VINTAGE PHOTO ALBUM

Veronika u 'staroj knjižnici' OŠ K. Š. Gjalskoga 2019. godine.

Veronika u knjižnici OŠ Lovre pl. Matačića 2022. godine.

Veronika u 'novoj knjižnici' OŠ K. Š. Gjalskoga 2023. godine.

Veronika Mandurić

ZA knjigama

Potraga

Kada u priči ugledaš ovakav znak , klikni na njega i otkrij detalje iz stvarnosti.

Crtež: Veronika Mandurić

Ova je priča inspirirana stvarnim događajima...

Nekoć davno jedna mala škola stajala je na malenom mjestu u velikom gradu. Bila je puna djece, kao što bi i trebala biti. Smijeh je odzvanjao u svakom kutku škole. Tu se sakrila jedna posebna prostorija, puna priča i bajki. Bila je puna sreće i zračila je ljubavlju – ljubavlju prema znanju i knjigama.

Riješi puzzle i otkrij kako je nekada davno izgledala Veronikina prostorija puna priča i bajki!

Crtež: Leni Hodalić

Neka bi djeca u knjižnicu navratila samo kako bi posudila knjigu koja im je sljedeća lektira ili kako bi u miru napisala domaću zadaću. Ali ona djeca, koja su htjela upiti znanje, kao što bi papir upio tintu, kako su se prijašnje knjige i prepisivale – nalivperom i tintom, ona su dolazila kako bi našla novo djelo koje im se svidjelo ili za koje su čuli. Ona bi čitala i upijala pročitano. Takva djeca, ona su radost vidjela u najjačem oružju – riječima.

Crtež: Veronika Mandurić

Vrijeme je prolazilo, a škola je ostala na istome mjestu kao i prije, ali ipak se nešto promijenilo. Smijeh više nije odzvanjao školom kao prije, više nije bila glasna i vesela. Sada se ništa nije čulo. Tišina i tuga vladale su dok su djeca bila rasprostranjena po velikom gradu, kao mrvice keksa na tepihu. Prošla je jedna školska godina, pa još jedna, a učenici su polako zaboravljali kako su se osjećali u svojoj školi, pa tako i knjižnici.

Crtež: Veronika Mandurić

A onda je, napokon, došao i taj dan! Učenici su se vratili u staru, ali novu školu. Smijeh je opet odzvanjao svakim kutkom nove zgrade. Dvoje prijatelja, Marko i Stori, djevojčica i dječak željni znanja, jedva su dočekali da ponovno dođu na ono čarobno mjesto puno priča i bajki, nakon duuugo vremena. Napokon su mogli odahnuti i reći : „Voljeli bismo posuditi knjigu, molimo!“ Išli su puteljkom kroz novi, još uvijek pomalo nepoznat hodnik do te sobe, tako normalne, a tako čudesne.

Crtež: Veronika Mandurić

Kada su napokon došli pred knjižnicu, Stori je dobila „osjećaj“ - osjećaj da se nešto događa. „Nešto je tu čudno“, govorila je Marku. „Ma daj, Stori, ne budi senilna.“„Nisam senilna, vjeruj mi.“ Stori je zastala, a Marko je odmahivao glavom i nastavio hodati. Kada su ušli – sve je bilo crno. Nekako metalno, na neki način – barem je ona to pomislila. Ogledala se oko sebe, ali tamo gotovo ničega nije bilo.

Crtež: Veronika Mandurić

Crtež: Veronika Mandurić

„Hajde, Stori. Znam da si znatiželjna. Klikni me! Zanimljiv sadržaj je tu!“„Ali, je li siguran?“ Stori je osjetila želju za razgovorom pa je i progovorila. Tiho, ali jasno.„To ćeš ti saznati! Zabavu prepuštam tebi!“

Odjednom se stvorila mala zelena brojka i proizvela zvuk „Bip!“ kao da je netko kliknuo gumb koji je aktivirao taj mali „Bip!“ Stori se prepala. Viknula je: „Halo!? Je li itko još ovdje?“ Onda se čuo još jedan mali „Bip!“, ali ovog se puta prikazala nula. Stajala je do jedinice.

Crtež: Leni Hodalić

Stori je polako kliknula na malenu zelenu desetku. Stvorilo se nekakvo biće. Zeleno, poput neke tekućine. Zračilo je, ali ne na isti način kao knjižnica ljubavlju. „Znala sam da je tu nešto čudno. Znala sam“, rekla je zamišljeno Stori. Ono stvorenje što ga je Stori oslobodila iz malenog binarnog koda, samo je stajalo pred njom, točnije - lebdjelo. „Tko – zapravo, što si ti?“ upitala je Stori. „Ja sam Mr. Net. Internet mi je puno ime, a srednje je George, no to sad nije toliko važno, zar ne?“ Ovo čudno biće, Mr. Net, pretvorilo se u oblik mobitela, a knjižnica je također polako postajala knjižnica. Stori je vidjela knjige iznad Mr. Neta.

Crtež: Veronika Mandurić

„Hej, to je školsko vlasništvo. Znaš?“ „Znam, ali sam uplašen. Uplašen sam da će me djeca, da će me svi zaboraviti. Zadnje dvije godine čitali ste lektire preko mobitela, preko interneta, preko mene. Sa mnom! Knjige su vam nedostajale, a mene ćete samo tako odbaciti?!“

Nagomilale su se jedna na drugu, poput Jenge, samo puno, puuno više. Činilo se kao da su se knjige prostirale čak do stropa.

