Want to make creations as awesome as this one?

More creations to inspire you

Transcript

Dobrodošli na virtualani Dan škole!





OŠ VLADIMIRA NAZORA DARUVAR

30. 5. 2021.

Pozdravni govor ravnateljice
Kornelije Častek

Hvala našoj ravnateljici na pozdravu! Nadamo se da ćete uživati u programu virtualnog Dana škole!

Program virtualnog Dana škole započet ćemo pjesmom "Abeceda" koju su pripremili najmlađi i najslađi učenici- naši dragi prvašići 1.b razreda zajedno sa svojom učiteljicom Mirjanom Ružičkom. Kroz pjesmu pokazat će vam da su uspješno usvojili sva slova abecede.

A učenici boravkaši 1.a razreda naučili su slova uz ples VEO VEO na španjolskom jeziku uz pomoć učiteljice Lorene Lacković.

Bravo za naše prvašiće! A sada poslušajte recitaciju "Kišobran" koju su zajedno sa svojom učiteljicom Ankicom Ježabek pripremili učenici 3.a.

Učenici 4.d razreda svojom plesnom točkom poželjet će Vam: "Dobar dan!"

Literarni radovi naših učenika

* Kako biste mogli pročitati literarne radove naših učenika, potrebno je samo mišem kliknuti na znakić koji je aktivan.

Svojim literarnim radovim učenici su se predstavili na Županijskoj smotri LiDraNo 2021. pod mentorstvom učiteljica Jasminke Kuzle i Marine Singer

Moj dan u budućnosti, Noa Rukavina 8.d

Samoća,
Stefan Radulović 6.e

Klupko vune,
Leila Gajger, 8.a

Moj dan u budućnosti


Zemlja više nije ono što je bila. Sela više ne postoje, to su sada siromašni dijelovi grada. Male i slabe države sada su dio Zemlje Bezakonja. Koji su bili pametni, pobjegli su u SAD ili UK koji su dio Američke unije. Sivi se oblak nadvio nad Zemljom. Biljke su uginule od nedostatka svjetlosti. Proizvodi se takozvani „umjetni kisik“, uopće nije sličan onom pravom.

Probuđen naglim i glasnim zavijanjem budilice skačem iz kreveta. Udaram je svom snagom ne bi li i ta kradljivica sna osjetila moju bol. Zijevnem, obučem papuče i pospano hodam do kuhinje. Pregledavam prazan frižider i ne nalazim ono što tražim. Vraćam se natrag kako bih se obukao i obuo, uzimam masku s kisikom i zaključavam vrata otiskom prsta. Spuštam se stepenicama s četvrtog kata. Prije nego što izađem na ulicu, postavljam masku na lice. Rijeka automobila. Dok hodam prema tramvajskoj stanici, u lice mi se unosi prodavač trave koja ne treba kisik za rast. Guram ga od sebe jer mi ne vjeruje da živim u stanu i da nemam mjesta za to. Napokon! Dolazim do stanice i ulazim u tramvaj prepun ljudi. Pogledavam na sat: „Petnaest minuta! I više no što mi treba!“ Moderna tehnologija stvarno je zadivljujuća, u tri minute prelazim udaljenost od trideset i dva kilometra. Izlazim na prvom stajalištu i gledam uvis. Veličanstvene zgrade uzdižu se čak i iznad sivog pokrova. Pitam se kakav je pogled s vrha…To, nažalost, nikad neću saznati. Ispred mene je petokraka zgrada u kojoj radim. U sljedećem trenutku osjetim tupi udarac po stražnjem djelu glave i toplu tekućinu na vratu. Sljedeći udarac me onesvijesti...

Osvijestio sam se u prtljažniku nekakvog vozila, zavezan. Sada mogu samo čekati. Nakon nekog vremena vozilo se zaustavi. Grube ruke me izvlače i vuku prema dizalu. Izlazimo na najvišem katu. Nešto žuto me zasljepljuje. Sunce! Nikada nisam vidio sunce! Moje veselje prekida dolazak malog debelog čovjeka.

- Noa Rukavina?

- Da.

- Osvojio si dobitak na lutriji. Novac je isplaćen na tvoj račun.

U šoku sam. Debeli okrene glavu prema dvojici muškaraca.

- U redu, momci, uhvatite ga!

Prilaze mi, hvataju za ruke i desnu stavljaju na stol. Stol mi skenira ruku i ispisuje kopiju otiska prsta. Debeli kopiju prislanja na računalo i tako pristupa mojem bankovnom računu.

- Radi! Bacite ga!

Ponovo osjetim grube ruke koje me, unatoč mojemu glasnom neslaganju, bace kroz prozor. Padajući, uživam u pogledu. Tko bi rekao, a mislio sam da nikada neću vidjeti grad iz ptičje perspektive. Trenutak kasnije padnem na nečiji auto. Alarm počne glasno zavijati, zatim - mrak.

Otvorim oči u bolnici. Preživio sam zahvaljujući brzoj medicinskoj intervenciji. Nakon kratkog boravka u regeneracijskoj sali odlučujem pobjeći. Debeli će saznati da sam preživio pad i vratiti se dovršiti posao. Hodam do kuće pokušavajući ne izgledati sumnjivo. Uzimam samo najpotrebnije stvari, vodu i hranu, i krećem prema gradskim zidinama gdje se nalaze pročišćivači zraka. Naravno, opet ne rade. Preskočim zid. Vidim samo pustoš. Razočaran sam. Nisam očekivao da će biti toliko loše. Ne preostaje mi ništa drugo nego hodati u smjeru suprotnom od grada. Nakon nekoliko kilometara shvatim da zrak više nije toliko zagađen. Skidam masku i nastavljam bez nje. Na obzoru je i dalje samo sivi pejzaž. Hodam bez cilja…

Na trenutak mi se učini da zemlja više nije toliko siva. Negostoljubivi pejzaž polako mijenja boju. Vlast nam je lagala, Zemlja nije uništena! Nada mi usmjeri korak ka novim bojama budućnosti.

Noa Rukavina, 8.d




Samoća


U starom napuštenom i oronulom dvorcu živi starac. Usamljeni osobenjak. Visok je i suhonjav; pognutoga, godinama izmorenoga tijela. Njegov se crni plašt vijori na vjetru dok u ružičnjaku orezuje ocvale ruže. Priđem. Njegovo naborano duguljasto lice ozari osmijeh iza kojega sramežljivo provire biserno bijeli zubi. Duboke se plave oči zacakle. Osjetim mir. Blijedom vretenastom rukom mahne i pozove me da priđem. Još se jednim pogledom okrene ka grmu ruža, a onda dugim i brzim korakom priđe. Duga sijeda kosa i brada zacakle se srebrom na popodnevnom suncu. Pozdravi tihim drhtavim glasom. Dugo ga nitko nije posjetio. Ljudi iz susjednoga sela smatraju ga čudakom. Tužno slegne ramenima i uputi čeznutljiv pogled k dvorcu. Priča kako ne želi otići. Pokojna majka usadila mu je ljubav prema cvijeću i vrtu. Odmalena je volio provoditi vrijeme uređujući ružičnjake. Tako se i osamio. Ali samo od ljudi. Ruže mu pružaju utjehu. One su mu sve.

