Alkej i Anakreont

Alkej

Anakreont

Sapfa

Predstavnici monodijske lirike

Alkej je bio grčki lirski pjesnik aritokratskog roda. Živio je na otoku Lezbu u gradu Mitileni kao i Sapfa. Živio je u vrijeme građanskih ratova između plemićkih porodica, što je utjecalo na tematiku njegovog pisanja. Alkej i građanin Pitak su vodili borbe između naroda i plemstva, a nakon što je narod izabrao Pitaka da bude vladar, Alkej napušta grad. U progonstvu je pisao pjesme pune jada i očaja, jer je daleko od domovine. Nakon što se Pitak odrekao vlasti, Alkej i Sapfa su se vratili u Mitilenu.

Anakreont je grčki lirski pjesnik, rođen u Maloj Aziji. Bio je predstavnik jonske melike. Još kao mladić bio je primoran napustiti domovinu te se zaputio u Abderu u Trakiji, gdje piše svoje prve pjesme.

Alkej piše, baš kao i Sapfa eolskim dijalektom grada Mitilene, a njegova obilježja su povlačenje naglaska sa zadnjih slogova i nestanak haka na početnim samoglasnicima (takozvana psiloza).

Alkej je poznat po strofi koju je najčešće koristio, pa se po njemu i zove alkejska strofa. Alkejska strofa sastoji se od dva alkejska jedanaesterca, jednog alkejskog deveterca i jednog alkejskog deseterca.

Iza Alkeja je ostalo oko 450 fragmenata. Alkej je pisao o politici, branio je svoje političke stavove. Pisao je o gozbama, o vinu, pisao je ljubavne pjesme, te himne.

Iz njegovih djela naslućujemo da je Alkej mnogo volio Sapfu, međutim ljubav mu nije bila uzvraćena.

NE POJMIM PRAVCA Ne pojmim pravca burnim vjetrima: čas s jedne strane vali se valjaju, čas s druge.A mi u sredini plovimo na crnom brodu morem, u ljutoj buri stradajuć nevoljno, jer već od vode hoće da tone brod. A jedra sva su razderana, velike krpe već vise s njih. Ne drži užad.

Zahvaljujući ratovima koji su se vodili u njegovo doba, većinu svog života proveo je kao dvorski pjesnik na voru raznih tirana gdje je postao poznat i uvažen. U svojim pjesmama najviše govori o ljubavi i vinu.

Iza Anakreonta je sačuvano oko 100 fragmenata, a znamo da je obuhvaćeno u 5 knjiga u kojima je bilo i himni, elegija i jamba.

Primjetna je razlika u tonu između pjesnika Alkeja koji u svojim stihovima slavi ratovanje i poziva na odvažnost u borbi i Anakreonta kojem je ratovanje odbojno te rađe poziva na pijuckanje vina.

Anakreont je utjecao na helenističku liriku, zatim na lirsku i evropsku. U kasnoj antici njegove pjesme su postale toliko popularne da su ih drugi pisci počeli imitirati te je nastala zbirka tih 60ak imitiranih pjesama koja se naziva Anakreontika.

Anakreont nema tu žestinu niti dubinu u svojim pjesmama kao što je imaju Alkej i Sapfa, ali svejedno su pjesnici posezali za njim zbog slatkoće i dražesti koje njegove dvorske "pjesmice" posjeduju. Pjesme se odlikuju upotrebom raznih epiteta koji najbolje dolaze do izražaja u njegovim pjesničkim slikama.

Mučna je žeđ Amo vina, lijepe cure, od žeđi mi grlo strada! Amo vina, kupu...bure... dok me žeđa ne savlada. Još mi dajte oko čela vijenac lišća sa čokota, nek umine žega vrela, nek prestane ta strahota. Ne, ne...Nije to vrućina, već se tu i ljubav spaja.. Cure! Neću hladna vina, već mi dajte zagrljaja! Dva divna plava oka mene ko strijele pogodiše, od toga mi srce vene i ja nemam mira više.

Alkej, Sapfa i Anakreont su predstavnici monodijske lirike. Grčka lirika se dijeli na tri podvrste, a to su: MELIKA, ELEGIJA i JAMB. Melika je jedina izvorna vrsta lirskog pjesništva jer obuhvaća sve lirske vrste koje su se izvodile uz muzičku pratnju. Dijeli se na monodijsku (pjesmu za jedan glas) i horsku meliku (višeglasnu pjesmu).