju njegove Bese, Molitve prije plovidbe, Waitapua, Operacije Stonoga... Sam je sebe opisivao kao osobu nemirna duha i u brojnim je prilikama isticao svoju životnu misao - Živi samo onaj koji za nešto živi. Opijen ljepotama mora i vođen svojim dječačkim snom, krenuo je na odvažno morsko putovanje – oplovljavanje svijeta: Sve što je u životu stvoreno uzbudljivo, veličanstveno i lijepo rodilo se ponajprije u snovima. Tako i moja plovidba Besom. (…) Dječak iz Kotoribe dobio je krila i poletio preko brda i dolina, preko rijeka i planina, preko plavetnog mora u nedohvatljiv svijet kamo ga je besprijekorno vuklo nemirno srce ptice selice. (Svjedok prolaznosti) Cilj ovog Natječaja je potaknuti učenike na kreativni i praktični rad u literarnom, likovnom i fotografskom izrazu. Zajednička tema pojedinačnih natječaja je putovanje - u zbilji ili mašti, u prostoru ili vremenu.

Natječajem odajemo počast književniku Joži Horvatu, rođenom u Kotoribi 10. ožujka 1915. Uz njegovo se ime često ističe da je bio najveći moreplovac među književnicima i najveći književnik među moreplovcima. Mnoge generacije uživale su u čitanju njegove Bese, Molitve prije plovidbe, Waitapua, Operacije Stonoga... Joža Horvat je u svakoj prilici rado naglašavao da je u svom rodnom selu, Kotoribi, proveo najljepše godine svog života jer je uživao u najvećoj slobodi. Kotoriba. Moje djetinjstvo bilo je selo. Dremljive kućice duž vijugava druma. Mutna i brza Mura. (…) Poželio sam da ga vidim još jednom prije svog odlaska. Mnogo se toga promijenilo. (Besa)

RAZREDNA NASTAVA

PREDMETNA NASTAVA

LIKOVNI RADOVI

POČETNA

Nagrađeni i pohvaljeni likovni radovi Razredna nastava N/P Ime i prezime Naziv rada Raz. Mentor Škola 1. nagrada Adela Kopjar Mjesto u slici 1. Nevenka Bajsić OŠ „Grigor Vitez“ Sveti Ivan Žabno 2. nagrada Marta Depikolozvane U prirodi s prijateljima 4. Snježana Vranješ OŠ Ante Kovačića Marija Gorica 3. nagrada Tesa Špiranac Moja cirkva 4. Sanela Beti OŠ Jože Horvata Kotoriba pohvaljena Dominik Kaurić Moje mjesto u ulici 3. Jasminka Podlejan OŠ Pokupsko pohvaljena Marta Jurenec Mašta radi svašta 4. Maja Gal OŠ ANG Koprivnica, PŠ Reka pohvaljena Nika Svrta Moje mjesto kraj čarobne Mure 3. Adela Horvat OŠ Jože Horvata Kotoriba pohvaljena Ivan Besten Moje mjesto u slici 3. Selma Varović OŠ Koprivnički Ivanec pohvaljena Vanesa Lesjak Putovanje u svijet mašte 4. Sanja Figač OŠ Koprivnički Ivanec pohvaljena Dunja Brkić Šareni svijet 2. Suzana Hergotić OŠ "A. N.Gostovinski" Koprivnica pohvaljena Hela Lihtar Čokoladni grad 2. Suzana Hergotić OŠ "A. N. Gostovinski" Koprivnica pohvaljena Marko Kurtović Razglednica Velike Gorice – Muzej Turopolja i crkva NBDM 4. Marina Golemac OŠ Eugena Kvaternika Velika Gorica pohvaljena Ana Čurdija Mjesto u slici 1. Nevenka Bajsić OŠ „Grigor Vitez“ Sveti Ivan Žabno Predmetna nastava N/P Ime i prezime Naziv rada Raz. Mentor Škola 1. nagrada Lea Maltar Smemo k baki v Kotoribu 8. Lea Krušelj OŠ Prelog 2. nagrada Lara Keresman Moj svijet 6. Josipa Pentić OŠ Milana Langa Bregana 3. nagrada Borna Biber Djetinjstvo nekad 7. Emina Kefelja OŠ Belica pohvaljena Doris Ivelić Vesela, zaigrana, maštovita i stara dječja vremena 8. Antonia Sirutka OŠ Donja Dubrava pohvaljena Klara Bijelić Nina i ja 8. Lea Krušelj OŠ Prelog pohvaljena David Lukša Radost malog djeteta 7. Antonia Sirutka OŠ Donja Dubrava pohvaljena Josip Golubić Crkva u mom selu 8. Barbara Salaj Zlatar OŠ Sveta Marija pohvaljena Stela Horvat Moja ulica sjećanja 8. Lea Krušelj OŠ Hodošan pohvaljena Iva Grgec Razglednica djetinjstva – Putovanje u svijet mašte 7. Petra Bojovski OŠ Ivan Lacković Croata Kalinovac

POČETNA

"Praški suton"Autor: Lorena Škec, 2. razred, OŠ Izidora Poljaka VišnjicaMentor: Emilia Galović

Nagrađeni rad: 1. nagrada

POČETNA

"Plaža ljubavi"Autor: Ines Kolman, 4. razred, OŠ ŠemovecMentor: Lucija Sačić

Nagrađeni rad: 2. nagrada

"Šarena šuma"Autor: Lara Filipović, 3. razred, OŠ Ante Kovačića, Marija GoricaMentor: Snježana Vranješ Požgaj

POČETNA

Nagrađeni rad:3. nagrada

POČETNA

"Čudesno polje"Autor: Tibor Juratek, 3. razred, OŠ Ante Kovačića, Marija GoricaMentor: Snježana Vranješ Požgaj

"Šumograd"Autor: Erika Širanović, 3. razred, OŠ Ante Kovačića, Marija GoricaMentor: Snježana Vranješ Požgaj

Pohvaljeni radovi

POČETNA

"Putovanje u mojoj mašti"Autor: Ela Orehovec, 2. razred, OŠ Jože Horvata KotoribaMentor: Adela Horvat

"Ljeto"Autor:Eva Jakupec, 2. razred, OŠ Gola, PŠ OtočkaMentor: Sanja Solić

Pohvaljeni radovi

POČETNA

"Svijet u kojem je sve moguće"Autor: Katja Košćak, 4. razred, OŠ ŠemovecMentor: Jožica Butko

"Putovanje svijetom"Autor: Anja Haramija, 3. razred, OŠ Donja DubravaMentor: Marina Horvat

Pohvaljeni radovi

POČETNA

"Oko svijeta"Autor: Ivona Jelavić, 7. razred, OŠ Ksavera Šandora Đalskog, Donja ZelinaMentor: Jasenko Dominović

Nagrađeni rad:1. nagrada

POČETNA

"U svijetu mašte"Autor: Sanja Horvat, 7. razred, OŠ Jože Horvata KotoribaMentor: Barbara Salaj Zlatar

Nagrađeni rad:2. nagrada

POČETNA

"Putovanje kroz neobičnu maštu"Autor: Marija Kozar, 7. razred, OŠ KuršanecMentor: Ida Domišljanović

Nagrađeni rad:3. nagrada

POČETNA

"Po svijetu"Autor: Lana Kovačić, 8. razred, OŠ DomašinecMentor: Emina Kefelja

"Putovanje svijetom"Autor: Leona Bakran, 6. razred, OŠ Ksavera Šandora Đalskog, Donja ZelinaMentor: Jasenko Dominović

Pohvaljeni radovi

POČETNA

"Zemlja snova"Autor: Fia Sretenović, 8. razred, OŠ Matka Laginje ZagrebMentor: Zoran Kakša

"Idila iz moje mašte"Autor: Tomi Levačić, 8. razred, OŠ Sveta MarijaMentor: Barbara Salaj Zlatar

Pohvaljeni radovi

POČETNA

"Beduin"Autor: Tena Novak, 7. razred, OŠ BelicaMentor: Emina Kefelja

Pohvaljeni radovi

RAZREDNA NASTAVA

PREDMETNA NASTAVA

POČETNA

FOTOGRAFIJA

Nagrađene i pohvaljene fotografije Razredna nastava N/P Ime i prezime Naziv rada Raz. Mentor Škola 1. nagrada Dunja Brkić Početak priče 2. Suzana Hergotić OŠ "Antun Nemčić Gostovinski" Koprivnica 2. nagrada Julia Berger Nježnost 3. Martina Velkov OŠ Ljudevita Gaja Zaprešić 3. nagrada Amelia Jurilj Medo čita 3. Martina Velkov OŠ Ljudevita Gaja Zaprešić pohvaljena Julijana Žinić Igra u dvorištu 4. Danijela Sabol OŠ Jože Horvata Kotoriba pohvaljena Stela Rajher Igra skrivača 1. Nenad Podgorelec OŠ Jože Horvata Kotoriba pohvaljena Nina Klanac Karike 3. Martina Velkov OŠ Ljudevita Gaja Zaprešić pohvaljena Ema Abrashi Igra 3. Martina Velkov OŠ Ljudevita Gaja Zaprešić Predmetna nastava N/P Ime i prezime Naziv rada Raz. Mentor Škola 1. nagrada Mateo Turk Sanjke 7. Emina Kefelja OŠ Belica 2. nagrada Kim Košir U voćnjaku s knjigama 7. Lidija Novak Levatić OŠ Gornji Mihaljevec 3. nagrada Eni Vibović Uspomene 7. Emina Kefelja OŠ Belica pohvaljena Tia Kos U svijetu bajki 6. Lidija Novak Levatić OŠ Gornji Mihaljevec pohvaljena Dinko Budimić Rastanak 6. Dalia Kager OŠ Eugena Kvaternika Velika Gorica pohvaljena Maja Kolarević Čovječe ne ljuti se 6. Dalia Kager OŠ Eugena Kvaternika, Velika Gorica

