MAGAZINE DOSSIER

Luna Šiptar Herceg, 8.a

Tko su najbolji ljudi u najgorim vremenima?

Holokaust

Sadržaj

Holokaustopćenito

Johan van Hulst

Priča o nizozemskom učitelju koji je spasio 600 židovske djece tijekom holokausta.

Priča o zagrebačkoj humanitarki i nezavisnoj socijalnoj aktivistkinji, porijeklom iz Austrije.

Priča o mužu i ženi koji su pomogli u spašavanju života od 1200 Židova tijekom Drugog svjetskog rata.

Što je to holokaust? Priča o jednom od najgorih dogoađaja u povijesti.

Oskar i emilie Schindler

DianaBudisavljević

Title 1

Uspostavom nacističkoga režima u Njemačkoj 1933. Židovi su bili izloženi diskriminaciji, njihove su tvrtke i trgovine bojkotirane i otpuštani su iz javnih službi. Nürnberškim zakonima iz 1935. bili su lišeni građanskih prava te su proganjani, fizički zlostavljani i zatvarani. Mjere nacističke vlasti postale su brutalnije nakon Kristalne noći, dvodnevnoga okrutnoga nasilja nacista protiv Židova i njihove imovine započetog u noći 9–10.11.1938., u kojem je ubijen 91 Židov, tisuće ih je ranjeno, oko 7500 trgovina u židovskom vlasništvu je oštećeno, više od sto sinagoga zapaljeno i uništeno, a oko 25 000 Židova je zatvoreno. Židovima je od tada bio zabranjen boravak na javnim mjestima, morali su se preseliti u posebne dijelove gradova (geta), njihova djeca nisu smjela pohađati javne škole, a svi stariji od šest godina morali su nositi žute Davidove zvijezde.

Holokaust je primjer genocida, a sama riječ genocid znači djelo počinjeno u namjeri da se u cijelosti ili djelomično uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina. U ovom slučaju označava sustavno uništenje Židova i drugih nearijevskih naroda u razdoblju nacizma.

Zločin koji je obilježio 20. stoljeće...

Holokaust

Zatvaranje u logore i posljedice holokausta

U ljeto 1941. počela je faza sustavnoga masovnog istrjebljenja Židova. Tada se po naredbi Adolfa Hitlera pripremalo provođenje plana o „konačnom rješenju židovskoga pitanja“ (Endlösung der Judenfrage). Od početka 1942. organiziran je sustav koncentracijskih logora s plinskim komorama, a najzloglasniji su bili podignuti na teritoriju okupirane Poljske (Auschwitz, Treblinka, Majdanek, Sobibór). Tijekom holokausta stradalo je oko 6 milijuna Židova, što je gotovo dvije trećine ukupnoga broja europskih Židova. U holokaustu je stradalo i 5 milijuna pripadnika drugih naroda.

Dianina priča

O njoj...

Priča o zagrebačkoj humanitarki i nezavisnoj socijalnoj aktivistkinji, porijeklom iz Austrije.

Diana Budisavljević, rođena Obexer, rodila se u Innsbrucku (Austrija) 15. siječnja 1891. U Innsbrucku je završila osnovnu i srednju školu. Sa svojim mužem dr. J. Budisavljevićom 1919. dolazi u Zagreb gdje započinje njezina priča. Od 1972. pa do kraja života ponovo živi u Innsbrucku gdje je i umrla 20. kolovoza 1978. godine.

DianaBudisavljević

Diana se udala 1917. za dr. Juliju Budisavljevića koji je, završivši studij medicine u Inssbrucku, radio kao asistent na tamošnjoj kirurškoj klinici. Kad je u Zagrebu 1919. osnovan Medicinski fakultet, dr. Budisavljević imenovan je profesorom kirurgije i Diana s njim dolazi u Zagreb. Diana je 1941. saznala za stradanja pravoslavnih žena i djece u logoru Lobor-grad stoga zajedno s većim brojem suradnika, među kojima se ističu dr. ing. Marko Vidaković i ing. Đuro Vukosavljević, organizira akciju pomoći koja je bila vođena pod imenom "Akcija Diane Budisavljević".

Title 1

Prilikom jedne takve akcije pomoći Diana saznaje da se u logoru Stara Gradiška nalazi veliki broj nezbrinute djece, čije su majke odvedene na prisilni rad. Uz pomoć njemačkog oficira von Kotziana dobivena je dozvola za dovođenje te djece iz logora. U organizaciji Ministarstva udružbe, ponajviše profesora Kamila Breslera, koji je osigurao smještaj djece u Zagrebu, Jastrebarskom, a kasnije i Sisku, te uz pomoć sestara Crvenogkriža, djeca su u nekoliko transporta dovedena iz logora. Diana odjevena u uniformu sestre bolničarke Crvenog križa sudjeluje u transportima djece iz Stare Gradiške, Mlake i Jablanca.