Dugo smo razgovarali sjedeći na malenoj klupi. Miris ruža širio se povjetarcem. Pomislim kako je ovdje lijepo. Razumijem njegovu samoću. “Vrijeme je da krenem“, prekinem tišinu. Istim hitrim korakom me otprati. Rukom mi prođe kroz kosu; mirisala je na ruže. Pozdravi me blagim osmijehom. Ostavljam ga u svom miru i ljubavi prema ružama.

Stefan Radulović, 6.e



Klupko vune


Još se sjećam dana kada je moja mama bila na razgovoru kod moje učiteljice nižih razreda i upamtila sam učiteljičine riječi: „Znate, Leila je dobra učenica i vrlo marljiva, no kao da je uvijek u tom nekakvom svom ružičastom svijetu.“

Ta rečenica je u potpunosti točna jer imam osjećaj da nekada nisam tu, na ovom svijetu, s ovom koronom, potresima i svim problemima. Ja imam nekakav svoj svijet u kojemu mi je puno ljepše. Da se razumijemo, nije da se bojim suočiti sa stvarnošću pa se zatvorim u svoj svijet, već jednostavno, kada me netko izbaci iz takta, samo odem u svoju sobu, uključim glazbu i isključim sve negativno. Općenito na život i ne gledam previše ozbiljno. Imam tek četrnaest godina i još me nisu stigli neki ogromni problemi. Starost mi se čini daleko, ali ona to nije. Život curi kao pješčani sat i ide, trči, juri… Ne vjerujem da imam već četrnaest, uskoro petnaest godina. Imam osjećaj kao da sam jučer imala jedanaest. Zbog toga mislim da trebamo iskoristiti svaki trenutak života na nešto lijepo i korisno, a ne se opterećivati lošim i besmislenim stvarima. Ja prva na svijet gledam pomalo pesimistično i dramatično i od sitnice napravim drametinu, ali se treba truditi u svemu naći ono nešto dobro, ono što nas čini sretnima. Odat ću vam svoj recept za sreću: na svijet samo malo posipajte šljokica, ukrasite ga i odmah će vam biti ljepši ili jednostavno napravite sami svoj bolji svijet i stvari gledajte drugim očima.

Život je poput klupka vune. Strašno je zapetljana u ogromnu kuglu. Kada jednom primiš početak tog klupka, ono curi, otpetljava se i postaje sve manje i manje. U procesu tog otpetljavanja nailaziš i na čvorove. Neki su toliko mali da ih otpetljamo za čas, a oko nekih čvorova se zaista napatimo. Od tog klupka vune možemo načiniti svašta lijepoga. Možemo isplesti prelijep pulover ili nešto slično, a možemo samo odustati, uzeti to klupko vune i baciti ga u smeće jer „ne valja“. Ne valja jer ima previše čvorova s kojima se ne možemo nositi. Mi sami određujemo što ćemo s tim klupkom, što ćemo sa životom!

Leila Gajger, 8.a



Učenici 4.d razreda prizivaju proljeće igrokazom "Vjesnici proljeća" čiji tekst su osmislili sami.

I učenici 3.a razreda s vesljem su dočekali proljeće te zajedno sa svojom učiteljicom Ankicom Ježabek kreirali interaktivnu slikovnicu "Proljeće u srcu". Uz to, sami su osmislili tekst pjesmice "Ljubav u srcu" ! Klikom na slikovnice uživjate u zvucima proljeća!

Kako zvuči "Veselje ptica" dočarat će nam Orkestar 2.b razreda s učiteljicom Lidom Farkaš.

"Što me čini sretnim?"

Literani radovi učenika 5.e i d razreda pod mentorstvom učiteljice Marine Tomašek

ADRIANA FLANJAK,

5.E

Nekad sam smatrala da me sretnom čine samo stvari koje se mogu kupiti novcem. Najnoviji mobitel, nova marka tenisica, nova torba…Sve su to stvari koje su me u tom trenutku činile sretnom. Međutim sreća ne bi dugo potrajala jer su moje želje bile iz dana u dan drugačije, a ja nikad zadovoljna.

Kako odrastam, shvaćam da sam više sretnija onim besplatnim stvarima u životu, koje se ne mogu kupiti novcem. Volim izlete s roditeljima i bratom jer se tad kroz igru družimo i smijemo. Imam dva malena bratića koje često čuvam i uživam u igri s njima. Sretnom me čine moji djedovi i bake i sretna sam što postoje. Imam tri kućna ljubimca za koje sam jako vezana. Oni me svaki dan uveseljavaju svojim nestašlucima. Prije par dana sam ispekla svoj prvi kolač. Bila sam jako sretna jer sam uspješno nešto napravila bez ičije pomoći. Treniram odbojku i veseli me svaki uspjeh moje ekipe. Sretnom me čini škola, i moji prijatelji. Sve mi to nedostaje zbog online nastave. Uskoro će ljeto i jedva čekam odlazak na more, tamo se super provodim jer idem s bratićima i sestričnom.

Moja mama kaže da sreću čine male stvari koje ćemo više znati cijeniti kad odrastemo. Sreća je zdravlje, prijatelji i dobra ocjena. Sreća je pjesma, sunčan dan, sloboda i ljubav. Trudim se svaki dan biti pozitivna i iz svega izvući nešto lijepo. Sretna sam i zahvalna na svemu što imam.

Adriana Flanjak, 5.e

*Klikom na imena učenika otvoriti će se njihov rad.

ELENA ZOUNAR,
5.E

Sreću ne čine materijalne stvari, sreću čine i sitnice. Trebaš biti sretan kada vidiš da je netko sretan i kada ti od srca želi pomoći. Ne postoji trgovina u kojoj bi se sreća kupila. Svakog čovjeka nešto drugo čini sretnim.

Mene čini sretnom kada mogu pomoći nekome kome je stvarno potrebna pomoć. Veseli me kada se netko trudi da ja budem sretna. Volim kada sreću mogu podijeliti s nekim i kada se netko ne pretvara da je sretan. Sreća je za mene kada su drugi sretni. Kada sam sretna, razmišljam da trebam biti zadovoljna i zahvalna što sam sretna i da netko možda nije sretan. Sretna sam kad vidim da još uvijek ima ljudi koji su sretni i bez materijalnih stvari. Razveseli me kada mi netko čestita rođendan i ne zaboravi na njega. Volim kada mogu nahraniti mačku ili psa lutalicu, kada pozdravim susjede, a oni mi se nasmiješe i kada susjedin pas pobjegne, a ja ga odvedem kući.

Voljela bi kada bi svi ljudi mogli biti sretni. Ponekad se treba samo malo potruditi i svatko će pronaći svoju sreću.

Elena Zounar, 5.e

DEAN HORVAT,
5.E

Za početak bih samo htio reći da sam ja vrlo sretan dječak. Znate zašto? Vrlo je jednostavno. Otkrit ću vam svoju tajnu formulu za sreću.


Moja sreća počinje već jutro. Sretan sam što sam se probudio, a u drugoj sobi čujem brata kako se igra po krevetu i mamu kako se ljuti što se probudio rano. Sreća je obitelj. Zatim sam sretan kada pogledam viber i vidim 296 poruka u grupi 5.e. Sreća su prijatelji. Sretan sam kada dobijem svoj omiljeni doručak, a to su pahuljice i mlijeko. Sretan sam kada je vani lijepo vrijeme, a ja se vozim biciklom. Isto tako sam sretan i kada pada pa se ne mogu igrati vani i zato me tata vodi na bazen. Sretan sam i što imam kućne ljubimce. Raduje me kada ih vodim u šetnju ili ih hranim, a oni mi zahvalno mašu repićima.