"Put putujemo, moj pas i ja"Autor: Korina Kovač, 4. razred, OŠ „Antun Nemčić Gostovinski“ KoprivnicaMentor: Đurđica Pošta

Nagrađeni rad:1. nagrada

POČETNA

"Putovanje"Autor: Ivano Križaić, 2. razred, OŠ IvanovecMentor: Mirela Radovan

Nagrađeni rad:2. nagrada

POČETNA

"Put u bjelinu"Autor: Toma Horvat, 2. razred, OŠ FerdinandovacMentor: Ljubica Kenđelić

Nagrađeni rad:3. nagrada

POČETNA

"Životno putovanje" Autor: Izabela Poljaković, 3. razred, OŠ PodturenMentor: Dijana Bedi-Šela

Pohvaljeni radovi

POČETNA

"Sestra"Autor: Asja Vranović, 5. razred, OŠ BelicaMentor: Emina Kefelja

Nagrađeni rad:1. nagrada

POČETNA

"Vlak u noći"Autor: Ena Mališa, 7. razred, OŠ TužnoMentor: Jadranka Kučar

Nagrađeni rad:2. nagrada

POČETNA

"Egipat"Autor: Nika Gavez, 7. razred, OŠ DomašinecMentor: Emina Kefelja

Nagrađeni rad:3. razred

POČETNA

"Jezero"Autor: Rea Gavez, 6. razred, OŠ DomašinecMentor: Emina Kefelja

Pohvaljeni rad

POČETNA

"Put"Autor: Izabela Perhoč, 5. razred, OŠ DomašinecMentor: Emina Kefelja

"Prozor na moru"Autor: Katja Rajšel, 7. razred, OŠ „Vladimir Nazor“ PisarovinaMentor: Jasna Perić

Pohvaljeni radovi

POČETNA

LITERARNI RADOVI

2. - 5. razred

6. - 8. razred

POČETNA

Nagrađeni i pohvaljeni literarni radovi Razredna nastava N/P Ime i prezime Naziv rada Raz. Mentor Škola 1. nagrada Petar Jurković Zumbul 4. Nada Panić OŠ Gornji Mihaljevec 2. nagrada Ema Srednoselec Okusi, mirisi, boje i zvukovi djetinjstva 3. Ines Geršić Bodinovac OŠ "Antun Nemčić Gostovinski" Koprivnica 3. nagrada Janick Sambol Legenda o brodu 3. Sanja Solić OŠ Gola, PŠ Otočka pohvaljen Petar Kocijan Viža 4. Gordana Turk OŠ Belica pohvaljen Maja Prečko Prekodravska igra 3. Sanja Solić OŠ Gola, PŠ Otočka pohvaljen Maja Gadanec Moja Kotoriba 4. Sanela Beti OŠ Jože Horvata kotoriba pohvaljen Dominik Kaurić Moj rodni kraj 3. Jasminka Podlejan OŠ Pokupsko pohvaljen Ema Runjak Dedek žrvi melje 5. Veronika Podobnik OŠ Ante Kovačića Zlatar pohvaljen Ena Bosorić Dravska rapsodija 5. Danijela Sunara-Jozek OŠ Franje Viktora Šignjara Virje pohvaljen Teo Seličanec Kotoriba f srcu 2. Željka Matulin OŠ Jože Horvata Kotoriba Predmetna nastava N/P Ime i prezime Naziv rada Raz. Mentor Škola posebno priznanje Bruno Strelar Plavim busom do Kotoribe 8. Denis Vincek OŠ Ante Kovačića Zlatar 1. nagrada Sabina Čehulić Kak su živelji naši stari 6. Jelena Halambek OŠ Stjepana Radića Brestovec Orehovički 2. nagrada Domagoj Posavi Skrivačkaje 7. Jasna Posavi OŠ Podturen 3. nagrada Lana Stolnik Zatvoreno poglavlje 8. Dubravka Tuđan OŠ Andrije Kačića Miošića Donja Voća 3. nagrada Jelena Puček Razglednica djetinjstva 7. Ivana Dubovečak OŠ Eugena Kvaternika, Velika Gorica pohvaljen Paula Šipek Hodnik djetinjstva 8. Dubravka Tuđan OŠ Andrije Kačića Miošića Donja Voća pohvaljen Lana Eršek Moje djetinjstve 8. Ivana Pikutić OŠ Franje Horvata Kiša Lobor pohvaljen Ava Magdić Još odrastam 6. Anita Ružman Branković OŠ "Antun Nemčić Gostovinski" Koprivnica pohvaljen Ana Markan Razglednica djetinjstva 6. Janja Matanović OŠ JHK pohvaljen Adam Novak Djetinjstvo 8. Valentina Mahović OŠ Milana Langa Bregana pohvaljen Jana Juršić Izlet za pamćenje 8. Kristina Munić-Matošević OŠ Rugvica pohvaljen Roko Komes Pjesma o djetinjstvu 8. Dubravka Tuđan OŠ Andrije Kačića Miošića Donja Voća

Autor: Nera Zidarić, 5. razred, OŠ Ljudevita Modeca KriževciMentor: Danijela Zagorec

POČETNA

Nagrađeni rad: 1. nagrada

"Vilinski krugovi"

Vilinski krugovi Nedjeljno je jutro. Sunčeve zrake obasjale su pramen moje kose i odmah sam znala da je vrijeme za odlazak k baki i djedu. Nedjeljom ujutro uvijek odlazimo k njima na selo. Svaki se put tome radujem pa ni ovaj put nije bilo drugačije. Spremila sam svoj ruksak te sa sestrom i roditeljima krenula na Kalnik. Baka nas je dočekala s toplim kolačima, a djed je gledajući kroz prozor, slušao ptice koje su cvrkutale na starom stablu trešnje. Nakon doručka otišla sam prošetati do obližnje šume u potrazi za šumskim plodovima. Tražeći sočne bobice, ugledala sam nešto što moja mama zove vilinski krugovi. Ispričala mi je kako se u narodu vjeruje da zeleni krugovi u travi znače da su tuda prošle vile ostavivši svoje tragove. Bila sam uzbuđena kada sam to ugledala te ih odlučila slijediti jer ih je bilo nekoliko u nizu. Potrčala sam prema njima sve dok nisam došla do zadnjeg kruga. Tamo je stajalo staro stablo hrasta s malenim vratima pa sam odlučila lagano pokucati. Čim su se vrata otvorila, sve je bilo barem deset puta veće od mene! Ajme! Smanjila sam se! Iza vrata krila se malena vila. Nikad nisam vidjela ljepše biće! Imala je duge vilenjačke uši, dugu plavu kosu koja se na vrhovima savijala preko ramena i malene rumene obraze. Bila je odjevena u haljinu od rosne latice bijelog tulipana. Primijetila sam i malena krhka krila. Samo se nasmiješila i uhvatila me za ruku. U tren oko letjele smo iznad gora i cvjetnih livada. Doletjele smo do Starog grada na planini Kalnik, do velike kamene utvrde. Uvela me unutra pa smo zajedno razgledale sve prostorije. Ušle smo kroz neka stara kamena vrata, a s druge se strane nalazila prostorija iz 1243. godine. Tamo su se skrivali uplašeni ljudi i kralj Bela IV. Za to vrijeme kroz prozor se mogla vidjeti borba kalničkih šljivara i Tatara. Vila me povukla i kroz druga vrata. Tu sam vidjela Kalničane koji potajice donose šljive kralju Beli IV. Baš kad sam se spremala vidjeti pobjedu Kalničana nad Tatarima, vila me opet povukla za ruku. Trčali smo niz stare, dosta oštećene stepenice koje su vodile u tajne podrume. Bile smo duboko ispod zemlje i došle do velikih kamenih vrata. A onda me vila upitala zagonetku. – Tko je boravio u utvrdi s hrvatskim-ugarsko kraljem Žigmundom Luksemburškim? – upitala me vila. Spremno sam odgovorila: – Njegova žena Barbara Celjska, poznata kao Crna Kraljica. Vila je potvrdila moj odgovor i dozvolila mi da otvorim vrata. Ušle smo u veliku mračnu prostoriju ispunjenu mirisom vlage. Upalile smo svijeću i nasred prostorije ugledale stalak s ogromnim herbarijem. Približila sam se i počela listati. Na jednoj stranici bila je slika rijetkog cvijeta kockavice. Vila mi je rekla da ga je ugledala na jednoj dalekoj sjeveroistočnoj livadi pa ga je fotografirala. Nije ju htjela ubrati jer ih nema mnogo u prirodi. Još mi je jedna biljka zapela za oko. Fotografija je prikazivala bogatu krošnju tise. Vila mi je ispričala kako je to stablo našla u brdskim predjelima sjeverozapadne Hrvatske. Dugo sam gledala krasne biljke i čitala zanimljivosti o njima. No, tada je vila rekla da je vrijeme za odlazak i prije nego li sam išta uspjela odgovoriti, poletjele smo i vratile se do onoga hrasta. Zahvalila sam vili na ovom danu. Čim sam okrenula glavu, vila je nestala, a ja sam se vratila u svoju prirodnu veličinu. Krenula sam kući. Jako sam se žurila, nisam ni primijetila da sam se jako dugo zadržala. Svi su bili zabrinuti jer se nisam javila. Rekla sam da sam bila s vilom na kraćem povijesnom putovanju. Nisam sigurna da su mi povjerovali. Prije spavanja još sam dugo razmišljala o lijepoj vili i uzbudljivom danu. Ujutro sam ispod svojeg prozora ugledala mali vilinski krug. Nera Zidarić, 5. r. OŠ Ljudevita Modeca Križevci Mentorica: Danijela Zagorec, prof.

