Breljanske legende

ŠAKANBilo jednom  jedno biće Šakan se zvalo i svašta se o njemu znalo Živio je u dubini mora, kod djetetovih noćnih mora u dubinama Rata, jer na vašu sreću on ne dolazi na vrata! Otimao je on neposlušnu djecu, pa se lako moglo čuti: "Buu Šakane u četri bukare, Evo ti ovaj! Evo ti onaj!" Među djecom, zavladao je strah, u njihovom djetinjstvu uzeo je mah Jer ako ne dođu na vrijeme kući Šakan će ih u vodu vući Dok je ribar na moru plovio mirno i jeo nešto sirno, osjeti da Šakanova njuška ispali se iz mora kao puška No ima tu i jedna tajna stara naša, sjajna! Šakan nije bio ni mačka, ni vuk, pa ni ptica nego naša MORSKA MEDVJEDICA!

ŠORKOBio jednom jedan „Trag" a to vam je zapravo vrag, Šorko su ga zvali I svi su za njega znali, Imao je gustu crnu bradu Koja ne budi nadu. Iz priča znamo da proganjao je djecu i mlade tako da oni vani kasno ništa ne rade. Kad Šorko šorka To hoće reći da plaši, A kod nas vam to znači: "Bjež`te naši!" Vrebao je on iza svakoga ugla I tamo čekao i gugla koga će idućeg uzeti k sebi, možda se to dogodi baš tebi! U šumu bi te odveo Ljudi kažu da se ne bi dobro proveo.   Jadan li si ti ako te on uhvati jer uz njegov smijeh i tvoj plač... Ma više te nitko neće nać. U mjestu bi nastala panika i strka na ulicama prava trka, ali na sreću, čiča-mića, ovo je sve još jedna naša Breljanska priča.

CRNOKOSA VILA S VRUJEJedne noći mladić se šetao obalom promatrajući zvijezde. Sat je već davno otkucao jedanaest sati i ubrzo se bližila nova godina. Zadnjih 10 minuta prije Nove godine u daljini je ugledao svjetlost koja je dopirala iz dubine mora. Što se više približavao i svjetlost se povećavala, a more se počelo koprcati na sve strane stvarajući golemi vrtlog. Nagnuvši se nad stijenu da bolje vidi, iznenada je iz vrtloga iskočila zlatna kočija u plamenu s crnokosom vilom koja je gonila bijesne konje iz čijih je nozdrva rigala vatra kao u ognjenoga zmaja. Mladić je sve to promatrao ne vjerujući onome što vidi. Bio je toliko u šoku da nije znao što učiniti. Kad je sat započeo otkucavati ponoć, zlatna kočija je ponovno utonula u more. I sve je odjednom ponovno bilo normalno. Kada se mladić vratio u selo, pokušao je mještanima ispričati što se dogodilo. Nitko mu nije vjerovao. Jedni su govorili da je previše popio, a drugi da je skroz poludio. Ipak, kako bilo da bilo, od tada sve do danas kruži legenda o crnokosoj vili s Vruje.