Diana je slala hranu, odjeću, lijekove i novac u Lobor-grad, a kasnije i Gornju Rijeku posredstvom Židovske bogoštovne općine. Suradnici Akcije pomagali su na zagrebačkom kolodvoru u opskrbi transporta radnika i radnica koji su odvođeni na prisilni rad u Njemačku.

Title 1

Dio najmlađe djece smješten je u Zagrebu u dječji dom na Josipovcu i D. Bu-disavljević tijekom nekoliko mjeseci svakodnevno odlazi na Josipovac i skrbi za tu djecu. Na osnovi transportnih lista i drugih izvora izrađuje sa suradnicama kartoteku djece, koja je na kraju rata sadržavala podatke za oko 12.000 djece. Na osnovi tih podataka uspostavljena je opsežna korespondencija s roditeljima koji su se nalazili na prisilnom radu u Njemačkoj i tražili podatke o svojoj djeci. Kad je u kolovozu 1942. dobivena dozvola za smještaj djece dovedene iz logora u obitelji, D. Budisavljević predlaže da se ta akcija provede posredstvom Karitasa Zagrebačke nadbiskupije. Na taj je način bilo moguće smjestiti više tisuća djece u obitelji, pretežito u seoska domaćinstva.

U srpnju 1943. Diana od Židovske bogoštovne općine dobiva popis zatočenika u Jasenovcu i Staroj Gradiški koji smiju primati pakete hrane. Popis se predaje Crvenom križu s molbom da preuzmu organizaciju slanja hrane u logore, budući da taj zadatak prelazi mogućnosti "Akcije". "Akcija" redovito daje priloge za te pošiljke, a kod delegata Međunarodnog crvenog križa u Zagrebu Diana je ishodila povremene priloge u hrani i lijekovima u paketima što su slani djeci u logorima. U jesen 1943. pokreće postupak za nabavu mlijeka kod Međunarodnog crvenog križa u Ženevi. Mlijeko je bilo namijenjeno zagrebačkoj djeci. Na zahtjev Ministarstva socijalne politike 28. svibnja 1945. mora predati kartoteku (ormarić s 25 ladica s karticama), 5 bilježnica za traženje nepoznate djece, 1 bilježnicu-registar djece s oznakama, 1 registar fotografija djece i 5 svezaka fotografija djece. Time su joj bili onemogućeni pokušaji identifikacije male djece koja su u kartotekama bila vođena kao "bezimena". Za te je pokušaje, zajedno sa svojom najbližom suradnicom u izradi kartoteke, gđom Ivankom Džakula, pred kraj rata razradila detaljni plan. Najvažnije činjenice o radu "Akcije", kao i načinu trošenja prikupljenih novčanih priloga (tijekom četiri godine rada prikupljeno je oko tri milijuna kuna), zabilježila je u svom dnevniku.

Title 1

Heroj koji je riskirao život spašavajući više od 600 židovske djece od mučenja i smrti tijekom holokausta.

Hrabri Nizozemac, Johan, živio je u Amsterdamu tijekom Drugog svjetskog rata i radio je kao ravnatelj protestantske škole. Ta je škola dijelila vrtnu živicu s vrtićem, mjestom gdje su nacisti držali židovsku djecu koja nisu poslana u logore jer su bila premlada. Sva su ta djeca bila mlađa od 12 godina i odvedena iz svojih obitelji.

Johan van Hulst

Kad bi vrtić bio prepun, nacisti su djecu stavljali u Hulstovu školu. U suradnji sa ženama koje su radile u vrtiću, ponekad su se druga djeca krijumčarila preko zajedničke živice u školu. Hulst bi zatim sakrio djecu u košare za rublje i vreće kako bi ih odveo iz regije na sigurna mjesta i nove kuće. On i neki drugi koji su bili dio ovog plana locirali su neke obitelji koje su spremne primiti tu djecu, dopuštajući im da pobjegnu na sigurno bez privlačenja pozornosti nacista. Ovo je bilo nevjerojatno opasno i biti uhvaćen značilo bi sigurnu smrt za Hulsta. Kako bi izbjegao zarobljavanje, nije prijavio svu djecu u svojoj školi na službenim dokumentima. Zapisivanjem manje imena djece, neka bi mogla proći neprimijećena.