Autor:Isabela Štriga, 5. razred,OŠ Ljudevita Modeca KriževciMentor: Danijela Zagorec

POČETNA

Nagrađeni rad:2. nagrada

"Put jedne pahuljice"

Put jedne pahuljice Nebo se natmurilo i počeo je padati snijeg. Mnoštvo malih pahuljica nad gradom je letjelo amo-tamo, no posebno se izdvojila razigrana pahuljica koja je spremno i veselo krenula na put. Bila je radoznala, zanimalo ju je što se događa u gradu. Proletjela je uz prozor obitelji koja je radosno kitila jelku svjetlucavim zlatnim kuglicama dok su uživali u veselim božićnim pjesmama. Pahuljica im je veselo domahnula i nastavila svoj put. Proletjela je pokraj prozora obiteljske kuće gdje su brat i sestra pomagali majci peći kolače. Zaplesala je oko prozora i odletjela dalje. Nedaleko od kuće na velikom bijelom brijegu čuo se žamor i smijeh male razigrane djece. Uživali su gradeći snjegovića, grudajući se i sanjkajući. Htjela im se pridružiti, no vjetar ju je otpuhao do prozora stare i skromne kuće. U njoj je starica sjedila pokraj kamina i slušala vatricu kako pucketa. Bila je usamljena i tužna. Pahuljica je bez razmišljanja izvela poseban ples poskakujući od ruba do ruba prozora. I kad je starica pogledala van, kroz staklo je primijetila pahuljicu. Ustala je i dugo gledala u ljepotu pahuljičinih pokreta. Kad je osjetila umor, pahuljica je htjela stati i malo se odmoriti, no vjetar ju je otpuhao daleko, u drugi kraja grada, sve do dječje bolnice. Doletjela je do prozora na prvom katu. Blijed je dječak sjedio na krevetu, a onda je pahuljica zaplesala najljepši, najčarobniji ples koji je znala. Okretala se i skakutala dodirujući prozor. Dječak joj se nasmijao i mahnuo. Više nije osjećala umor pa je nastavila dalje. Sletjela je na prozor kazališta. Upravo je u tijeku bila kazališna predstava. Vidjela je balerine u čipkastim bijelim haljinama kako elegantno i lagano plešu. Podsjetile su je na njezine prijateljice, drage pahuljice, koje su se dogovorile da će djeci ovu zimu učiniti čarobnom i zabijeliti grad. Na kraju putovanja bila je umorna, ali zadovoljna jer je mnogo toga vidjela. Uspjela je barem nakratko usrećiti dječaka i staricu. Usrećila je i mene kad je sletjela na prozor moje sobe i ispričala mi ovu priču. Isabela Štriga, 5. r. OŠ Ljudevita Modeca Križevci Mentorica: Danijela Zagorec, prof.

PutovanjeU jedno mjesto putujem često.Brzo sam tamo jer zatvaram oči vješto.Putničku kartu ja ne kupim,putujem sama, na odrasle se ja ne ljutim.Tamo žive djevojčice i dječaci,svi smo tamo sretni, tamo nismo đaci.Nitko gladan nije, tamo nema rata.A svakog doma čaka mama i tata.Tisuću šarenih duga tokom danasluže nam umjesto tobogana.Kiša pada šarena i zlatna,kišobrani bijeli slikarska su platna.Mraka nema, nitko se ne bojina livadi žutoj jednorog nam pjesmu poji.Opet ću u ovu Zemlju doći,a kad želim kući ja otvorim oči.

POČETNA

Nagrađeni rad:3. nagrada

Autor: Elizabeta Turbelija, 2. razred, OŠ FerdinandovacMentor: Ljubica Kenđelić

Autor: Hana Bajkovec, 3. razred, OŠ StrahoninecMentor: Ana Horvat

POČETNA

Nagrađeni rad:3. nagrada

"Neobično putovanje"

Neobično putovanje Dragi moji, jeste li ikad doživjeli neobično putovanje? Ako niste, sad ćete ući kroz portal u magični svijet mašte, zato, pođite sa mnom. Tamo je sve drukčije. Zečevi su od pepermint štapića, ljudi su sastavljeni od kolačića. Nitko ne zna, ako uđeš kroz portal, možeš li se vratiti? Ja znam da će tamo biti krasno i da mi neće biti žao ako se neću moći vratiti. Hajde, pođi sa mnom, prije nego se mama probudi. Sad je jutro, a mama se budi popodne, znam, malo prekasno, no takva je mama. Požurimo, prije izlaska sunca! Hajd'mo! Evo, moramo proći šumu Marok i rijeku Poropovilu pa po puteljku Zvijezda. Tiho! Tiho… gle, medvjedi, kako su slatki, ali ih je deset. Ne mogu srediti deset medvjeda. Mogu ih tiho zaobići. Uf, jesam ih. Sad još rijeka Poropovila i na puteljku Zvijezda sam. Tu-tu-ru-tu-tu! Tako sam ja šetala i šetala i zamalo i pala u turbo duboku Poropovilu kad sam spazila jedan znak. Što?! Ja se ne usuđujem to napraviti. Ovo je nečuveno! Ne, ne mogu… No… sve za Jožu Horvata! Ne odustajem, evo, obećajem da se nikad, nikad, nikad neću predati! Aha, mislim da bih vam trebala reći što piše na znaku. Bolje da čitatelji mlađi od dvanaest godina ne nastave čitati. Znači, lijepo piše da samo lijepo trebam skočiti u rijeku pa će se nekim čudom stvoriti lijep čamac. Kako glasi i legenda: lijep skok, lijep čamac. Uvjerila sam samu sebe da ja to mogu: baci strah, uzmi hrabrost! Tri. Dva. Jedan. Bombicaaaa! Vau! Stvarno legende ne lažu, bome je istina, baš lijep čamac se stvorio. Ali je spor, a ja moram biti brza ako hoću stići. Već je pala noć kad sam naišla na mali most. Sigurno vodi na puteljak Zvijezda. Ali, ne stignem, mama će se probuditi… Ništa, okret i prema doma pokret. Jedan, dva, opet sam u čamcu, veslam, jedan, dva, brojim ritam. Trčim kroz šumu. Moram stići na ručak da me mama ne skuži. O, bok mama! Ideš! Za desert su zečevi od peperminta. Hana Bajkovec, 3.a OŠ Strahoninec Mentorica: Ana Horvat, mag.prim.educ.

POČETNA

Autor: Andrija Đurkin, 4 razred, OŠ DomašinecMentor: Tatjana Pintarić

Pohvaljeni rad

"Kak je lepo Međimurje!"

