Biti roditelj je cool- vodič za buduće roditelje

"Biti roditelj je cool!"

pripremila:Lara Buljan Gudelj, mag. psych.

Razvoj motorike U prve dvije godine života djeteta razvoj motorike velikih mišića snažno je povezan s psihičkim razvojem. Tako je usporenje u razvoju držanja glave, sjedenja i hodanja često znak usporenja psihičkog razvoja i važan alarm roditeljima. Pokreti novorođenčeta nakon samog rođenja su refleksni, ali već tokom 1. mjeseca dijete stječe određenu kontrolu nad mišićima glave i vrata. Krajem 3. mjeseca većina djece čvrsto drži glavu ili je samostalno podiže. Nakon što ovlada mišićima glave i vrata, uspostavlja kontrolu nad mišićima koji pridržavaju tijelo u sjedećem položaju, a zatim i u položaju stajanja. Oko 10. mjeseca većina djece čvrsto stoji na nogama i uz pridržavanje prave prve korake. Cjelokupni razvoj motorike može se podijeliti u 4 razvojna područja: a) držanje glave Krajem prvog mjeseca 93% djece sposobno je povremeno podizati glavu dok leži na trbuhu. Četvrtina djece podižući glavu podižu i ramena, a niti jedno dijete u istraživanju ne oslanja se na podlaktice dok leži na trbuhu u tako ranom razvoju. Ako se dijete starije od 5 mjeseci ne može podupirati o podlaktice, u razvoju motorike značajno zaostaje za svojim vršnjacima. b) pokreti trupa Većina djece krajem 2. mjeseca razvoja može se iz bočnog ležećeg položaja vlastitom snagom okrenuti na leđa. S druge strane, sposobnost okretanja s leđa u bočni položaj, kod većine djece razvija se krajem 7. mjeseca života. Velik broj djece krajem 6. mjeseca života može se zadržati u sjedećem položaju uz oslonac, a krajem 7. mjeseca mogu se održati u sjedećem položaju 5-10 sekundi bez pomoći i oslonca. U dobi od 7 mjeseci dijete pokušava vlastitom snagom doći u sjedeći položaj, ali to može samo ako ga netko drži za podlaktice i lagano ga povlači iz ležećeg položaja. Krajem 8. mjeseca većina djece sjedi samostalno bez oslonca i mogu održavati ravnotežu prilikom izvođenja pokreta. c) pokreti ruku S obzirom na sukladnost razvoja pokreta ruku i psihičkog razvoja djeteta, praćenje razvoja pokreta ruku daje nam iznimno važne podatke o psihofizičkom razvoju djeteta. Prve aktivnosti ruku očituju se prirođenim refleksom hvatanja koji je uvjetni refleks što znači da neki predmet mora dotaknuti dlan djeteta kako bi potaknuo refleks hvatanja. Ta motorička aktivnost prisutna je dok većine djece tijekom prva 2 do 3 mjeseca nakon rođenja, a nakon toga se gubi i javljaju se spontane aktivnosti koje nisu jasno određene. Usmjerene aktivnosti ruku javljaju se u 4. i 5. mjesecu, ali samo dok dijete leži. U motoričkim aktivnostima ruku podjednako sudjeluju obje ruke. d) pokreti nogu U 5. mjesecu gotovo sva djeca mogu ispružiti noge kada se nalaze u ležećem položaju, a ranija pojava ekstenzije nogu važno je upozorenje na moguće oštećenje mozga. Ako ih pridržavamo većina djece krajem 6. mjeseca života opire se nogama o podlogu. U 9. mjesecu života većina djece može stajati pridržavajući se za neki stabilan oslonac. Velik broj djece krene samostalno hodati od 15. mjeseca života pa do 18. mjeseca.

Kako bismo mogli pravovremeno i efikasno reagirati na moguće teškoće u razvoju, potrebno je dobro poznavati normalne zakonitosti razvoja. Naime, dječji mozak ima svojstvo tzv. neuroplastičnosti, tj. sposobnost reorganizacije neuralnih sastavnica na osnovi novog iskustva (stvaranje novih veza među neuronima, oblikovanje novih puteva kroz korteks te preuzimanje novih uloga). Stoga je jako važno prepoznati odstupanja od očekivanog razvoja već do prve godine života novorođenčeta kako bi se mogla pružiti odgovarajuća stručna pomoć. Pri procjeni psihomotoričkog razvoja djeteta u prve dvije godine života promatra se razvoj motorike, razvoj okulomotorike, razvoj govora i razvoj društvenosti.

Literatura: Čuturić, N. (2008). Psihomotorički razvoj djeteta u prve dvije godine života. Jastrebarsko: Naklada Slap. psychologytoday.com

Razvoj okulomotorike Okulomotorika djeteta očituje se u koordinaciji gledanja i hvatanja predmeta iz okoline. Način na koji dijete rješava problem da bi do nečega došlo, kao i sposobnost rukovanja nekim materijalom i predmetima, upućuje na psihički razvoj djeteta. Okulomotorika je dio senzomotorike, tj. sposobnost djeteta da prije pojave govora rješava probleme pomoću aktivnosti koje uključuju percepciju i motoriku ruku. U razvoju okulomotorike važnu ulogu zauzimaju vid i razvoj motorike ruku. Razvoj hvatanja predmeta ima karakterističan redoslijed. U prvim mjesecima života dijete predmet hvata vidom, zatim slučajno rukama, a u 6. mjesecu ruka slijedi pogled i hvatanje postaje namjerno. U početku dijete hvata šakom, a kasnije prstima. U dobi od 7 mjeseci hvata svim prstima, u 8. mjesecu palac se odvaja od ostalih prstiju, a u 9. mjesecu radnja postaje preciznija te dijete može hvatati predmet palcem i kažiprstom. Ovaj miljokaz je od iznimne važnosti i detektira razliku zdravog i abnormalnog razvoja. U drugoj godini života dijete može kockama napraviti toranj i zna šarati olovkom.