Mogao bih tako nabrajati i pisati do sutra ili dok ne potrošim olovku i papir. Zato ću samo reći da pravu sreću čine male i svakodnevne stvari kojima se treba znati veseliti. Ja to znam i zato sam vrlo sretan dječak!


Dean Horvat, 5.e


HANA KOS,
5.D

Ja sam Hana, imam jedanaest godina i idem u peti razred. Za sada sam uspješna u školovanju i zadovoljna sam ocjenama i svojim stanjem u školi. Sretna sam zato što imam priliku za obrazovanjem i daljnjim školovanjem.


Sretnom me čini moje zdravlje i zdravlje moje obitelji. Sretna sam zato što imam krov nad glavom, imam nešto za popiti i pojesti. Zahvalna sam jer mi je podaren život. Imam prijatelje koji me vole i drago mi je zbog toga. Imam dvije prave i najbolje prijateljice za koje znam da su uvijek tu uz mene i da me neće ostaviti na cjedilu. Zbog toga sam im jako zahvalna. Sretna sam zato što imam najbolju baku i najboljeg djeda na svijetu, što imam brižne roditelje koji se brinu o meni. Sretna sam i ponosna na sebe jer mi nisu važne materijalne stvari, nego ljubav, toplina i brižnost obitelji i prijatelja koji mi te najvažnije stvari pružaju. Zahvalna sam prijateljima što me čine sretnom, dok sam tužna, pokušavaju me nasmijati i oraspoložiti. Puno im hvala za to. Čini me sretnom sama pomisao na to da imam prijatelje i obitelj koja me voli.


Sreća je u malim stvarima! Svi bi to trebali cijeniti. Trebamo poštovati svoje roditelje, bake i djedove jer oni rade i muče se za nas, samo da bi nama udovoljili. Moja mama radi po cijele dane na polju, a tata se muči s papirima u kancelariji. Sretna sam što mogu iskoristiti vrijeme s njima i što im mogu pomoći. Oni se tada osjećaju sretno jer sam im pomogla, a ja se osjećam ispunjeno. Zato bi preporučila svima da iskoriste vrijeme sa svojim bližnjima jer se to jednoga dana neće moći vratiti.


Hana Kos, 5.d

Nekad sam smatrala da me sretnom čine samo stvari koje se mogu kupiti novcem. Najnoviji mobitel, nova marka tenisica, nova torba…Sve su to stvari koje su me u tom trenutku činile sretnom. Međutim sreća ne bi dugo potrajala jer su moje želje bile iz dana u dan drugačije, a ja nikad zadovoljna.

Kako odrastam, shvaćam da sam više sretnija onim besplatnim stvarima u životu, koje se ne mogu kupiti novcem. Volim izlete s roditeljima i bratom jer se tad kroz igru družimo i smijemo. Imam dva malena bratića koje često čuvam i uživam u igri s njima. Sretnom me čine moji djedovi i bake i sretna sam što postoje. Imam tri kućna ljubimca za koje sam jako vezana. Oni me svaki dan uveseljavaju svojim nestašlucima. Prije par dana sam ispekla svoj prvi kolač. Bila sam jako sretna jer sam uspješno nešto napravila bez ičije pomoći. Treniram odbojku i veseli me svaki uspjeh moje ekipe. Sretnom me čini škola, i moji prijatelji. Sve mi to nedostaje zbog online nastave. Uskoro će ljeto i jedva čekam odlazak na more, tamo se super provodim jer idem s bratićima i sestričnom.

Moja mama kaže da sreću čine male stvari koje ćemo više znati cijeniti kad odrastemo. Sreća je zdravlje, prijatelji i dobra ocjena. Sreća je pjesma, sunčan dan, sloboda i ljubav. Trudim se svaki dan biti pozitivna i iz svega izvući nešto lijepo. Sretna sam i zahvalna na svemu što imam.

Adriana Flanjak, 5.e


Sreću ne čine materijalne stvari, sreću čine i sitnice. Trebaš biti sretan kada vidiš da je netko sretan i kada ti od srca želi pomoći. Ne postoji trgovina u kojoj bi se sreća kupila. Svakog čovjeka nešto drugo čini sretnim.

Mene čini sretnom kada mogu pomoći nekome kome je stvarno potrebna pomoć. Veseli me kada se netko trudi da ja budem sretna. Volim kada sreću mogu podijeliti s nekim i kada se netko ne pretvara da je sretan. Sreća je za mene kada su drugi sretni. Kada sam sretna, razmišljam da trebam biti zadovoljna i zahvalna što sam sretna i da netko možda nije sretan. Sretna sam kad vidim da još uvijek ima ljudi koji su sretni i bez materijalnih stvari. Razveseli me kada mi netko čestita rođendan i ne zaboravi na njega. Volim kada mogu nahraniti mačku ili psa lutalicu, kada pozdravim susjede, a oni mi se nasmiješe i kada susjedin pas pobjegne, a ja ga odvedem kući.

Voljela bi kada bi svi ljudi mogli biti sretni. Ponekad se treba samo malo potruditi i svatko će pronaći svoju sreću.



Što sve hoće i žele znati djeca reći će nam učenici 4.b razreda Ruben Špiranac Zailac i Mia Bublić.

Osim što su naučili sva slova abecede, učenici 1.b razreda naučili su i 4 čarobne riječi. Koje su to riječi otkrit će vam kroz pjesmu i ples.

Projekt Mali čitatelji za veliku budućnost je program koji je namijenjen učenicima trećih i četvrtih razreda naše škole. Sastoji se od čitanja različitih vrsta tekstova dostupnih putem tiskanih i elektroničkih medija te školske i gradske knjižnice, gledanja igranih i dokumentarnih filmova.
Učenici tijekom čitanja, gledanja i slušanja vode svoj Čitateljski dnevnik čiji sadržaj na satu razrednika ili satu hrvatskoga jezika (pod mentorstvom školske knjižničarke Irene Ivković) jednom mjesečno prezentiraju jedni drugima.
Na ovaj način učenici obogaćuju svoj rječnik, stječu nova znanja, razvijaju vještinu čitanja, komunikacije i prezentacije.

Kako su projekt doživjeli naši učenici, pogledajte u videu!

Klikom na srce, pročitajte što učenici 4.b kažu o svojim mamama!

Ti si iskrena, dobra i jako me voliš. I ja volim tebe, mama! Volim kad se družimo i zezamo. Ti si zapravo ozbiljna, ali i neozbiljna. Ti sve radiš za nas. Jako te volim. Ti si uz mene i kad je najteže. Volim te i poštujem, draga moja mama!


Samuel

Moja mama i ja-frajera dva


Moja mama je najbolja mama na svijetu. Ona me čuva, mazi i pazi. Ona me hrani i odgaja. Moja mama je sa mnom od prve sekunde moga života. Ona je proživjela sa mnom sve i svašta. I one teške trenutke mojega života proživjeli su ona i tata. Volim kad smo zajedno, kad igramo „čovječe, ne ljuti se“, pečemo kolače, igramo igrice na mobitelu. Moram znati da je mama samo jedna na svijetu, nema druge. U budućnosti je ni suze neće vratiti.