KAK JE LEPO MEĐIMURJE! V tork vjutro biv sam fest uzbuđeni jer smo išli na izlet po Međimurju. Si smo bili fest nestrpljivi i koma čakali ka dojde avtobus.Dok je avtobus došev, smestili smo se i pozdravili z našim pajdašima z Domašinca i Torčušča.Najprejdi smo došli v Križovec v Centar Med dvemi vodami de nas je počekala gospođa štera tam dela. Prepovedala nam je o živadi v Međimurju, sovami, kuščerima i kačama. Vuni smo se mačko poigrali i išli v Mursko Središče na granični prelaz. Tam nas je počekal milicajec šteri je prepovedal o svojemu deli. Vidli smo kak na granici pregledava avte i kamijone. Potli smo išli s Sveti Martin na Muri. Tam smo vidli melina i mlinarsku hižu, a gledali smo i zanimljivoga filma o mlinarskom deli i to z nekšima 3D očaljama. Potli je na red došla Željezna Gora i krčma Terboc. Gospođa štera tam dela povedala nam je kak se dela vino. Koštali smo jivo grozdije štero je bilo baš tečno. Na zodje smo se posladili z keksimi i sokom od jabuki. Pomalem smo se spravili za Prilok. Došli smo na Marinu de smo vidli sprave za vežbaje i na vodi labude. Nesmo šteli več nikam iti, ali dok smo čuli da idemo na radijo v Doljnji Kroljevec, fletno smo si seli v avtobus. Dok smo došli na radijo, bili smo srečni jer smo popevali tri pesme štere budu mogli naši doma čuti. Prva je bila Sunce sveti, dešč bo, druga Glej, ide jež i tretja Čuk sedi. Potli radija smo išli v fermu Tehniks de nas je dočekav gazda ferme. Povedav nam je kaj se oni delaju, pogledali smo fabriku i male hižice. Na kraju smo se zasladili z jabukami v hotelu Kralj. Na kraju izleta smo došli v izletište Zelengaj i tam se pogostili z picama. Srečni i fest zmočeni išli smo dimo. Avtobus je na zodje došev v Dekanovec. Bilo je več dosti kesno i sunce je zašlo. Noge su bile fest zmočene, a srce fest veselo i srečno. I kak da bi popevalo - kak je lepo Međimurje, kak je lepo Međimurje! Andrija Đurkin, 4. r.OŠ Domašinec, PŠ F. Andrašeca DekanovecMentor: Tatjana Pintarić

PutujemPutujem u ranom jutru obasjanom suncem i posutom rosnom travom. Oblacima neba i pogledom u visine. Putujem zvijezdama što sjaje noću. Ulice puste, tihe i mirne utkaju nove puteve sreće i tuge. Vode me korakom nježnim gdje srce se smiri. Ostavljam tragove u svakom danu osmijehom ili plačom. Putujem djetinjstvom uz neiscrpnu snagu. Radosnom igrom, prijateljstvom i velikom maštom. Sjećanje nastaje u trenu. I onda kada nastaje tmina i svjetlosti više nema putujem. Tmurnim oblacima, kišom i olujom. Tada sanjam novi put u kojem ima sreće i mira.

Pohvaljeni rad

POČETNA

Autor: Izabela Perhoč,5. razred, OŠ DomašinecMentor: Sanja Vebarić

POČETNA

Autor: Kristina Bernat, 3.razred, OŠ StrahoninecMentor: Ana Horvat

Pohvaljeni rad

"Neobičan planet"

Neobičan planet U svemiru postoji jedan planet koji je neobičan. Zašto je neobičan? Zato što nema ime. Tamo nitko sa Zemlje nikad nije bio. Nitko ne zna tko tamo živi, imali tamo gradova i sela. Ima li tamo mladih i starih bića ili su svi isti? Imaju li svi različite poslove ili svi rade isti posao? Mijenjaju li se tamo godišnja doba? Imaju li dućane i novac? Kojim jezikom govore? To nitko ne zna. Ono što se zna je da svako pitanje ima odgovor. Tako ćete do kraja ove priče saznati odgovore na sva ova pitanja. Jedne noći, netko s tog planeta došao je na Zemlju. Na tom neobičnom planetu , oni koji tamo žive, nemaju dućan ni novac. Zato, dođu na Zemlju kad nešto trebaju i – uzmu. Uzmu sve što trebaju. Svaki put dođu u drugu kuću. Putuju. Te noći, netko je došao u moj dom. Probudilo me šuškanje i otvaranje ladica. Kad sam se probudila, vidjela sam čovjeka zelene boje. Bio je to izvanzemaljac. Prvo sam se uplašila, ali kako mi ništa nije učinio, pitala sam ga odakle je. Rekao je da je s planeta koji nema ime. To mi je bilo čudno. Rekla sam mu da bih htjela ići s njim, a on je rako da ne može otići bez stvari koje bi uzeo u mojoj kući. Dala sam mu što mi je rekao i krenuli smo na put. Putem smo vidjeli mnogo planeta. Putovali smo brzo zato što oni imaju jako brzu letjelicu. Kad smo stigli, vidjela sam jako puno malih i starih izvanzemaljaca. Najprije smo šetali. Vidjela sam puno znakova na kojima je pisalo u kojem smo selu ili gradu. Nije mi bilo jasno kako onda planet nema ime. Svi su radili različite poslove. Svaki sat su se mijenjala godišnja doba. Sve izvanzemaljce sam razumjela što govore jer govore hrvatskim jezikom. Kad sam se upoznala sa svima, rekli su da je vrijeme da me vrate kući i tako je bilo. Legla sam u krevet i razmišljala kako bih htjela da opet dođu. Mjesec dana poslije, opet su me probudili. Moj prijatelj izvanzemaljac rekao je da su se složili da planetu treba dati ime. Dali smo mu ime Werneer. Pričao mi je kako je planet nastao od vatrene kugle sa Zemlje. Ona nije mogla izdržati hladan zrak i odjednom se počela podizati sve više, ravno u svemir. U svemiru se povećala i nastao je prazan planet. Izvanzemaljci su putovali, vidjeli ga, na njemu su izgradili sve što treba, ali mu nisu dali ime. Srećom su došli k meni pa im planet više nije bezimen. Kristina Bernat, 3.a OŠ Strahoninec Mentorica: Ana Horvat, mag.prim.educ.

Dalki, al' veselji potV jutro smo se rano stalji, auta vužgali i krenulji na pot. Na tom poto sega smo vidlji, veljke grode i goste, visoke šume. Na jezeru smo stalji, pauzu naprajlji, dobro se najelji te dvo kroge kolji jezera naprajlji. Do planine smo itak stiglji, konje i krave vidlji. E, to je ve naš cilj! Ve još treba na vrh planine dojti. Pešice, treba teške torbe nesti. Plninar vam neje ljefko biti. Mortik treba, samo malo zobe stisnuti i do vrha itak splaziti. A kaj me gori čeka, vredno je se ljepote ovoga sveta.

POČETNA

Autor: Eva Sušec, 2 razred, OŠ Jože Horvata KotoribaMentor: Adela Horvat

Pohvaljeni rad

Put u maštuSpakiraj kovčeg, ne boj se, put u maštu čeka te. Pogledaj izvanzemaljce i velike lizalice, iznenađenje čeka te. Zaviri u spilju i pazi na stijenu, veliko čudo možda čeka te. Želiš li papir? Ili da ti olovku dam? Tako ćeš maštu posjetiti sam. Kako? To moraš otkriti sam. Preporučam da nikog ne pitaš za pomoć. Ti, samo ti, možeš k njoj doć'.

Autor: Ivna Subotić, 3. razred, OŠ StrahoninecMentor: Ana Horvat

POČETNA

Pohvaljeni rad

Autor: Jona Legin, 3. razredOŠ Nedelišće, PŠ PušćineMentor: Sanja Marciuš

POČETNA

Pohvaljeni rad

"Putovanje u Minimundus"

Putovanje u Minimundus Prošlog proljeća s obitelji sam posjetio Minimundus. Maleni svijet velikih čuda koji se nalazi u Klagenfurtu, Austrija. Krenuli smo rano ujutro autobusom, a ja sam jedva čekao da vidim sve te male replike poznatih znamenitosti diljem svijeta. Kad smo stigli dočekala nas je čarolija na otvorenome. Sunčano vrijeme, park pun cvijeća, posjetitelja iz svih krajeva svijeta te 176 modela poznatih znamenitosti napravljenih u omjeru 1:25. Minijaturna verzija Eiffelovog tornja, Taj Mahala, Velikog kineskog zida, Kipa slobode, Kosog tornja i drugih poznatih građevina iz cijelog svijeta odmah su me oduševile. Osjećao sam se poput diva koji istražuje čudesni svijet. Kraj svake replike nalazi se ploča s osnovnim podacima replike na engleskom, njemačkom i slovenskom jeziku. Ono što nisam znao o replici pročitao sam na ploči, ali na slovenskom jeziku koji je najsličniji našem. Prvo sam htio vidjeti Eiffelov toranj o kojem sam čitao u knjigama. Svaki detalj njegove čelične konstrukcije izgledao je tako moćno. Nakon toga krenuli smo prema Taj Mahalu. Kad sam stajao ispred njega, divio sam se njegovoj ljepoti, bijelom mramoru i izrezbarenim detaljima. Jedan od najuzbudljivijih trenutaka bio je kad sam došao do replike bazilike Sagrada Familia. Njezina fasada, skulpture i izrezbareni detalji ostavile su me bez riječi. Stalno sam se pitao kako je moguće izgraditi tako neobičnu baziliku prepunu detalja. Nakon što smo istražili svaki kutak Minimundusa, sjeli smo na klupu s roditeljima i razgovarali o svemu što smo vidjeli. Bio sam presretan što sam mogao vidjeti sve znamenitosti svijeta na jednom mjestu. Posjet Minimundusu bilo mi je jedno od najboljih iskustava, puno učenja i zabave. Jedva čekam novi izlet da istražim još neke čarobne destinacije. Učenik: JONA LEGIN 3.P NAZIV ŠKOLE: OŠ Nedelišće, PŠ Pušćine Mentor: Sanja Marciuš mag. prim. educ.

