DAN ŠKOLE 2021.

Dobrodošli na virtualani Dan škole!

OŠ VLADIMIRA NAZORA DARUVAR

Hvala našoj ravnateljici na pozdravu! Nadamo se da ćete uživati u programu virtualnog Dana škole!

Program virtualnog Dana škole započet ćemo pjesmom "Abeceda" koju su pripremili najmlađi i najslađi učenici- naši dragi prvašići 1.b razreda zajedno sa svojom učiteljicom Mirjanom Ružičkom. Kroz pjesmu pokazat će vam da su uspješno usvojili sva slova abecede.

Bravo za naše prvašiće! A sada poslušajte recitaciju "Kišobran" koju su zajedno sa svojom učiteljicom Ankicom Ježabek pripremili učenici 3.a.

Literarni radovi naših učenika

* Kako biste mogli pročitati literarne radove naših učenika, potrebno je samo mišem kliknuti na znakić koji je aktivan.

Moj dan u budućnosti

Zemlja više nije ono što je bila. Sela više ne postoje, to su sada siromašni dijelovi grada. Male i slabe države sada su dio Zemlje Bezakonja. Koji su bili pametni, pobjegli su u SAD ili UK koji su dio Američke unije. Sivi se oblak nadvio nad Zemljom. Biljke su uginule od nedostatka svjetlosti. Proizvodi se takozvani „umjetni kisik“, uopće nije sličan onom pravom.

Probuđen naglim i glasnim zavijanjem budilice skačem iz kreveta. Udaram je svom snagom ne bi li i ta kradljivica sna osjetila moju bol. Zijevnem, obučem papuče i pospano hodam do kuhinje. Pregledavam prazan frižider i ne nalazim ono što tražim. Vraćam se natrag kako bih se obukao i obuo, uzimam masku s kisikom i zaključavam vrata otiskom prsta. Spuštam se stepenicama s četvrtog kata. Prije nego što izađem na ulicu, postavljam masku na lice. Rijeka automobila. Dok hodam prema tramvajskoj stanici, u lice mi se unosi prodavač trave koja ne treba kisik za rast. Guram ga od sebe jer mi ne vjeruje da živim u stanu i da nemam mjesta za to. Napokon! Dolazim do stanice i ulazim u tramvaj prepun ljudi. Pogledavam na sat: „Petnaest minuta! I više no što mi treba!“ Moderna tehnologija stvarno je zadivljujuća, u tri minute prelazim udaljenost od trideset i dva kilometra. Izlazim na prvom stajalištu i gledam uvis. Veličanstvene zgrade uzdižu se čak i iznad sivog pokrova. Pitam se kakav je pogled s vrha…To, nažalost, nikad neću saznati. Ispred mene je petokraka zgrada u kojoj radim. U sljedećem trenutku osjetim tupi udarac po stražnjem djelu glave i toplu tekućinu na vratu. Sljedeći udarac me onesvijesti...

Osvijestio sam se u prtljažniku nekakvog vozila, zavezan. Sada mogu samo čekati. Nakon nekog vremena vozilo se zaustavi. Grube ruke me izvlače i vuku prema dizalu. Izlazimo na najvišem katu. Nešto žuto me zasljepljuje. Sunce! Nikada nisam vidio sunce! Moje veselje prekida dolazak malog debelog čovjeka.

- Noa Rukavina?

- Da.

- Osvojio si dobitak na lutriji. Novac je isplaćen na tvoj račun.

U šoku sam. Debeli okrene glavu prema dvojici muškaraca.

- U redu, momci, uhvatite ga!

Prilaze mi, hvataju za ruke i desnu stavljaju na stol. Stol mi skenira ruku i ispisuje kopiju otiska prsta. Debeli kopiju prislanja na računalo i tako pristupa mojem bankovnom računu.

- Radi! Bacite ga!

Ponovo osjetim grube ruke koje me, unatoč mojemu glasnom neslaganju, bace kroz prozor. Padajući, uživam u pogledu. Tko bi rekao, a mislio sam da nikada neću vidjeti grad iz ptičje perspektive. Trenutak kasnije padnem na nečiji auto. Alarm počne glasno zavijati, zatim - mrak.

Otvorim oči u bolnici. Preživio sam zahvaljujući brzoj medicinskoj intervenciji. Nakon kratkog boravka u regeneracijskoj sali odlučujem pobjeći. Debeli će saznati da sam preživio pad i vratiti se dovršiti posao. Hodam do kuće pokušavajući ne izgledati sumnjivo. Uzimam samo najpotrebnije stvari, vodu i hranu, i krećem prema gradskim zidinama gdje se nalaze pročišćivači zraka. Naravno, opet ne rade. Preskočim zid. Vidim samo pustoš. Razočaran sam. Nisam očekivao da će biti toliko loše. Ne preostaje mi ništa drugo nego hodati u smjeru suprotnom od grada. Nakon nekoliko kilometara shvatim da zrak više nije toliko zagađen. Skidam masku i nastavljam bez nje. Na obzoru je i dalje samo sivi pejzaž. Hodam bez cilja…

Na trenutak mi se učini da zemlja više nije toliko siva. Negostoljubivi pejzaž polako mijenja boju. Vlast nam je lagala, Zemlja nije uništena! Nada mi usmjeri korak ka novim bojama budućnosti.