Mama, volim te!


Teo

Moja mama je najbolja mama na svijetu. Ona je nježna poput mimoze, lijepa poput ruže, dobra kao kruh. Sa svojom mamom najviše volim peći kolače i kuhati ručak. To mi je najzabavnije. U kuhanju mama i ja smo TOP! Kada ja kuham s mojom mamom onda zaboravim na sve brige i uživam.


Nika

Moja mama je marljiva kao mrav. Dobra je i brižna, mirna i plahovita. Prelijepa je kao magnolija u svoj čaroliji obilate raskoši.


Najviše volim biti s mamom. Volimo razgovarati i družiti se. Ponekad igramo društvene igre ili šećemo. Jako volim svoju mamu. Volim kad se družimo.


Mia

Moja mama je lijepa, dobra, nježna, dobroćudna i draga. Ona je sunčev odsjaj u noći.


Jednoga dana smo brat, mama i ja išli romobilom na tržnicu kupiti biljke. No, vidjeli smo da je tržnica zatvorena, ali iza tržnice je bilo mnogo cvijeća i drugih biljaka. Kupili smo četiri čilija, dvije ljute paprike, dvije ljekovite biljke za čaj, pet ljubičastih petunija i četiri ružičaste.


A puno prije, nakon povratka iz crkve u Frankopanskoj ulici, mama me je odvela na jedno lijepo mjesto. Bila je to Rimska šuma. Vidjeli smo rimske iskopine. Volim mamu jer me ohrabruje , jer me voli i tješi.


Mateo

Moja mama je nježna kao latica ruže. Ona je moj jedini lijek, ona je moj jedini cvijet. Ima crvenu kosu poput tulipana. Ja nju jako volim ,ona je moja jedina majka. Volim kada zajedno šećemo ili igramo društvene igre. Prema njoj osjećam ljubav, povjerenje i sreću.


Tara

Koga pitati kad mama i tata kažu ne, reći će nam učenica 1.b,
Lea Petr.

Učenici 3.b razreda sa svojom učiteljicom Željkom Kubeš pripremili su kratak program kojim će pjesmom, plesom i recitacijama obogatiti virtualni Dan škole!

Samo jedan klik na naslov i naći ćete se na pravoj izložbi prekrasnih likovnih uradaka naših učenika.

Čudo, čudo, čudo...

Kakva su sve čuda moguća odpjevat će nam učenici 1.b razreda.

U videu koji slijedi pogledajte kako su učenici 2.b razreda, s učiteljicom Engleskog jezika Dalijom Rendić, obilježili Europski dan jezika i Međunarodni dan znakovnog jezika.

Učenici 4.b razreda predstavit će se plesom i pjesmom modernijih ritmova.

Naša se škola prošle školske godine uključila u natječaj Internet of Things (IoT) natječaj pod nazivom Generacija NOW, koji je organizirao Institut za razvoj i inovativnost mladih u suradnji s Hrvatskim Telekomom, uz podršku Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Učenici 5.d razreda Hana Kos, Roko Stražičić, Demian Jurić i Mateo Bukač uz pomoć mentorice Alenka Njegovac izradili su završni rad pod nazivom Broj za biciklistički poligon.

Razglednica učenika PŠ Gornji Daruvar i Ivanovo Polje

Dan kruha

Šetnja do Petrovog vrha #kaftrioudahživota

Fritule za Maskenbal

+

Sadnja jagoda povodom Dana planeta zemlje

Zimske radosti

Uskršnji ručak

u školi

Kako su učenici PŠ Gornji Sređani, pjesmom i plesom obilježili Maškare pogledajte u videu!

Učenici naše škole u školskoj su godini 2020./2021. sudjelovali i u Digitalnom učeničkom inkubatoru.
Koja je svrha digitalnog učeničkog inkubatora?
a) aktivno poticati kreativno i apstraktno promišljanje
b) stimulirati poduzetnički duh i stvaranje vrijednosti
c) educirati učenike o kreativnosti, inovacijama i pokretanju projekata
d) promovirati timski rad i zajedništvo unutar razreda
e) omogućiti učenicima da pokažu proaktivnost i odgovornost u izvannastavnim aktivnostima


Pod vodstvom knjižničarke Irene Ivković učenici su u Školskoj su knjižnici razvijali svoje projekte…










Školska knjiga, Institut za inovacije te Znanstveni centar izvrsnosti za školsku efektivnost i menadžment pokreću Digitalni učenički inkubator na platformi StellarPlatform.com. U sklopu Digitalnog učeničkog inkubatora u subotu, 29.5.2021. na događaju organiziranom na ZOOM platformi naša škola je proglašena najinovativnijom osnovnom školom u Republici Hrvatskoj. Prepoznata je kao škola koja stvara kulturu inovacija i potiče učenike da maštaju, sanjare i razmišljaju drugačije. U digitalnom učeničkom inkubatoru ukupno je sudjelovalo 58 učenika naše škole podijeljenih u više timova, uz mentoriranje školske knjižničarke Irene Ivković, učiteljice tehničke kulture i informatike Alenke Njegovac i vjeroučiteljice Tihane Petković.

S ponosom dijelimo vijest da je naša škola proglašena Najinovativnijom osnovnom školom u Hrvatskoj!

Trio: Nevia, Lorena i Stella iz 6.d pjevaju tradicijsku pjesmu Makedonsko devojče uz pratnju učiteljice Veronike Špiranac na klaviru.

Projekt "Žuti šeširi"
Podrška vršnjacima u Banovini

PODRŠKA VRŠNJACIMA U BANOVINI


„Žuti šeširi“


Kreativno mišljenje pripada najvišim razinama mišljenja i jedno je od ključnih

obilježja suvremene nastave. Osnovni zadatak nastave nije više reprodukcija sadržaja i

usvajanje činjenica. Škola ima zadaću učiti učenike kako pronaći korisne informacije i

potom ih koristiti u svakodnevnom životu. Učitelji ohrabruju učenike da ustraju u

prikupljanju informacija, a poticajnim pitanjima i zadatcima usmjeravaju ih na kreativna

rješenja problema.

Potaknuti vijestima o potresima u Banovini odlučili smo pokrenuti projekt pod

nazivom „Žuti šeširi“ – podrška vršnjacima u Banovini. U projektu su sudjelovali učenici 6. e

razreda i učiteljica Alenka Njegovac, učenici 7.c razreda i učiteljica Marina Singer, učenici 8.b

razreda i učitelj Vladan Ivković, učenici 5.b razreda i učiteljica Lana Borjan, učenici 7. e

razreda i učiteljica Marina Tomašek te učenici 6. d razreda i učiteljica Jasminka Kuzle.

Projektu se pridružio i 5.d učiteljice Ivane Ljevar.

Cilj projekta bio je osamostaliti učenike u radu, motivirati ih na pozitivno ponašanje i

stvaralački ih probuditi. Tema su bili potresi, a aktivnosti su se odvijale uz pomoć tehnike

„šest šešira“ i iskustvenoga i suradničkoga učenja. Na takav pristup nas je motivirala teza

američkog socijalnog psihologa Davida Kolba da do značajnog učenja dolazi kroz iskustva:

„Ako je iskustvo interaktivno, emocionalno, izazovno i potiče na razmišljanje, za pojedinca

uključenog u iskustvo ono će rezultirati daljnjim učenjem.”