Autor: Lana Potočnjak, 6. razredOŠ PetrijanecMentor: Aleksandra Damjanić

Nagrađeni rad:1. nagrada

POČETNA

"Srce od zlatnih niti"

Srce od zlatnih niti Oduvijek sam bila samo naivna djevojčica. Očekivala sam da će mi se sve servirati na srebrnom pladnju. Ali, prije nego sam se uspjela snaći, stigao je pubertet, i to moram priznati dosta rano, prerano. Došuljao se tiho, nečujno. Primijetila sam da se svijet oko mene mijenja, sve postaje drugačije, a ja… Ja sam ostala ista. Ili sam barem mislila da sam ista. Mislim da je doba puberteta, doba odrastanja vrlo turbulentno razdoblje u razvoju svakog bića pa tako i u mom. U tom razdoblju imala sam potrebu za pokazivanjem. Željela sam postati glavna u svojoj ekipi pa sam polako, bez da sam toga bila svjesna, počela sve više obraćati pozornost na mišljenje drugih o meni. Razljutila bih se na svaku primjedbu svojih prijatelja i meni dragih ljudi, pa čak i ako je bila izrečena u dobroj namjeri. Dosta puta doživjela sam kako me učenici ismijavaju, dobacuju mi pogrdne riječi, čudne poglede, a nerijetko se znalo desiti da sam bila sama, bez prijatelja. Pogađalo me vrijeđanje, a moja obrana bila je iskaljivanje bijesa, vikanje i grubo ponašanje. Ponekad upala u probleme zbog svoje agresivnosti. Desilo se da sam iz bijesa znala nekome dobaciti nešto ružno ili se preobraziti u zmaja koji riga vatru. Nisam znala kako bih si pomogla. Zbog takvog ponašanja nisam bila baš voljena u razredu, ali sam zato postala omiljena žrtva rugalicama. Svašta su mi znali reći samo da me razljute i spuste još niže u jamu koju sam sama iskopala. Gubila sam samopouzdanje, puno prijateljstava palo je u zaborav samo zbog mog ponašanja. Željela sam pobjeći od sviju. Srce mi je brže kucalo iščekujući kraj školske godine da se mogu maknuti od svojih takozvanih „prijatelja“ iz škole. Jako su me povrijedili i često bi mi i pod ljetnim praznicima opsjedali misli. Moja najslabija točka bila je tjelesna težina i zbog nje je sve krenulo nizbrdo. Pretpostavljate da je u pitanju višak kilograma. Da. Od malena sam bila „bucma“ i na svakom vaganju imala sam viška kilograma. To mojoj obitelji i meni nije toliko smetalo sve do polaska u prvi razred. Nikad neću zaboraviti sat Tjelesne i zdravstvene kulture u prvom razredu kad smo na glas morali izreći svoju težinu. Nakon tog mjerenja počela su ismijavanja i oko vrata su mi visjeli pogrdni nazivi kao teret u obliku medalja. Sa sedam godina ja to još nisam razumjela i nisam uzimala te grube riječi k srcu, ali kako sam odrastala i otkrivala dijelove sebe i svog identiteta, počela sam shvaćati kako to i nije bila šala, nisu bili samo neki usputni komentari. Počelo me to sve više pogađati, a ja sam sa svakim zlobnim komentarom postajala ranjivija. Bio mi je to pogodak baš u srce i tako je počelo razdoblje mog života kojim se ne ponosim previše i koje zasigurno nikad neću zaboraviti. U mojoj mladoj glavi postupci poput samoozljeđivanja, izgladnjivanja i zavaravanja sebe u smislu da ću postati predivna, mršava kao ostale djevojke iz razreda ako prestanem jesti, činili su mi se kao baš dobre ideje i mislila sam da ću uspjeti s takvim načinom, da ću se lakše uklopiti, da ću postati voljena i u društvu omiljena. Ali, umjesto uspjeha doživjela sam samo veće i gore neprilike koje mi i nisu baš puno pomogle. Još uvijek se kajem zbog boli koju sam u tom razdoblju nanijela svojoj obitelji. Oni su vrlo brzo primijetili da sam krenula nekim čudnim putem. Shvatili su da sam ranjivija nego što izgledam i da su me zlobni komentari o mojem tijelu zapravo prilično uzdrmali. Krenula sam k dječjoj psihologinji s kojom sam raspravljala o svom pogledu na svijet i druge ljude. Puno smo razgovarale i o djeci koja su me ismijavala, mom osjećaju stalne krivnje, ali i o načinima da zavolim samu sebe. Stalni susreti mi dugo nisu pomagali, ali s vremenom sam počela razotkrivati načine na koje se igra okrutna igra života. Ako nemaš svoj stav i dobro razmišljanje o sebi, postat ćeš slabić i nitko te neće shvaćati ozbiljno. U tom trenutku odlučila sam ostaviti staru sebe i krenuti u nepoznato. Bilo je pravo vrijeme da krenem nekim novim putem. Znala sam da to neće biti lako, naprotiv! Na početku putovanja sam bila shrvana mala djevojčica koja je bila željna promjene i osvete nad onima koji su me podcijenili. Tako sam krenula u proučavanje mode. Pravila sam se da me to jako zanima. Nadalje, pokušala sam slušati glazbu koju danas slušaju moji prijatelji iz razreda, samo da se kod rasprava mogu uključiti, ali nije mi ni to pomoglo. Nisam se osjećala dobro. Izvana sam bila djevojčica koju drugi, moji prijatelji, žele pokraj sebe, a iznutra sam ostala ista. Zaigrana, naivna, ali ipak dobra i bistra djevojka. Krenuvši novim putem sklopila sam nova prijateljstva, odabrala sam zdraviji način života, odlučila sam poraditi na svojoj težini i postala sam veselija upravo zbog onih zbog kojih sam toliko suza prolila i probdjela mnogobrojne noći sjedeći na krevetu. Da, zbog njih sam pokrenula samu sebe i počela se mijenjati. Puno toga sam shvatila tijekom preobraćenja. Ne mogu mijenjati druge, ali mogu početi od sebe i krenuti na putovanje koje možda zvuči suludo i nemoguće na prvu, ali je moguće ako imaš volje i snage kako bi prebrodio sve izazove koji ti stoje na putu. Preda mnom je još dug i naporan put na kojem ne znam što me čeka. Ali znam da neću više dozvoliti nepoštovanje, pogrdne nazive i ružne riječi u svom životu. Zapamtite, nikad nije prekasno da započnete svoj put i postanete osobom kakvom samo vi želite postati. Ponosite se sami sobom jer ste posebni i nitko sličan vama ne postoji. Povežimo ljubav, dobrotu, empatiju, pravo prijateljstvo. Neka to bude primjer onima koji su povrijeđeni, onima koji su sami, napušteni, onima koji se osjećaju bezvrijedno. Poručujem svima - krenimo zajedno! Napravite sa mnom srce od zlatnih niti! Svaki je dan prilika za novi početak… Lana Potočnjak, 6.a OŠ Petrijanec MENTOR: Aleksandra Damjanić

Autor: Tena Panić, 7. razred, OŠ „Vladimir Nazor“ ĐakovoMentor: Mira Racić

POČETNA

"Tragovima Kolumba"