Title 1

2012. izraelski premijer Benjamin Netanyahu službeno je priznao Johana van Hulsta za Pravednika među narodima. To je čast koja se daje nežidovima koji su riskirali svoje živote tijekom Drugog svjetskog rata kako bi spasili živote Židova. "Mi kažemo da oni koji spase jedan život spašavaju svemir", rekao je Netanyahu Hulstu. "Spasio si stotine svemira. Želim ti zahvaliti u ime židovskog naroda, ali i u ime čovječanstva." Hulst je kasnije izjeavio da mu je žao što nije mogao spasiti još djece iz vrtića. Nekoliko godina prije svoje smrti (umro je 22. ožujka 2018.) rekao je i: "Zapravo razmišljam samo o onome što nisam uspio učiniti. O onih nekoliko tisuća djece koju nisam mogao spasiti." Johan van Hulst je doista bio nesebičan čovjek, riskirajući vlastiti život kako bi spasio tuđe. Utjecaj koji je napravio u svijetu je nemjerljiv. Uvijek će ga se pamtiti kao heroja.

Ipak, 1945. godine, prije kraja rata, jedan je suradnik razotkrio Hulsta, pa se morao sakriti. Nekoliko godina kasnije, Nizozemska ga je prepoznala kao heroja, a čak je služio i u Senatu te zemlje između 1956. i 1981. godine.

Title 1

Priča o čovjeku koji je poštovao svoje radnike bez obzira na to što su bili Židovi.

Schindler je rođen 28. 4. 1908. u Češkoj. Njegova je katolička obitelj pripadala njemačkom govornom području u Sudetima. Kao i većina mladih Sudeta, pridružio se Sudetskoj njemačkoj stranci, koja je podržavala nacizam te se zalagala za komadanje Čehoslovačke i pripajanje Njemačkoj. Kada je Sudetska oblast uključena u nacističku Njemačku 1938., Oskar postaje službeni član nacističke stranke.

Oskar Schindler

Ubrzo nakon izbijanja rata u rujnu 1939., Schindler se pojavio u okupiranom Krakowu. Drevni grad, dom za oko 60 000 Židova i sjedište njemačke okupacijske uprave pokazao se vrlo privlačnim njemačkim poduzetnicima. Schindler je bio vrlo uspješan u ovom okruženju. U listopadu 1939. preuzeo je oronulu tvornicu emajliranog posuđa koja je prije pripadala jednom Židovu. Mudro je postupao i počeo se bogatiti. Nakon samo tri mjeseca tvornica je imala radnu grupu od oko 250 radnika, među kojima je bilo sedam Židova. Do kraja 1942. proširila se u golem pogon za proizvodnju emajla i streljiva te je zapošljavala gotovo 800 muškaraca i žena. Od toga je 370 bilo Židova iz krakovskog geta, koji su Nijemci osnovali nakon što su ušli u grad. Činilo se da se Schindler ne razlikuje od ostalih Nijemaca koji su došli u Poljsku kao dio okupacijske uprave i njihovih suradnika, no ono što ga je izdvajalo od ostalih ratnih profitera bio je humani odnos prema svojim radnicima, posebice prema Židovima.

Title 1

Rastući užas nad besmislenom brutalnošću nacističkog progona židovskog stanovništva izazvali su veliku promjenu u njemu. Postupno je želja za novcem došla na drugo mjesto u odnosu na želju da spasi što više svojih radnika Židova od nacista. Zapravo, u svojim nastojanjima da svoje židovske radnike provede sigurno kroz rat, nije samo bio spreman potrošiti sav svoj novac nego i staviti vlastiti život na kocku. Schindlerov najučinkovitiji alat u ovoj misiji spašavanja bio je povlašteni status koji je njegova tvornica uživala kao "posao neophodan za ratne napore". To ga je kvalificiralo za dobivanje unosnih vojnih ugovora i omogućilo da privuče židovske radnike koji su bili pod jurisdikcijom SS-a. Kad je njegovim židovskim zaposlenicima SS zaprijetio deportacijom u Auschwitz, mogao je zatražiti izuzeće za njih, tvrdeći da bi njihovo uklanjanje moglo ozbiljno omesti njegove napore da održi proizvodnju koja je neophodna za ratne napore. Gestapo ga je nekoliko puta uhitio i ispitivao pod optužbom za pomaganje Židovima. No Schindler nije odustao. Godine 1943., na poziv American Jewish Joint Distribution Committee, odlazi na vrlo riskantno putovanje u Budimpeštu, gdje se susreće s dvojicom predstavnika mađarskog židovstva. Izvijestio ih je o očajnom položaju Židova u Poljskoj i raspravljao o mogućim načinima pomoći.