Crtež: Veronika Mandurić

Da, to bi bilo lijepo...

Tada knjižničarka uđe u prostoriju. „Stori, s kim si razgovarala?“ „O, dobar dan! Ni s kim, samo sam razmišljala naglas... o!“ Stori je udarila nogom o kutiju s knjigama na podu. „Oh, oprosti. Knjige su nam tek došle, nisu još složene na police. Malo će duže potrajati.“ „U redu. Čekajte…“ Sada je Stori uistinu razmišljala naglas: „Imam ideju.“

„Tehnologija mi nikada neće moći zamijeniti knjige“, Stori je uzdahnula, “ali, ako bi internet i knjige surađivali, kako bi to dobro bilo!“ Mr. Net se blago nasmiješi, ugodno iznenađen. „Da, to bi bilo lijepo“, nadoda.

Crtež: Veronika Mandurić

Djeca su slušala knjižničarku kako im govori o tome da se knjige organiziraju u fondove - učiteljski i učenički, a učenički na slikovnice, dječji i omladinski. Na početku je bilo malo zbunjujuće razumjeti zadatke, ali kada je knjižničarka učenicima podijelila knjige na slova M, D i O, nije više bilo tako teško.

Stori potrči iz knjižnice i za nekoliko se minuta vrati, ali ovoga puta, s nekoliko prijatelja. Pozvala je ostale kako bi knjižničarki pomogli slagati knjige. Tih nekoliko prijatelja ubrzo je postao cijeli razred, pa zatim i nekoliko razreda. Svi su pomagali knjižničarki. Prvo prvi, pa peti, pa treći, pa sedmi – svi razredi!

Objasnila im je da se slikovnice, odnosno knjige za najmlađe označavaju slovom M, lektire od 1. do 5. razreda slovom D, a lektire od 6. do 8. razreda slovom O. To slovo, koje inače stoji u prvom redu naljepnice na knjizi, samo označava na koju policu knjiga ide.

Okušaj se i ti u raspoređivanju knjiga na police!

Kada su knjige bile raspoređene u skupine M, D i O, trebalo je gledati drugi red na naljepnici. Saznali su tako i da se knjige označavaju s prva tri slova autorova prezimena te da se na odgovarajuću policu slažu prema abecedi. Tako će Ivana Brlić Mažuranić (oznaka BRL) biti nakon Andersena (oznaka AND) i sl. Kada su shvatili što znači drugi red na naljepnici, sve je bilo nekako lakše. Na podu su ubrzo bile hrpice složene po abecedi. Odjednom je jedno dijete upitalo : "A što ako je netko napisao više knjiga?" Tada im je knjižničarka objasnila da za to postoji treći red koji se sastoji od jednog slova koje označava prvo slovo priče.

Crtež: Leni Hodalić

Djeca su sada bolje razumjela svijet knjiga i značenje onih čudnih slova koje su dosad uvijek viđali na poleđinama svojih omiljenih djela. Kada su shvatili sve u vezi s čudesnim slovima, bili su spremni čistiti naslovnice i knjige koje su blistale kao zvijezde na nebu. Za samo nekoliko dana, knjige su veselo stajale na policama spremne za čitanje.

Crtež: Veronika Mandurić

Stori je i dalje razmišljala o Mr. Netu, ne znajući da je on i dalje tamo i da je veselo promatra. Iz misli ju je prekinula knjižničarka koja je svima objašnjavala da je u knjižnicu stiglo novo računalo koje će učenici moći koristiti za istraživanje i rješavanje zadataka. Mr. Net bio je jako sretan zato što je sada mogao svaki dan provesti u knjižnici. Svaki put kad bi Stori ušla u knjižnicu i čula „Bip!“skenera za posuđivanje knjiga, sjetila bi se Mr. Neta, a nikad ne bi primijetila da joj on maše s ekrana računala.

Bip!

„Mr. Net!“, nasmiješi se Stori, a Mr. Net sretno joj odgovori: „Bip!“

U knjižnici je sada boravilo još više djece nego prije. Sve se više knjiga posuđivalo i sve je više bilo one djece koja su upijala znanje. Stori je osjećala prisutnost topline u knjižnici, uvijek se osjećala ugodno kad bi ušla u ovu posebnu sobu. Tako je jednom ušla i sjela za računalo, ne bi li riješila zadatak. Kada je uključila računalo, vidjela je jednog jedinog – Mr. Neta.

Zahvaljujemo svim učenicima, nastavnicima i zaposlenicima koji su sudjelovali u slaganju naše nove knjižnice!

zahvala

Zahvaljujemo svim učenicima, nastavnicima i zaposlenicima koji su sudjelovali u slaganju naše nove knjižnice!

zahvala

Zahvaljujemo svim učenicima, nastavnicima i zaposlenicima koji su sudjelovali u slaganju naše nove knjižnice!

zahvala

Mentorica:Kristina Jakoubek,knjižničarkau suradnji s Biljanom Šalić, učiteljicom hrvatskog jezika iLjubicom Čubrilović, učiteljicom likovne kulture

Ilustracije:Veronika Mandurić, 6.bLeni Hodalić, 5.b

Priču napisala i digitalizirala:veronika mandurić, 6.b