Tragovima Kolumba Znatiželja je čudna osobina, no upravo mi je ona otvorila vrata u daleki svijet. Iako ne kovčegom nego prstom po karti i maminim uspomenama. Odvela me u prošlost, ali ne onu drevnog Egipta već malo noviju. Prije dva desetljeća moja je majka kao jako mlada i, hrabra poput moreplovca Jože, otišla na daleki kontinent. Iako je odabrala brži način prijevoza, avantura života strpljivo ju je čekala. Prva mi je pomisao bila da ju je priča o Kolumbu iz udžbenika povijesti u kombinaciji sa znatiželjom odvela na taj put, no nakon upornog i neprestanog ispitivanja i najmanjeg detalja, saznala sam da je ugrabila životnu priliku za usavršavanje engleskog jezika. Preko jedne zagrebačke agencije otputovala je u Sjedinjene Američke Države, točnije u Veliku Jabuku. Prvi koraci po obećanoj zemlji činili su joj se kao da je u cipelama Alise izgubljene u svijetu čudesa iako se već prvoga dana i bez bijelog zeca našla na Times Squaru. Bila je očarana ljepotom avenija i ulica, a cijelu je, pomalo neugodnu situaciju teškog snalaženja u novim prostranstvima, izvlačio Indijac koji im se priključio u ulozi vodiča. Prvih nekoliko dana upoznavala je ljepote velegrada. Obišla je Rockfeller centar i slikala se ispred najvećeg božićnog drvca na svijetu. Obišla je Memorijalni muzej 11. rujna u kojem su je cijelim tijelom prolazili žmarci jer je stajala na temeljima nekadašnjih ponosnih blizanaca. No najspektakularniji je svakako bio Kip slobode koji je gledala, ni manje ni više, već sa 102. kata svjetski poznate Empire state zgrade. Cijelu maminu turističko-jezičnu skupinu činilo je dvadesetak ljudi, uglavnom djevojaka dvadesetih godina i iz raznih zemalja svijeta, a sve su do jedne bile oduševljene viđenim. Kilometri u nogama uzimali su danak pa su u filmski poznatim žutim taksijima došli do Central parka gdje su punim plućima udisali kisik kojega je osjetno manjkalo među visokim i tijesno naguranim zgradama čiji su vrhovi prkosili teškim oblacima. Nakon tjedan dana obilazaka znamenitosti i šetnji po poznatim kvartovima, pa čak i po ozloglašenom Bronxu u kojemu se za vrijeme maminog boravka nije dogodio ni jedan zločin iz filmova, svaki sudionik njezine skupine otputovao je na unaprijed dogovoreno odredište – kod zamjenskih obitelji u kojima su trebale čuvati djecu i usavršavati jezik idućih šest mjeseci. I tako je moja mama iz zaleđenog i ne baš mirisnog New Yorka, avionom odletjela put Philadelphije i ususret poprilično lagano odjevenim domaćinima, što i ne čudi jer je kod njih temperatura zraka iznosila 17 stupnjeva više nego u New Yorku. Uglavnom se i danas mama šali na svoj račun - možete samo zamisliti kako je izgledala zamotana šalom preko nosa u odnosu na domaćine koji su je dočekali u kratkim rukavima. Iako lijepo prihvaćena, našla se u obitelji s troje osnovnoškolske djece koji su ju odmah zamolili da im prepriča njezino putovanje vlakom do njih. Molim, vlakom? Da, vlakom! Oni su stvarno mislili da se od Hrvatske do njih dolazi vlakom! Manjkavost opće ili geografske kulture - još dvojim, ali njihova je teorija svakako bila smiješna. Mislim da bi i Joži nemirna duha koji je jedrenjakom oplovio svijet ova ideja o prelasku oceana vlakom bila pomalo luckasta. Međutim, pravi kulturološki šok tek je uslijedio: kuća sa šest spavaćih soba, tri garaže i četiri automobila, kućnim kinom i dvoranom za vježbanje u prizemlju. A ako ste mislili da je nabrajanju kraj, prevarili ste se. Uz cijelu lepezu dodatnih sudionika svakodnevnog američkog života - kućnu pomoćnicu, dadilju, vrtlara i povremene bako-djed servise, njihova užurbanost ravna je polovini naše. Iako su im dnevne obaveze ispisane u svim rubrikama planera, a recipročno svim angažiranim ljudima, shvatila sam da je moja mama, koja sve to danas obavlja posve sama, više nego super heroj. No, nekako ne bi bilo pravedno da zanemarimo američku hranu pa sam i o tome sve ispitala mamu. Dakle, kada gledamo američke filmove, steknemo dojam da svi žive od kremastih i glaziranih krafni te XXL porcija svima nam dragog Mekića. No, mama je očito bila loše sreće pa je takva okruglasta dospjela u obitelj u kojoj su se kalorije brojale stalno i u svemu. Tako je hladnjak bio prepun nemasnog mlijeka bez laktoze, bezkofeinskih napitaka, kolača bez šećera, neslanih krekera i zelene salate s medom i orašastim plodovima. Fuj, bljak! Dani u obećanoj zemlji tekli su poprilično brzo i zanimljivo, praćeni prihvaćanjem razlika i ispravljanjima gramatičkih pogrešaka u svakodnevnom govoru i pismu. Upoznala je puno zanimljivih osoba iz različitih krajeva svijeta, od Australije, Novog Zelanda, Islanda, Ekvadora pa do Kube, Japana, Kine i Turske - spoj različitosti, običaja, rasa, vjeroispovijesti. Mama kaže da joj je bilo posebna fora slaviti Hanuku, jesti meksičke tortilje, zasladiti se novozelandskim hott cross bunsima i sve to uz japanski sencha čaj. Sve te međukulturalne i rasne razlike bile su vješto spakirane u zajedničke dijaloge na engleskom jeziku i uz začin zvan osmijeh, a svaki joj je trenutak bio ugodan i kasnije pretvoren u uspomenu. Koliko je moju mamu oduševila i iznenadila njezina privremena obitelj, toliko je i ona njih. Prvo im je pokazala da se kajgana može napraviti i od običnih jaja u ljusci, a ne samo od pripremljene smjese za kajganu u prahu koju kupuju u supermarketima. Onda im je jednom prilikom otkrila da je za nestanak struje dovoljno električnu sklopku prebaciti na on umjesto da odmah zovu električara pa su je zbog toga od milja prozvali i Tesla. A najfora od svega bila je kad mi je mama prepričavala kako im je skuhala neka naša variva koja su ih raspametila. Očito zbog njihovog zdravog života i prehrane. Vrlo je jednostavno zaključiti da im je sve bilo tako fino jer je varivima nedostajao ključni začin – kalorije! Nakon šest mjeseci maminom se boravku u SAD-u približio kraj. Česta putovanja duž istočne obale, odlična NBA utakmica, prepun adresar mailova i kućnih adresa za razmjenu razglednica bili su nagovještaj skorašnjem povratku kući. A srce? Mama kaže da u njega sve nije ni moglo stati. Tako je dio svoga životnog putovanja zapisala u sjećanje, veći dio ovjekovječila fotografijama koje rado skupa pregledavamo, a svoje životno iskustvo, poput štafetne palice, prenosi generacijama. I sada je upravo u mojoj ruci, a ruka poput one na Kipu slobode. Moja je majka moja sigurna luka iz koje ću jednoga dana i sama biti spremna isploviti put obećane zemlje. Ali s obzirom na to da krišom istražujem maminu povijest pretraživanja na internetu, izvjesnije mi se čini skorašnje putovanje na maminu višegodišnje željenu destinaciju Tajland. Znate, neki ljudi cijeli tjedan čekaju na petak, cijelu godinu na ljeto, a cijeli život na sreću. Ja neću čekati. Ja ću putovati. Tena Panić, 7. razred OŠ „Vladimir Nazor“ Đakovo IME I PREZIME MENTORA: Mira Racić, prof.

Nagrađeni rad:2. nagrada

Autor: Lovro Erdelji, 8. razredOŠ Jože Horvata KotoribaMentor: Nikolina Fuš Zvošec

"Moj pot"

Moj pot Krenul sem na daljki pot! Ideš z menom? Ničega se ne bojim, nit me ne stroh po tom poto somomu hoditi, nit mi se opče ne žuri jer znom kam sam se otprojil i da je na tem poto treja strpljiven biti… Pomalji hodim pod soncem topljim i vedrim nebom… Cilj mi je tak bljizu! Gljedim vu daljinu i več se tam vidim… Najempot se hapim žuriti jer nevreme ide… Nagonja me dešč zdeni, sneg ljedeni i veter severni, prefrigani. Streha mi je v pomoč došla, alji još čujem kak mi nad glovom trešču, pljušču, gombaju, viču i pota zapiraju… Noč je več zdovnja pola, zima me se jakše stišče… Poljek mene niti žive duše nega koja bi me stiha grela… Samo belji sneg stiha curi i stezu mi zameče… Ljed na vrota kuca, vse škriplje i poca. Čim vrota otprem, pod njm se škljižem i na hrbet podnem. Alji fljetno se zdižem i po svojem poto dalje gozim… Z rosom je novo jutro došlo, megla gosta ne da mi dalje iti… Hodim, gozim, unda itak stonem… Pota najempot več pred sobom ne vidim, kolji mene vse je stranjsko. Moja je stezica tak najempot voska ilji ga je opče ne? De je ve te cilj koji je tak bljizu bil? Jo nazoj, z ponova, na pot krečem! Nega toga što bi me zastajl i sprečil vu tem! Ideš z menom? Ne moraš iti jer ničega se ne bojim, jo došel bom jempot tam – kam sem si zamisljil… Lovro Erdelji, 8.b OŠ Jože Horvata Kotoriba mentorica: Nikolina Fuš Zvošec, prof.

POČETNA

Nagrađeni rad:3. nagrada

Autor: Ela Vlahek, 8. razredOŠ Ante Kovačića, ZlatarMentor: Veronika Podobnik

POČETNA

"Labirint života"

Labirint života Tiho, na vršcima prstiju kroz labirint života hodam. Svaki korak, svaki uzdah, svoju priču nosi… Puna nade, puna snova potiho se šuljam… Koraci mi postaju sigurniji, a srce mi postaje hrabrije. Svaki korak, svaki uzdah ostavlja trag u labirintu života. Trčim, hodam, tu sam… Evo me, tu sam! Pa sa zalaskom Sunca i ja u sumrak odlutam… Ela Vlahek, 8. r. Osnovna škola Ante Kovačića, Zlatar Mentorica: Veronika Podobnik

Nagrađeni rad:3. nagrada

Autor: Ana Popov, 6. razredOŠ Ante Kovačića, ZlatarMentor: Veronika Podobnik

Pohvaljeni rad

POČETNA

"Planet čarobnih riječi"

Planet čarobnih riječi Ja ne putujem u Njemačku, Tursku ili Englesku čak ni u Aziju ili Ameriku. Ja putujem svakoga dana i mome putovanju nema kraja. Putujem tamo gdje mačka s mišem plovi i svi govore:“ Hvala, molim i izvoli!“ Tamo postoje patuljci i vilenjaci, a mjestom vladaju leteći čarobnjaci. Tamo ne postoji žalost i tuga, a na nebu jasno sja duga. Tamo gdje moj san plovi uvijek mogu doći samo moram reći:“ Hvala, molim i izvoli!“ Ana Popov, 6. razred Osnovna škola Ante Kovačića, Zlatar Mentorica: Veronika Podobnik