Razvoj govora Rođenjem djeteta jedini način sporazumijevanja je plač, kao prvo vokalno izražavanje. Roditelj treba reagirati na plač djeteta jer svojom reakcijom poručuje da je svijet sigurno mjesto te potiče razvoj zdrave privrženosti roditelja i djeteta. Opaženo je da rani razvoj govora isključuje teškoće u razvoju, ali kašnjenje govora ne mora značiti i kašnjenje u intelektualnom razvoju. Djevojčice imaju nešto brži razvoj govora nego dječaci. Razvojne faze u vokalnom izražavanju djeteta su gukanje, razvoj riječi i formiranje rečenice. U ranoj dječjoj dobi razvoj govora usko je vezan s razvojem sluha i središnjeg živčanog sustava. Prvih deset mjeseci života je prijegovorna faza koja se očituje gukanjem. Gukanje u početku uključuje samoglasnike, zatim se pojavljuju suglasnici te naposljetku slogovi. Glasovi s vremenom postaju određeniji i jasniji. U dobi od 4 mjeseca gukanje poprima emocionalni ton i postaje način glasovnog sporazumijevanja s okolinom. Prvu riječ s određenim značenjem djeca počinju izgovarati u 8. mjesecu života, a broj postupno raste sazrijevanjem. Djeca riječ dopunjavaju gestama, intonacijom, glasnoćom i slično. U dobi između 10. i 18. mjeseca intenzivno se razvija motorika ruku i nogu pa se razvoj govora usporava. Poslije navršenih 18 mjeseci znatno se povećava broj riječi koje dijete izgovara s određenom svrhom i značenjem. Spajanje dviju riječi u jednostavnu rečenicu javlja se od početka 15. do kraja 24. mjeseca. Formiranje rečenice od više riječi formira se od 20. do 30. mjeseca. Razumijevanje govora postaje sve bolje te djeca prepoznaju i imenuju predmete.

Razvoj društvenosti Razvoj društvenosti ovisi o mnogim faktorima kao što su razvoj mozga i senzornih organa te interakcija i promatranje socijalne okoline. Nakon rođenja dijete u startu ne razlikuje ljude od predmeta. Majčin glas može prepoznati već u dobi od 5 do 15 dana. Razvoj društvenosti ili socijalizacija usko je vezan uz emocionalni razvoj djeteta. U ranoj dojenačkoj dobi emocionalnost se razvija kroz odnos s primarnim skrbnicima koji dovodi do stvaranja sigurne ili nesigurne privrženosti. Djeca koja su sigurno privržena doživljavaju svijet kao sigurno, dosljedno mjesto u kojem su njihove potrebe zadovoljene. Nesigurna privrženost može se razviti kao posljedica deprivacije od majke koja ne mora biti samo fizička nego se može očitovati kao nedostatak pažnje i emocionalne uključenosti. U prvim mjesecima i godinama života djetetu je nužna stalna pažnja i podrška, pružanje topline i dosljednost u aktivnostima. Dijete mlađe od 3 godine ne razumije uzročno - posljedične veze te se ne smije kažnjavati ni na koji način. Na nepoželjna ponašanja treba ukazivati, ponavljati i nadzirati. Važno je zapamtiti da dijete većinu stvari uči direktnim instrukcijama bliske osobe, ali i kroz promatranje njihova ponašanja. To vrijedi i za učenje socijalnih normi, kontrole emocionalnih reakcija i ophođenja s drugim ljudima. *Velika većina djece u 7. mjesecu života mogu se hraniti gustom hranom žličicom, a već s 1,5 godinu većina djece pokušava samostalno jesti žličicom. Kontrola sfinktera u prosjeku se uspostavlja s dvije godine.

Djeca se kognitivno i socijalno najbolje razvijaju kroz senzomotoriku, tj. istraživanjem svijeta oko sebe pomoću osjetila. Aktiviranjem osjetilnih organa stvaraju se veze u mozgu neophodne za djetetov pravilan razvoj. Pretjerano gledanje ekrana mijenja strukture dječjeg mozga na negativan način. Snimke magnetne rezonancije pokazuju da djeca koja mnogo vremena provode pred ekranima imaju manje bijele tvari u prednjem dijelu mozga što je povezano s nižom verbalnom inteligencijom. Dakle, dugotrajna izloženost ekranima povezana je s usporenim razvojem govora te vještina potrebnih za polazak djece u vrtić. Također, ekrani u toj dobi često dovode i do problema sa spavanjem, ponašajnih problema, dugoročnih problema u socijalnom razvoju, uključenosti i sposobnosti praćenja na nastavi te akademskog uspjeha. Istraživanja pokazuju da bilo kakvo smisleno učenje i shvaćanje preko ekrana nije moguće prije treće godine, kada dijete počinje shvaćati vezu između sadržaja ekrana i stvarnosti.