Na uvodnome satu učenici su se upoznali s metodom koju je osmislio psiholog

Edward de Bono: „šest šešira“ – tehnika paralelnoga mišljenja. Motivom „šest šešira“

metaforički je prikazano šest načina razmišljanja. Ova je metoda u novije vrijeme prepoznata

kao učinkovit postupak za poticanje suradnje među učenicima, za razvijanje njihove

kreativnosti i inovativnosti te unapređivanje grupne produktivnosti. Naši učenici ponekad

žele u najkraćem vremenu riješiti mnogo zadataka što dovodi do nemogućnosti sagledavanja

najboljega rješenja. Ovom se tehnikom problem razmatrali s više različitih gledišta. Nakon

uvodnoga sata učenici su imali tjedan dana za samostalan istraživački rad, a zatim su u dva

školska sata ostvarene planirane aktivnosti pedagoškim pristupom obrnute učionice.

Aktivnosti u učionici

Učenici su podijeljeni u četiri skupine. Svaka je skupina dobila ime: bijeli, crveni, žuti i

zeleni šeširi. Skupina „bijelih šešira“ prikupila je u različitim izvorima podatke o potresima.

Suradničkim radom nastale su prezentacije i plakati o tome kako potresi nastaju i koje

opasnosti donose. Svi su učenici bili potreseni fotografijama iz Petrinje i Siska. Nakon

predavanja članovi „bijelih šešira“ samostalno su organizirali kviz s pitanjima o potresima.


Ostale skupine su znale sve odgovore na postavljena pitanja i za to su ih članovi „bijelih“

nagradili bombonima. Nakon izlaganja članovi ove skupine su demonstrirali načine

ponašanja u zatvorenome prostoru u slučaju potresa. Skupina „crvenih šešira“ imala je

zadatak pronaći u medijima iskustva ljudi pogođenih potresom. Svaki član skupine izdvojio je

jedan ili dva članka preuzeta s internetskih portala i pročitao ga pred razredom, a zatim iznio

kako se osjećao i o čemu je razmišljao čitajući o ljudima koji žive na pogođenim područjima.

Skupina „zelenih šešira“ imala je zadatak osmisliti načine pomoći. Na ploču su napisali

brojeve telefona državnih službi koje se aktiviraju u takvim situacijama, a zatim su izlagali o

različitim pristupima obnovi razrušenih područja. No, njihova razmišljanja nisu bila samo o

tome što mogu učiniti odrasle osobe. Odlučili su sami poslati vršnjacima darove da ih

razvesele u teškim trenutcima. Što su pomislili – to su i učinili. Svatko je ponešto donio i

ubrzo je skupljeno 65 paketa u koje su djeca s ljubavlju zapakirala higijenske potrepštine,

slatkiše, bilježnice, olovke, bojice i ostali pribor za vršnjake u OŠ Braće Bobetko u Sisku.

Zaključili su i da je vrlo važna emocionalna podrška.

„Žuti šeširi“ su metafora svega što je korisno, vrijedno i dobro oko nas.

Skupina „žutih šešira“ potaknula je ideju da svaki učenik napiše pismo podrške koje će dodati

daru. U pismima su dali sve od sebe da bar na trenutak djeca koja ih budu čitala zaborave na

stresove koji ih okružuju. U njihovim je riječima bilo puno topline, suosjećanja i

razumijevanja.

Učitelji su u cijelome procesu imali ulogu mentora i moderatora („crnoga šešira“ koji

je trebao upozoriti na pogreške u načinu razmišljanja i „plavoga šešira“ koji razmatrao

cjelokupni proces i, zajedno s učenicima, iznosio zaključke o izvedenim aktivnostima).

Projektnoj nastavi nazočile su i stručne službe škole.

Iskustveno se učenje pokazalo vrlo dobrim načinom na koji se djeca uče kreativnom

rješavanju problema. Učenici su u projekt bili uključeni od samoga početka – od planiranja

aktivnosti i postavljanja ciljeva projekta do evaluacije izvedbe. Tijekom aktivnosti i u kasnijoj

refleksiji javljala su se nova pitanja i nove ideje. Učenici su puno više međusobno surađivali

no u klasičnom tipu nastave. Interakcija je bila intenzivna, a razredno ozračje izuzetno

pozitivno i poticajno. Na trenutke su i nama, odraslima, oči zasuzile od ganuća koliko su djeca

suosjećajna i koliko im je stalo.

Jasminka Kuzle

O projektu pročitajte klikom na ikonicu žutog šešira!

PODRŠKA VRŠNJACIMA U BANOVINI


„Žuti šeširi“


Kreativno mišljenje pripada najvišim razinama mišljenja i jedno je od ključnih obilježja suvremene nastave. Osnovni zadatak nastave nije više reprodukcija sadržaja i usvajanje činjenica. Škola ima zadaću učiti učenike kako pronaći korisne informacije i potom ih koristiti u svakodnevnom životu. Učitelji ohrabruju učenike da ustraju u prikupljanju informacija, a poticajnim pitanjima i zadatcima usmjeravaju ih na kreativna

rješenja problema.

Potaknuti vijestima o potresima u Banovini odlučili smo pokrenuti projekt pod nazivom „Žuti šeširi“ – podrška vršnjacima u Banovini. U projektu su sudjelovali učenici 6. e razreda i učiteljica Alenka Njegovac, učenici 7.c razreda i učiteljica Marina Singer, učenici 8.b razreda i učitelj Vladan Ivković, učenici 5.b razreda i učiteljica Lana Borjan, učenici 7. e razreda i učiteljica Marina Tomašek te učenici 6. d razreda i učiteljica Jasminka Kuzle. Projektu se pridružio i 5.d učiteljice Ivane Ljevar.

Cilj projekta bio je osamostaliti učenike u radu, motivirati ih na pozitivno ponašanje i stvaralački ih probuditi. Tema su bili potresi, a aktivnosti su se odvijale uz pomoć tehnike „šest šešira“ i iskustvenoga i suradničkoga učenja. Na takav pristup nas je motivirala teza američkog socijalnog psihologa Davida Kolba da do značajnog učenja dolazi kroz iskustva: „Ako je iskustvo interaktivno, emocionalno, izazovno i potiče na razmišljanje, za pojedinca uključenog u iskustvo ono će rezultirati daljnjim učenjem.”


Na uvodnome satu učenici su se upoznali s metodom koju je osmislio psiholog Edward de Bono: „šest šešira“ – tehnika paralelnoga mišljenja. Motivom „šest šešira“ metaforički je prikazano šest načina razmišljanja. Ova je metoda u novije vrijeme prepoznata kao učinkovit postupak za poticanje suradnje među učenicima, za razvijanje njihove kreativnosti i inovativnosti te unapređivanje grupne produktivnosti.

Naši učenici ponekad žele u najkraćem vremenu riješiti mnogo zadataka što dovodi do nemogućnosti sagledavanja najboljega rješenja. Ovom se tehnikom problem razmatrali s više različitih gledišta. Nakon uvodnoga sata učenici su imali tjedan dana za samostalan istraživački rad, a zatim su u dva sata ostvarene planirane aktivnosti pedagoškim pristupom obrnute učionice.