Autor: Ziva Petek, 7. razredIII. osnovna škola ČakovecMentor: Tihana Preksavec

Pohvaljeni rad

POČETNA

"Moja snježna avantura na Rogli"

Moja snježna avantura na Rogli Osim božićno – novogodišnjih uzbuđenja, ove ću zimske praznike pamtiti i po nezaboravnoj avanturi koju sam doživjela u dječjem kampu na Rogli, popularnom slovenskom skijaškom centru smještenom u pokrajini Zrečkoga pohorja. Već samo uzbuđenje zbog šestodnevnog putovanja na koje idem sama (sa mnom ide samo moja najbolja prijateljica Nola, a ostale sudionike uopće ne poznajem), dodatno je pojačano činjenicom da ću prvi puta stati na skije i spustiti se niz pravu planinsku stazu. Ne znam što mi Rogla sprema, ali prihvaćam izazov. Prvi dan i prva uzbuđenja Polazak iz Varaždina već je donio i prvo veliko uzbuđenje jer je u autobusu nastala strahovita gužva. Naime, uz nas putnike, u taj jedan autobus trebale su stati i naše torbe, skije, pancerice i druga skijaška oprema. Vrlo brzo postalo je jasno da i mi i prtljaga nikako ne možemo stati u samo jedno prijevozno sredstvo pa je problem riješen tako što je stigao još jedan autobus u koji je prebačena sva prtljaga. Put do Rogle protekao je mirno, a onda nas je dočekalo novo iznenađenje. Nakon što smo stigli na naše odredište, smješteni smo u drvenu kućicu koja je imala grijač za pancerice i 11 soba. Nola i ja s užasom smo proučavale malu skučenu sobicu bijelih zidova s čudnim željeznim krevetima koji su neodoljivo podsjećali na one vojničke. Na trenutak sam pomislila da bi ovo moje prvo skijanje u životu moglo izgledati poput vojničke obuke i te su mi misli izazvale neugodan čvor u želucu, no on se raspleo čim smo upoznale djevojke koje će s nama dijeliti sobu. Prijateljstvo je brzo sklopljeno, tema za razgovor bilo je i više nego dovoljno pa se o sobama i krevetima više nije razmišljalo. Večera nas je čekala u hotelu koji nije bio u istom kompleksu u koji smo smješteni pa smo do njega morali prošetati. Svjež planinski zrak i lagano pucketanje snijega pod nogama dodatno su mi podigli raspoloženje, a u restoranu nas je sve oduševio veliki samoposluživački stol s ogromnim količinama raznovrsne i vrlo ukusne hrane. Te prve noći na Rogli ni mi ni naše cimerice nismo baš puno spavale. Uzbuđenje nas je držalo budnima, a mi smo sve skupa još dodatno začinile natječući se u smišljanju najkreativnijih zastrašujućih priča. Prvi skijaški pokušaji Rano ujutro obukli smo skijaška odijela, stavili pancerice i krenuli s trenerom prema skijalištu. Bio je to prilično dug i naporan put jer su mi teške i neudobne pancerice otežavale hodanje i jako su me boljele noge, a misli o vojnoj obuci opet su se počele pojavljivati u mojoj glavi. Podijeljeni smo u nekoliko grupa, i jako me obradovalo što smo Nola i ja zajedno. Obuku smo počeli razgibavanjem, a potom smo učili skijati na malom spustu za početnike koji će, kao što se kasnije pokazalo, biti naše jedino skijaško odredište za taj dan. Moji strahovi od vojne obuke za sad su se pokazali neopravdanima. Trening je prošao sasvim solidno, a dan na skijalištu na kraju je doslovno proletio. Idućeg jutra opet smo na skijalištu, ali ovaj put pred nama je veća i strmija staza. Iako smo se dobro zagrijali i marljivo odradili skijaške vježbe, na stazi smo svi padali poput krušaka, no to nam nije pokvarilo raspoloženje. Naprotiv, odlično smo se zabavljali! Poslije ručka, ponovno smo se vratili na stazu. Kombiniranjem skijanja i sanjkanja po stražnjim dijelovima tijela uspješno smo se spustili do kraja. Na kraju staze čekao nas je baby lift iliti tanjurići koji će nas vratiti na početak i ja sam im se iskreno obradovala. Neki su, na svoju nesreću, uspjeli pasti i s tanjurića pa su do vrha morali pješice, hodajući na skijama. Četvrti i peti dan također smo uživali u svakodnevnim skijaškim aktivnostima. Sad smo već naučili osnove skijanja pa nas je trener vodio na Mašinžagu, još jedno popularno skijalište na Rogli sa stazom koja je puno strmija i opasnija od onih prvih. U ta dva dana isprobali smo skijanje u različitim vremenskim uvjetima. Najprije nas je pratila kiša, a onda i snježne pahulje. Posebni doživljaj za mene bila je vožnja uspinjačom i posjet adrenalinskom sanjkalištu Zlodjevo. Uživala sam u vožnji kroz šumu autićem po tračnicama. Vidimo se opet! Posljednji dan boravka na Rogli naprosto je proletio. Skijam već sasvim solidno. I trener nas je pohvalio da smo jako napredovali. Rogla se potpuno zabijelila. Snijeg je napadao u ogromnim količinama tako da smo pokušavajući hodati sa svom svojom skijaškom opremom propadali do koljena. Tijekom vožnje uspinjačom ispao mi je štap, ali se, na sreću nije izgubio u snijegu. Opet skijamo, a ja se sad već pomalo osjećam kao prava skijašica. Ne, nisam nakon samo jednog boravka u skijaškom kampu postala Janica Kostelić, ali sam jako ponosna na sebe i svoj napredak. Na odlasku, promatram Roglu, a ona me podsjeća na pomalo oholu Snježnu kraljicu u debeloj bijeloj bundi. I kao da me izaziva na sljedeći dvoboj. A ja sam spremna i jedva čekam da sve ovo ponovim. Na one vojničke krevete s početka priče potpuno sam zaboravila. Oni su nam služili samo za spavanje, a toga je ovdje bilo najmanje. Ziva Petek, 7. razred III. OŠ Čakovec Mentorica: Tihana Preksavec

Autor: Magdalena Ištok, 8. razredOŠ Ljudevita Modeca KriževciMentor: Martina Valec-Rebić

Pohvaljeni rad

POČETNA

"Avantura na tirkiznoj rijeci"

