BASIC PRESENTATION

/Život je lijep

La vita è bella

Hana Ivešić

• Čovjeka koja brine za svoju obitelj

• tragikomedija
• film jednog komičara u holokaustu

IDEJA ZA SNIMANJE FILMA

-Za vrijeme drugog svjetskog rata Židov Guid pokušava svome sinu uljepšati i podjednostaviti život i ako su bili u koncentacijskom logoru.

RADNJA FILMA

JOSHUA-sin Dore i Guida -vjeruje svom ocu -voli tenkove -ne voli se tuširati -pametan -poslušan

DORA-zaručena je ali joj se sviđa drugi-učiteljica-princeza-pozitivna-žena Guida i majka Joshue-odlazi u logor svojom voljom

GUID-seli se iz sela u grad i započinje novi život-radi kao konobar-genije je u otkrvanju zagonetki-pozitivan je i voli život-uopoznaje svoju princezu-ravnoparvan je i ne dijeli ljude po boji kože-sa princezom osniva obitelj-sve čini kako bi sin mu bio sretan

ANALIZA LIKOVA

KRATKI SADRŽAJ

Duhoviti Židov Guido 1939. se seli u Arzzo, gdje se zaposlio kao konobar. Kada se tek selio upoznao je svoju ,,prinzecu˝ koja se zapravo zvala Dora, a zaljubio se u nju prvim pogledom. Osvaja njezino srce i ona bježi sa svoje prosidbe sa Guidom. Poslije toga se ostavre u ulozi roditelja i dobivaju sina. Izbio je drugi svjetski rat i Židovima život nije više bio isti. Smijeli su ići samo u trgovine za Židove i imali su mali milijun zakona koji su morali poštivati. Gudio svome sinu skriva istinu i smišlja priče zašto ne mogu raditi neke stvari kao svi ostali ljudi. Na kraju Guida i njegova sina odvode u logor. Kada je to Dora saznala svojom voljom je i ona otišla iako nije bila Židovka. Guido svome sinu ne govori istinu već mu govori da je ovo igra i da moraju osvojiti 1000 bodova prvi kako bi pobijedili i osvojili tenk. Guido je sina skrivao u sobi gdje su spavali jer je znao da će mu ga uzeti i odvojiti ga od njega. Kada su oglasili kraj rata neke zarobljenike nacisti uzimaju a neke ubijaju. Guido je sakrio svog sina u ormarić i rekao mu je da smije izaći iz ormarića tek kada bude siguran da nema nikog ili ako on dođe po njega. Nažalost Guida su ubili prije nego što su došli saveznici ali zato su spasili Doru i njhova sina.

MOJE MIŠLJENJE O FILMU

Vrlo je strašno što se sve desilo i jako je čudno zapravo slušati kakvi su ljudi bili. Kad vam netko priča sve te događaje imate osjećaj da pola ljudi nije imalo osjećaja za druge i da su mislili samo na sebe a ovaj film pokazuje, onu drugu polovinu čovjeka. Oca koji je svom sinu olakšao život u logoru brinuo i pazio se za njega, koji je tražio načine kako da da doznanja svojoj ženi da je nije zaboravio i kako je još uvijek istinski voli. Zato kada nam je najteže moramo misliti i na sebe ali i na ljude koji su tu, ljude za koje se trebamo boriti.

Budimo kao Guido! / Let's be like Guido!