Aktivnosti u učionici

Učenici su podijeljeni u četiri skupine. Svaka je skupina dobila ime: bijeli, crveni, žuti i zeleni šeširi. Skupina „bijelih šešira“ prikupila je u različitim izvorima podatke o potresima. Suradničkim radom nastale su prezentacije i plakati o tome kako potresi nastaju i koje

opasnosti donose. Svi su učenici bili potreseni fotografijama iz Petrinje i Siska. Nakon predavanja članovi „bijelih šešira“ samostalno su organizirali kviz s pitanjima o potresima. Ostale skupine su znale sve odgovore na postavljena pitanja i za to su ih članovi „bijelih“

nagradili bombonima. Nakon izlaganja članovi ove skupine su demonstrirali načine ponašanja u zatvorenome prostoru u slučaju potresa.


Skupina „crvenih šešira“ imala je zadatak pronaći u medijima iskustva ljudi pogođenih potresom. Svaki član skupine izdvojio je jedan ili dva članka preuzeta s internetskih portala i pročitao ga pred razredom, a zatim iznio kako se osjećao i o čemu je razmišljao čitajući o ljudima koji žive na pogođenim područjima.


Skupina „zelenih šešira“ imala je zadatak osmisliti načine pomoći. Na ploču su napisali brojeve telefona državnih službi koje se aktiviraju u takvim situacijama, a zatim su izlagali o različitim pristupima obnovi razrušenih područja. No, njihova razmišljanja nisu bila samo o

tome što mogu učiniti odrasle osobe. Odlučili su sami poslati vršnjacima darove da ih razvesele u teškim trenutcima. Što su pomislili – to su i učinili. Svatko je ponešto donio i ubrzo je skupljeno 65 paketa u koje su djeca s ljubavlju zapakirala higijenske potrepštine,

slatkiše, bilježnice, olovke, bojice i ostali pribor za vršnjake u OŠ Braće Bobetko u Sisku. Zaključili su i da je vrlo važna emocionalna podrška.


„Žuti šeširi“ su metafora svega što je korisno, vrijedno i dobro oko nas. Skupina „žutih šešira“ potaknula je ideju da svaki učenik napiše pismo podrške koje će dodati daru. U pismima su dali sve od sebe da bar na trenutak djeca koja ih budu čitala zaborave na

stresove koji ih okružuju. U njihovim je riječima bilo puno topline, suosjećanja i razumijevanja.

Učitelji su u cijelome procesu imali ulogu mentora i moderatora („crnoga šešira“ koji je trebao upozoriti na pogreške u načinu razmišljanja i „plavoga šešira“ koji razmatrao cjelokupni proces i, zajedno s učenicima, iznosio zaključke o izvedenim aktivnostima).

Projektnoj nastavi nazočile su i stručne suradnice škole.


Iskustveno se učenje pokazalo vrlo dobrim načinom na koji se djeca uče kreativnom rješavanju problema. Učenici su u projekt bili uključeni od samoga početka – od planiranja aktivnosti i postavljanja ciljeva projekta do evaluacije izvedbe. Tijekom aktivnosti i u kasnijoj

refleksiji javljala su se nova pitanja i nove ideje. Učenici su puno više međusobno surađivali no u klasičnom tipu nastave. Interakcija je bila intenzivna, a razredno ozračje izuzetno pozitivno i poticajno. Na trenutke su i nama, odraslima, oči zasuzile od ganuća koliko su djeca suosjećajna i koliko im je stalo.


Jasminka Kuzle

A u 5. a i b razredu osim žutih šešira, našlo se puno jesenskih šešira čije priče možete pročitati klikom na
ovaj listić

PRIČE I PJESME JESENSKOG ŠEŠIRA

Odabrala: učiteljica Lana Borjan


JESENSKI ŠEŠIR

Jesen je stigla

i lišće u zrak digla.

Palo je na šešir moj

baš mi je zanimljiv kroj!

Kesten, javor i žir

moj su modni odabir.

List ginka iz Daruvara

jesenski ugođaj stvara.

Šaren je moj šešir

mogao bi biti i suvenir.

Koji će krasiti nečiju glavu

i činiti nekome radost i zabavu.

JESENSKI ŠEŠIR – JULIUS


Bok! Ja sam šešir Julius. Ime sam dobio po grofu Juliju Jankoviću. Ispričat ću vam svoju priču.

Živim u sobi jedne mažoretkinje. Ona se spremala za svoj nastup ispred Dvorca Antuna Jankovića u Daruvaru. Bio sam uzbuđen što ću biti na njezinoj glavi prilikom nastupa. Bilo je puno posjetitelja koji su došli vidjeti njezin nastup. Odjednom je zapuhao jak vjetar i odnio me u raskošne krošnje stabala. Kako je lišće bilo mokro, po meni su se zalijepili listovi ginka. Nestašni vjetar nosio me i u krošnje ponosnog kestena, veličanstvene bukve, neobičnog javora, zanimljive topole, čvrstog hrasta, nježne breze i mnogih drugih vrsta drveća koji rastu u predivnom perivoju koji okružuje barokni dvorac. Plešući kroz njihove krošnje, na mene se zalijepilo šareno lišće. Uživao sam u divnim prizorima, a onda me vjetar odnio na glavu moje mažoretkinje. Upravo je počinjala ceremonija dodjeljivanja medalja, a oko vrata moje vlasnice zasjala je zlatna medalja poput sunca. Bio sam sretan što sam dio jednog takvog važnog događaja i što su posjetitelji oduševljeno pljeskali kada su me vidjeli ukrašenog raznobojnim lišćem.

Mažoretkinje su živi suvenir svakog grada a ja se nadam da ću i ja postati suvenir svoga kraja na ponos mome gradu Daruvaru.

Lana Hohnjec, 5.b

Jesenski šešir

Pozdrav! Ja sam Ivko, od milja me zovu Živko!

jesenske me boje vole - na glavi mi dobro stoje!

Mi smo stilski usklađeni, voljom raspoloženi!

Kad se gradom prošećemo…te su boje tako žive! Vedrinom one šire!

Šešir moj glavu čuva od vjetra i kiše,

a od boja sve zamiriše!


Ivan Tutić, 5.a



Priča jesenskog šešira


Bok svima koliko vas ima!

Evo da se predstavim ja sam Stanko Štefecanko.

Dolazim iz poznate Zemlje šešira zvana Šeširoland.

U mojoj Zemlji svi nose šešire i stari i mladi i veliki i mali.

U Zemlji u kojoj živim trenutno je jesen, pod nogama šuška već polako otpalo žuto lišće, crvene se plodovi šipka te polako sazrijevaju plodovi oraha.

Mi u ovo doba godine imamo običaj s plodovima jeseni ukrasiti naše šešire, ukrašavamo ih sa svime što nađemo u prirodi: lišće, šipak, orah, žir.

Zabavio sam se skupljajući i slagajući svoju haljinicu.

Lana Lukić,5.a


Jesenski šešir


Bok, zovem se Jesenko.

Ispričat ću vam svoju životnu priču. Puno je godina iza mene. Nekoć sam i ja bio mlad kao i vi.

Putovao sam diljem svijeta, vidio puno čudesa i skupljao životne mudrosti. Takav je život ostavio trag na meni. Star sam i sam, zdravlje me napušta i nitko me ne voli.