Avantura na tirkiznoj rijeci Zakoračili smo u drugu polovicu kolovoza, moja obitelj i ja uživamo u posljednjim sunčanim danima našega ljetovanja. Polako mi je dojadilo slano more i zaželjela sam se malo osvježavajuće rijeke, stoga smo se uputili na već provjerenu destinaciju – na rijeku Zrmanju u mjestu Muškovci. Krenuli smo iz naše kućice za ljetovanje u malom mjestu Rovanjska, u općini Jasenice. Mjesto je vrlo tiho, nema previše prolaznika. Nije zatrpano štandovima i kafićima. Jasno je vidljiva crkvica sv. Jurja, koja je biser starohrvatske sakralne arhitekture. Otkrila sam da je zamišljena kao sunčani sat i kalendar, a izdvaja se i ljepota njezine kupole i maloga zvonika koji gleda na mjesno groblje. More je u mjestu bistro, a noću se u njegovoj tamnoj modrini održavaju svjetlucave zvijezde. Na trenutke mi se čini da zvijezde izgledaju kao rasuti biseri. Putem do rijeke nema baš zelenila, sušno je. Nema ni životinja jer vlada sparina. Kada skrećemo prema Zrmanji, pozdravlja nas stari Maslenički most. Njegov se crveni luk ističe na škrtome kamenjaru. Taj most za vrijeme bure pomaže svojem mlađem, betonskom bratu na autocesti Zagreb – Split. Nakon dvadesetak minuta stigli smo na odredište, parkirali automobil na parkiralištu Restorana „Zrmanja” i uputili se prema kupalištu. Čuo se žamor ljudi iz daljine i šum slapa, do nas je dopirao miris svježe vode i bogatoga raslinja koje okružuje rijeku. Nestrpljivo smo čekali trenutak kad ćemo se baciti u zagrljaj rijeke. Približivši se rijeci, najprije sam uronila ruku. Voda je tekla brzo, ruka mi se povijala nošena strujom. Koža mi se naježila od studeni. Nije me bilo strah vode, odlučila sam skočiti s daske, točnije skakaonice. Nakon dugog skakanja koje me vraćalo u djetinjstvo, poželjela sam istražiti dubinu rijeke. Uzela sam svoju masku za ronjene, duboko udahnula i zaronila. Bila sam smirena vidjevši oko sebe mnoštvo riba koje plivaju. Bilo ih je raznih vrsta, veličina i oblika. Zamišljala sam kako je njima lako u životu, iako zapravo nije. I mi ljudi smo, također, male ribe koje se bore i traže pravi put. Kad sam se umorila od plivanja, došlo je vrijeme da razgledamo slap Berberov buk. Kako on nije blizu kupališta, jedini način da ga pobliže pogledamo jest da do njega doplovimo kanuom. Dvojica mojih prijatelja i ja odlučili smo ići sami. Budući da su snažniji, oni su veslali, a ja sam čuvala ručnike i, naravno, nadzirala ih. A ponajviše sam gledala veličanstveni krajolik. Rijeku okružuje bujno zelenilo, tek ponegdje je trava suha. Krave pasu, vidi se da uživaju u ovom danu, kao i mi. Oponašali smo ih i jedna nam je uzvratila pozdrav. Voda nije bila više bistra jer je veća dubina, a po površini lelujaju lopoči. Ispružila sam ruku i dotaknula jednoga. Bio je nježan poput svile. Ispunio me osjećaj jedinstva s prirodom. Promatrala sam mnoštvo stabala koje okružuju rijeku. Neka stoje uspravno kao da se natječu tko će narasti veći. Druga su pak pogrbljena, izgledala su mi kao da ne žele više živjeti, i to me rastužilo. Prepoznala sam nekoliko vrsta: trstiku, glog, johu... Prijatelji su me poprskali veslom, htjeli su me uzrujati, ali nije im uspjelo. Stigli smo do slapa. Opasno je kanuom prilaziti slapu pa smo ga pričvrstili za jedno stablo. Trebali smo proći po blatnjavu putu na obali. Bilo je toliko sklisko da sam se morala uhvatiti za stablo. Nasreću, uspjela sam proći neozlijeđena. Kada sam ugledala slap, zadivila me njegova ljepota koja oduzima dah. Taj zaglušujući šum, brzina i snaga kojom teče slap, prštanje vode i predivna prozirna boja slapa – mislila sam da sanjam. Zanemarila sam koliko je hladna voda i odmah uskočila. Osjećala sam se svježom, novom osobom. Popela sam se na veliko kamenje, sklisko zbog mahovine, i dotaknula slap. Moja smežurana ruka kao da je dodirnula istinsku radost. Kada smo se vraćali sve je utihnulo. Čula sam samo kucanje svojega srca. Vratili smo kanu i počeli se spremati za povratak. Sunce se spuštalo i odlučila sam ga zabilježiti svojom kamerom. Na slici se jasno vidi tirkizna boja Zrmanje, koju je obojilo crvenilo zalazećeg sunca. Sunce kao da me je pozdravljalo u nadi da ćemo se ponovo susresti. Muškovci i Zrmanja predivna su lokacija u Hrvatskoj koja me poučila nešto o životu, zahvaljujući životinjama i biljkama koje tamo prebivaju i rastu. Ribice su me poučile da trudom i radom možemo naći svoj pravi put. Slapovi su me poučili da uvijek možemo krenuti ispočetka i da trebamo posvetiti aktivnostima koje volimo. To je mjesto gdje sam s obitelji i prijateljima stvorila nezaboravne uspomene, mjesto koje će mi zauvijek ostati u najboljem sjećanju i koje ću rado opet posjetiti. Magdalena Ištok, 8. r. OŠ Ljudevita Modeca Križevci Mentorica: Martina Valec-Rebić, prof.

Autor: Šimun Ferendiš, 7. razredOŠ Ljudevita Modeca KriževciMentor: Danijela Zagorec

Pohvaljeni rad

POČETNA

"Putovanje u svemir"

Putovanje u svemir Kad padne mrak i zvijezde se pretvore u uličnu rasvjetu, vjetar otvara moje prozore i vodi me na daleko putovanje. Sjedam u svoj svemirski brod i obilazim šarene planete dodirujući ih prstima. Odbacuje me sunčana oluja, plovim Mliječnom stazom i tonem u nepoznate mračne galaksije. Zvijezde svjetlucaju kao zlatni prah i šapuću mi tajne svemira, a ja usporavam svoje putovanje i uživam u njihovoj ljepoti. Beskrajna tišina odzvanja cijelim svemirom… uživam biti sam, a okružen milijunima zvijezda. Kad se vjetar smiri, zatvaraju se prozori. A putovanje u svemir postaje tek običan san. Šimun Ferendiš, 7. r. OŠ Ljudevita Modeca Križevci Mentorica: Danijela Zagorec, prof.

Autor: Ana Čujko, 7. razredOŠ Pavao Belas, BrdovecMentor: Elena Žugec

Pohvaljeni rad

POČETNA

"Čudnovate zgode izviđačice Lote"

Čudnovate zgode izviđačice Lote Amazona. Divlje mjesto prepuno opakih zvjeri. Ne bojim se. Opremljena sam velikom mačetom, dvjema bakljama i oštrim kopljem. Najhrabrija sam izviđačica. Zovu me Lota. Sve je počelo kad sam čula neki čudnovati zvuk. Odlučila sam pogledati što se zbiva. Mislim, ipak sam ja najbolja izviđačica u svojoj skupini. Samouvjereno sam zakoračila u ogromnu šumu. Bilo je raznih zvukova, ali taj zvuk koji sam prvi čula bio je najstrašniji i najglasniji. Nastavila sam. Na izletima s izviđačima vidjela sam puno biljaka i životinja, ali ovo.....Bože moj! Ovo je nešto posve drugačije. Ovdje su se izvijale razne visoke trave, rasla je plava i roza mahovina, ogromno drveće i svakakvo cvijeće. Uokolo su skakutale raznobojne žabice i letjeli crveni leptirići. Sve ono što bi trebala biti voda bilo je čokolada, od kiše do potoka i rijeka, zbilja prava tekuća čokolada. Tekla je posvuda. Toliko sam se zanijela upijajući mirise i slike da umalo zaboravih zašto sam ovdje. A onda opet taj zvuk. Ovoga puta bio je glasniji. Činilo se kao da dopire s drugog kraja šume. Odlučila sam prijeći rijeku. Pogledala sam oko sebe i vidjela veliko stablo na obali te nevjerojatne rijeke. Izvukla sam mačetu i posjekla ga tako da mogu napraviti splav kojom ću doći na drugi kraj. Odjednom mi sine, pa to je čokoladna rijeka! Kakav bi doživljaj bio okupati se u njoj! Preplivala sam rijeku (mljac!). Zvuk je bio sve glasniji i glasniji. Nisam stigla niti promisliti o tome kako je sva čokolada sama sišla s moga tijela čim sam izašla na obalu te sam učas bila suha i čista! Nešto je zašuštalo u grmlju. Uhvatla me lagana panika. Skupila sam hrabrost i pogledala što je u grmlju. Tamo je bio mali stvor koji me uputio na neku stazu pa lijevo nakon ljubičaste orhideje. Kad sam ga pitala može li mi reći što o čudnovatom zvuku ušutkao me, ponovio kuda trebam ići i zatim žurno pobjegao. Nastavila sam svoj put. Hodala sam oko pola sata i napokon došla do ljubičaste orhideje. Orhideje?!? Mislila sam da su orhideje malo kućno bilje, mislim, moja mama doma ima neke bijele orhideje na prozoru pa sam tako nekako zaključila...., ali ova je bila kao dvadeset maminih, ma što dvadeset, milijun maminih! Tako nešto zaista nisam mogla niti zamisliti. Imala je divan opojni miris, ljubičaste listove i crvene cvjetove. Nekako sam se odlijepila od tog čudesnog prizora, skrenula lijevo i nastavila hodati. Nisam niti opazila, a šuma je postala mračnija. Imala sam osjećaj da me netko prati. S leđa sam osjetila jak udarac. Okrenula sam se da vidim što je to bilo. Nisam ništa vidjela. Izvukla sam mačetu, spremna za obranu. To su bili trolovi. Bacali su užareno vulkansko kamenje. Svo kamenje uništila sam u nekoliko pokreta mačetom. Pobjegla sam, čim mi se ukazala prilika i nastavila putovanje. Ubrzo sam shvatila zašto su me napali. Čuvali su teritorij zlog zmaja. Zmaj je bio strašno razdražljiv. Rigao je vatru posvuda. Spazio me. Izvukla sam koplje i krenula u napad, ali zmaj ga je zapalio. Probala sam i mačetom. Ne baš potpuno neočekivano, zmaj ju je otopio svojim vatrenim dahom, usput zapalivši baklje, no njima se i onako nisam mogla braniti. Bila sam bespomoćna. Trčala sam unatrag. Noge su mi se zapetljale. Pala sam na leđa. Zmaj se približavao munjevitom brzinom i samo što me nije okupao užarenim mlazom… BUM!!!!! Iskočila sam iz kreveta, protrljala oči i shvatila da je to bio samo san. „Lota zlato, doručak je spreman, dođi.“ Čula sam mamin glas iz kuhinje. „Evo me, za minuticu!“ Ana Čujko, 7.a OŠ Pavao Belas mentor: Elena Žugec

"Joža Horvat - književnik i moreplovac" - virtualna izložba 2024

More creations to inspire you

GRETA THUNBERG

FIRE FIGHTER

VIOLA DAVIS

LOGOS

ZODIAC SUN SIGNS AND WHAT THEY MEAN

ALEX MORGAN

10 SIGNS A CHILD IS BEING BULLIED

Transcript