Title 1

U ožujku 1943. likvidiran je krakovski geto, a svi su Židovi premješteni u logor za prisilni rad Plaszow, izvan Krakova. Oskar je nagovorio SS-Haupsturmführera Amona Goetha, brutalnog zapovjednika logora, da mu dopusti da osnuje poseban podlogor za vlastite židovske radnike na lokaciji tvornice. Ondje je mogao bolje držati Židove u relativno podnošljivim uvjetima.Krajem 1944. Plaszow i njegovi podlogori morali su biti evakuirani pred ruskim napredovanjem. Nakon što je primio naredbu za evakuaciju, Oskar koji se obratio odgovarajućem odjelu u Vrhovnom zapovjedništvu vojske, uspio je dobiti službeno odobrenje za nastavak proizvodnje u tvornici koju su on i njegova supruga Emilie postavili u Brünnlitzu. Čitava radna snaga iz Zablociea trebala se preseliti u novu tvornicu. No, umjesto da budu dovedeni u Brünnlitz, 800 muškaraca (među njima 700 Židova) i 300 žena sa Schindlerova popisa preusmjereni su u Auschwitz.Kada je saznao što se dogodilo, Schindler je u početku uspio osigurati oslobađanje samo muškaraca. Zatim je nastavio slati svog osobnog njemačkog tajnika u Auschwitz da pregovara o oslobađanju žena. Na kraju je uspio pregovoriti oslobađanje Židovki obećavši da će plaćati 7 RM dnevno po radniku. Ovo je jedini zabilježeni slučaj u povijesti logora istrebljenja da je tako velika skupina ljudi smjela otići živa dok su plinske komore još radile.

Title 1

Jedno od najznačajnijih spašavanja koje su izveli Oskar i njegova supruga Emilie Schindler uključivalo je slučaj 120 židovskih zatvorenika iz Goleszowa. Muškarci su tamo radili u kamenolomu koji je pripadao tvrtki pod vodstvom SS-a. Približavanjem ruske fronte 1945. evakuirani su iz Goleszowa i prevezeni na zapad u zapečaćenim stočnim vagonima. Na kraju sedmodnevnog putovanja bez hrane i vode u jeku zime, SS stražari konačno su postavili dva zapečaćena vagona za stoku s njihovim ljudskim teretom na vratima Brunnlitza. Emilie Schindler stigla je upravo na vrijeme da spriječi zapovjednika SS logora da pošalje vlak natrag. Schindler, koji je dojurio natrag u logor s posla oko nabave hrane, jedva je uspio uvjeriti zapovjednika da treba ljude koji su zatvoreni u vlaku za posao.Kada su vagoni otvoreni, ukazao se stravičan prizor. Schindleri su preuzeli brigu o 107 užasno mršavih preživjelih, sa strašnim ozeblinama. Organizirali su liječenje te ih hranili natrag u život. Schindler se suprotstavio nacističkom zapovjedniku koji je želio spaliti leševe koji su se nalazili smrznuti u vagonima, te organizirao njihov pokop uz potpuni židovski vjerski obred na zemljištu u blizini katoličkog groblja, koje je kupio posebno za tu svrhu.Kada je Oskar prvi put posjetio Izrael 1961. godine dočekalo ga je dobrodošlica od strane 220 preživjelih. Nakon njegove smrti 9. listopada 1974. ožalošćeni preživjeli donijeli su posmrtne ostatke svog spasitelja u Izrael kako bi bili položeni na vječni počinak na katoličkom groblju u Jeruzalemu. Natpis na njegovom grobu kaže: 'Nezaboravni spasitelj 1200 progonjenih Židova'.

Title 1

Slike:

• www.bbc.com
• www.opstinasokolac.net
• remarker.media
• isurvived.org
• hr.wikipedia.org
• lupiga.com/
• krakow.wiki
• youngzine.org
• jewishvirtuallibrary.org
• dorindabalchin.com
• www.history.com
• twojahistoria.pl
• www.yadvashem.org
• www.tagesspiegel.de

Tekst:

Izvori

• lolamagazin.com
• voxfeminae.net
• www.profil-klett.hr
• www.enciklopedija.hr
• hr.wikipedia.org
• lupiga.com/
• www.yadvashem.org

Title 1