Odlučio sam promijeniti svoju budućnost i pronaći bolje mjesto za život, a možda će me netko i zavoljeti.

Zaputio sam se u obližnju šumicu i na putu su me ismijavali i rugali mi se. Bio sam povrijeđen i tužan, počeo sam plakati. Sreo sam ježa, koji se sažalio nada mnom i tješio me. Odveo me kod mudre sove koja je saslušala moje jade. Za tren oka se po meni našlo zlatno, žuto, smeđe lišće, kesteni, žirevi i razni jesenski nakiti. Nakon što me uredila, provela me kroz cijelu šumu.

Svi su mi se divili i nazvali me jesenskim šeširom.

Fran Krušinski, 5.b

Jesenski šešir

Zovem se Šeširko i nikada me nitko nije pogledao niti primijetio. Sjedeći tako sam, zamišljen i nesretan, odlučio sam pronaći prijatelje. Krenu sam na put. Lutao sam livadama, pustim poljima, mračnim šumama. Posjećivao sam svaku planinu i dolinu, svaki šumarak, livadu i proplanak. Za mene mjesta nema, mislio sam.

Svi su me izbacivali, nisu me željeli. Tako tužan i nesretan krenuo sam dalje u potragu za prijateljima. Dok sam pješačio uhvatila me velika oluja. Kiša je padala, munje su sijevale, gromovi udarali. Nisam se imao gdje sakriti iako sam trčao bojeći se groma, nisam uspio pobjeći.

Udario me grom.

Sljedeće čega se sjećam: lišće je poletjelo visoko u zrak, zatim padalo i lijepilo se na mene. Otvorio sam oči i bio okružen životinjama. Zapitkivale su me kako se zovem, od kuda sam došao i što mi se dogodilo?

Zovem se Šeširko. Bio sam ozlijeđen, ali i sretan jer sam pronašao prijatelje. Pozvali su me kod gospodara šume medvjeda Marka. Gospodar šume me ljubazno dočekao i primio te nazvao jesenski Šeširko.

Evan Krušinski, 5.b



Kako to izgleda kada ježevi dođu kod frizera, pogledajte u igrokazu "Dva ježa" koji izvode učenici 3.d razreda.

Uživajmo u zvucima "Romanse"Natalye Baklanove u izvedbi učenika Tina Pinezića iz 4.a razreda.

Pjesme o prijateljstvu učenika 5.a i 5.b
Učiteljica: Lana Borjan

Melissa Rihter, 5.a

Lana Hohnjec, 5.b

Sven Holubek, 5.a

Teo Urbanek, 5.a

Vladimir Grlica, 5.b

Sven Kovačić, 5.b

Sven Cajsperk, 5.a

Loreno Vukšić, 5.a

CARSTVO PRIJATELJSTVA

Prijateljstvo je carstvo

prijateljstvo je bogatstvo,

prijateljstvo je rijeka 

koja teče dovijeka.

Prijateljstvo nas veže

kad nam je najteže,

u teškim trenutcima nekoga

imati tko će ti rane vidati.

Ako budemo ostavljeni i sami

prijatelj nas neće ostaviti u tami,

svjetlo u mraku i naša sjena

pravi prijatelj je za sva vremena.


Učenica Lana je na nastavi Vjeronauka napisala i sastavak:


NEPRIHVAĆENA

Poznajem djevojčicu Anđelu koja je skromnih materijalnih mogućnosti i roditelji joj ne mogu kupiti moderni mobitel i odjeću. U školi učenici nemaju razumijevanja za nju i takve kao ona, jer sude o drugima prema njihovom imovinskom stanju. One koji imaju više novaca, ti su poželjniji u društvu, svi žele biti u njihovoj blizini i družiti se s njima. Na žalost, poruke koje nam dolaze sa televizije i interneta također nam poručuju da je bitan novac i sve ono što se novcem može kupiti.

Anđela je zbog toga tužna, nesretna, odbačena i osamljena. Ispod skromne odjeće krije se djevojčica koja ima dušu, koja hoće drugima pomoći i nikome ne želi zlo. Ali to nikoga ne zanima. Ja nisam među njima i trudim se svaki puta susresti Anđelu s poštovanjem i pažljivo saslušati njezine poteškoće. Nastojim joj pomoći i pokazujem da mi je važna prijateljica. Redovito se molim za nju i tješim je kad joj je teško. Govorim joj da je vrlo važno da vjeruje, jer Isus liječi i mijenja naše živote. Sve je prolazno pa će tako proći i ovaj dio njezinog života, a ukoliko bude učila, radila i vjerovala život će joj se ubrzo promijeniti na bolje. Često joj govorim svoje omiljene rečenice: „Vjera pomiče planine“ (Matej 17:20) i „Bogu ništa nije nemoguće“ (Luka 1:37).

Pomažući svojoj prijateljici Anđeli i ja se bolje osjećam jer dobro je činiti dobro. To bismo svi trebali imati na umu, prije nego počnemo suditi o nekome, bilo na temelju njegovog izgleda, materijalnog stanja ili bilo čega drugoga.


Pjesma o prijateljstvu

Od prijateljstva nema većeg blaga,

volio bih da svuda u svijetu ono vlada.

Prijatelj je onaj tko je uvijek tu,

u sreći i veselju, ali i u zlu.

Zato ako nekog vidiš

da se ni s kim ne druži,

lijepo odi ti do njega

i ruku mu svoju pruži.

Usrećit ćeš ga do neba

jer prijatelja svatko treba.

Prijateljstvo ništa ne košta,

a prijatelja nikad dosta.

PRIJATELJSTVO

                       Prijateljstvo je vječno,

    

                      donosi sreću, veselje i 

                        najljepše želje.

                                   

                                                    

                         Prijateljstvo je blago koje

                         se ne kupuje novcem.

                         Prijatelji su tu da ti

                         čuvaju leđa.

      

                        Pravog prijatelja nije lako naći,

                       prijatelja zato cijeni

                        da zajedno budete jači.

AKO ONA I JA


Svaki lonac

ima poklopac,

Tako ona i ja.

Svaki prst

ima nokat,

Tako ona i ja.

Svaka šuma 

ima drveće,

Tako ona i ja.

Svako nebo

ima oblake,

Tako ona i ja.

Svi prijatelji

se jednom

sastanu i rastanu.

Kada se

ona i ja sastanemo

više se ne rastanemo.

Tako ona i ja.

PRIJATELJSTVO


Prijatelj je nježan kao cvjetić, 

a poletan kao leptirić. 


Voli se igrati 

i ponekad druge zafrkavati. 


Prijatelju možeš sve odati, 

a znati da te neće izdati. 


Prijatelja nemoj nikada varati, 

jer bi mogao s tobom prestati razgovarati! 

Pjesma o prijateljstvu

Pisati o prijatelju može svatko,

Makar je to lako!

Prijatelj je tu kad se smije

Prijatelj je tu kad sunce grije!

Prijatelj je tu kad kiša pada

Prijatelj je tu kad umor svlada!

Prijatelj je tu kad se uči

Prijatelj je tu kad te nešto muči!

Prijatelj je tu u dobru i zlu

On je uvijek tu!

Prijatelj

Pomaže mi

Radi sa mnom

Izjavljuje istinu

Jak je

Akrobat ne mora biti

Tješi me

Ekstreman nije

Ljubi.

Moj prijatelj i ja

Teo i ja smo prijatelja dva,

Najviše volim kad smo skupa.

Prijatelja Tea volim,

I biciklom se zajedno s njim vozim.

Oko zadaće se često raspravljamo,

A pri tome se i dobro zabavljamo.

Zajedno razne zgode smislimo

I razne stvari pri tome koristimo.

Teo je prijatelj pravi,

To mi puno znači!

Učenici 4.d razreda i učiteljica Biserka Hrešić osvojili su 1. mjesto za najbolji uradak u predstavljanju književnog djela u sklopu Međunarodnog projekta "Uz čitanje riječi rastu". Raznim aktivnostima predstavili su svima nam dragu knjigu Mate Lovraka, Družba Pere Kvržice.

Učenici 4.b razreda buduće su rap nade i svoj talent pokazati će rapajući pjesmu "Grade moj" daruvarskog rapera Prge (Luke Prgića).

Učenici Likovno-ekološke skupine 3.a opustit će nas uz recitaciju "Pozdrav šumi" Dragutina Tadijanovića.

155. obljetnica rođenja Vladimira Nazora

Ovaj važni jubilej naša je škola obilježila ciklusom članaka u Vrelima, časopisu Matice hrvatske - ogranak Daruvar. U člancima su predstavljeni brojni projekti i uspjesi Škole i naših učenika.

Što je sve voda i koliko nam je važna, podsjetit će nas učenici 1.b razreda.

Zbrajaj, dijeli, čitaj i piši, olovkom šaraj, gumicom briši... Kako izgleda jedan dan u školi, kroz pjesmu i ples dočarat će vam učenici 4.d razreda.

Denis Jašarević, Pjesma o mom razredu, četvrtom b

Ja sam Denis iz četvrtog b
Pjesmu sam smislio za vas sve.
Bilo je svega, radili smo svašta
Jako nam je bujna mašta
Lomili smo kosti, čupali travu
uz učiteljicu pravu
Naša Jasna učila nas svemu
Hvala joj na tome, uz vječnu uspomenu!



Da se glazba i instrumenti nalaze svuda oko nas, pokazat će nam učenici 5.d razred koji uz pomoć čaše/boce izvode "Cup song" na satu Glazbene kulture s učiteljicom Veronikom Špiranac.

ČESTITAMO SVIM UČENICIMA KOJI SU SUDJELOVALI NA ŠKOLSKIM, ŽUPANIJSKIM, DRŽAVNIM I MEĐUNARODNIM NATJECANJIMA!
PONOSNI SMO NA VAS I VAŠE USPJEHE!

* Klikom na ikonice vidjet ćete imena učenika koji su ostvarili zapažene uspjehe na natjecanjima.

Državna razina 63. natjecanja mladih tehničara RH

Fotografija: 6. mjesto Šimun Njegovac, 8.d, mentorica Alenka Njegovac i Foto Film klub Daruvar

Elektronika: 7. mjesto Antonio Majvald, 8.d, mentori Zdenko Kubeš i Zvonko Franić

Radiokomunikacije: 7. mjesto Lukas Devald, 8.b, mentori Zdenko Kubeš i Zvonko Franić

Robotsko spašavanje žrtve: 10. mjesto Gregor Trbojević, 7. c, mentor Davor Horvatin

Maketarstvo i modelarstvo: 20. mjesto u području Melissa Rihter, 5.a, mentor Zdenko Kubeš

DRŽAVNO NATJECANJE IZ FIZIKE


JAKOV KOPREK, 8.D, 13.MJESTO

Mentor: Davor Horvatin


DRŽAVNO NATJECANJE IZ POVIJESTI


DAVID RADMAN, 7.E, 43. MJESTO

Mentor: Ivan Tomljenović


DRŽAVNO NATJECANJE IZ ASTRONOMIJE


SLAVEN SMOJVER, 6.A, 13.MJESTO

Mentor: Denis Singer


DRŽAVNO NATJECANJE IZ INFORMATIKE
1.MJESTO U KATEGORIJI DIGITALNE KOMPETENCIJE:
MARINA BARTONIČEK, 5.B



DABAR-međunarodno natjecanje iz informatike i računalnog razmišljanja


Kategorija Kilodabar 10 % najboljih:

Mentorice: Maja Golubić i Alenka Njegovac

  • KARLA DJEDOVIĆ,6.B
  • JERKO NJEGOVAC,6.D
  • NOA CAR, 6.E
  • NATAN LIPOVAC, 6.D
  • TEO TOKIĆ, 6.D
  • ANTONIJA JURAJ, 6.A
  • MARKO ŠEPL, 6.B
  • LUKAS MARKO KRASNIĆ, 6.B
  • LARA ČARAPOVIĆ, 6.E


Kategorija Megadabar 10 % najboljih:

Mentorice: Maja Golubić i Alenka Njegovac


  • MATIJA HORSKY, 8.D
  • NOA RUKAVINA, 8.D
  • ŠIMUN NJEGOVAC, 8.D
  • IVAN SIVONJIĆ, 7.D
  • BRUNO STANIĆ, 8.A
  • JAKOV KOPREK, 8.D

KLOKAN BEZ GRANICA

Mentori: Ankica Ježabek, Sonja Brletić i Maja Kufner Kljajić


10% najboljih učenika:


MATEJ ILIJA SOTONICA, 3.b

NOA CAR, 6.e

IVAN NEHVATAL, 6.c

NIKA BUKAČ, 8.e


DABAR-međunarodno natjecanje iz informatike i računalnog razmišljanja

Kategorija Mikrodabar 10% najboljih:

Mentorica: Maja Golubić

1. MARTINA VARGA 2.r PŠ Ivanovo Polje

2. DORA ALMAŠI 2.B

3. DAVID JAMBROVIĆ 2.A

4. DENI PEJČIN 2.r PŠ Batinjani


Kategorija Milidabar 10% najboljih:

Mentorica: Maja Golubić

5. MIHAELA GAŠPAR 4.r PŠ Ivanovo Polje

6. MATIJAS GAŠPAR 4.r PŠ Ivanovo Polje 1

7. ANTONIJO PEJČIN 4.r PŠ Gornji Daruvar



8.c
Razrednica: Ivana Grabar

8.b
Razrednik: Vladan Ivković

8.a
Razrednica: Violeta Sudar

8.d
Razrednica: Aleksandra Malešević Bukač

8.e
Razrednica: Maja Kufner Kljajić

*Klikom na ikonice vidjet ćete zajedničku sliku osmaša.

Dragi osmaši,
drago nam je da ste uspješno završavate svoju osmogodišnju avanturu i da ste spremni za nove izazove. Iako odlazite, želimo da znate da su vrata osnovne škole za vas uvijek otvorena.
Sretno vam dalje u ispisivanju novih stranica vašeg života!



Zapjevajte zajedno s učenicima PŠ Batinjani pjesmu "Dani" jer:

"Radost, ljubav,
To nije mala stvar,
I zato znaj - što drugom daš,
To natrag primaš sam."

Učenica 4.d, Leona Krajnović recitira pjesmu " Moja škola" koja će nas podsjetiti na sreću i veselje koje nam svima predstavlja naša škola!

Učenici produženog boravka 1.b s učiteljicom Valentinom Prenosil pripremili su kratak program kojim će kao šećer na kraju čestitati svima Dan škole!