Noa Rukavina, 8.d

Samoća

U starom napuštenom i oronulom dvorcu živi starac. Usamljeni osobenjak. Visok je i suhonjav; pognutoga, godinama izmorenoga tijela. Njegov se crni plašt vijori na vjetru dok u ružičnjaku orezuje ocvale ruže. Priđem. Njegovo naborano duguljasto lice ozari osmijeh iza kojega sramežljivo provire biserno bijeli zubi. Duboke se plave oči zacakle. Osjetim mir. Blijedom vretenastom rukom mahne i pozove me da priđem. Još se jednim pogledom okrene ka grmu ruža, a onda dugim i brzim korakom priđe. Duga sijeda kosa i brada zacakle se srebrom na popodnevnom suncu. Pozdravi tihim drhtavim glasom. Dugo ga nitko nije posjetio. Ljudi iz susjednoga sela smatraju ga čudakom. Tužno slegne ramenima i uputi čeznutljiv pogled k dvorcu. Priča kako ne želi otići. Pokojna majka usadila mu je ljubav prema cvijeću i vrtu. Odmalena je volio provoditi vrijeme uređujući ružičnjake. Tako se i osamio. Ali samo od ljudi. Ruže mu pružaju utjehu. One su mu sve.

Dugo smo razgovarali sjedeći na malenoj klupi. Miris ruža širio se povjetarcem. Pomislim kako je ovdje lijepo. Razumijem njegovu samoću. “Vrijeme je da krenem“, prekinem tišinu. Istim hitrim korakom me otprati. Rukom mi prođe kroz kosu; mirisala je na ruže. Pozdravi me blagim osmijehom. Ostavljam ga u svom miru i ljubavi prema ružama.

Stefan Radulović, 6.e

Klupko vune

Još se sjećam dana kada je moja mama bila na razgovoru kod moje učiteljice nižih razreda i upamtila sam učiteljičine riječi: „Znate, Leila je dobra učenica i vrlo marljiva, no kao da je uvijek u tom nekakvom svom ružičastom svijetu.“

Ta rečenica je u potpunosti točna jer imam osjećaj da nekada nisam tu, na ovom svijetu, s ovom koronom, potresima i svim problemima. Ja imam nekakav svoj svijet u kojemu mi je puno ljepše. Da se razumijemo, nije da se bojim suočiti sa stvarnošću pa se zatvorim u svoj svijet, već jednostavno, kada me netko izbaci iz takta, samo odem u svoju sobu, uključim glazbu i isključim sve negativno. Općenito na život i ne gledam previše ozbiljno. Imam tek četrnaest godina i još me nisu stigli neki ogromni problemi. Starost mi se čini daleko, ali ona to nije. Život curi kao pješčani sat i ide, trči, juri… Ne vjerujem da imam već četrnaest, uskoro petnaest godina. Imam osjećaj kao da sam jučer imala jedanaest. Zbog toga mislim da trebamo iskoristiti svaki trenutak života na nešto lijepo i korisno, a ne se opterećivati lošim i besmislenim stvarima. Ja prva na svijet gledam pomalo pesimistično i dramatično i od sitnice napravim drametinu, ali se treba truditi u svemu naći ono nešto dobro, ono što nas čini sretnima. Odat ću vam svoj recept za sreću: na svijet samo malo posipajte šljokica, ukrasite ga i odmah će vam biti ljepši ili jednostavno napravite sami svoj bolji svijet i stvari gledajte drugim očima.

Život je poput klupka vune. Strašno je zapetljana u ogromnu kuglu. Kada jednom primiš početak tog klupka, ono curi, otpetljava se i postaje sve manje i manje. U procesu tog otpetljavanja nailaziš i na čvorove. Neki su toliko mali da ih otpetljamo za čas, a oko nekih čvorova se zaista napatimo. Od tog klupka vune možemo načiniti svašta lijepoga. Možemo isplesti prelijep pulover ili nešto slično, a možemo samo odustati, uzeti to klupko vune i baciti ga u smeće jer „ne valja“. Ne valja jer ima previše čvorova s kojima se ne možemo nositi. Mi sami određujemo što ćemo s tim klupkom, što ćemo sa životom!

Leila Gajger, 8.a

Kako zvuči "Veselje ptica" dočarat će nam Orkestar 2.b razreda s učiteljicom Lidom Farkaš.

"Što me čini sretnim?"

ADRIANA FLANJAK,

Nekad sam smatrala da me sretnom čine samo stvari koje se mogu kupiti novcem. Najnoviji mobitel, nova marka tenisica, nova torba…Sve su to stvari koje su me u tom trenutku činile sretnom. Međutim sreća ne bi dugo potrajala jer su moje želje bile iz dana u dan drugačije, a ja nikad zadovoljna.

Kako odrastam, shvaćam da sam više sretnija onim besplatnim stvarima u životu, koje se ne mogu kupiti novcem. Volim izlete s roditeljima i bratom jer se tad kroz igru družimo i smijemo. Imam dva malena bratića koje često čuvam i uživam u igri s njima. Sretnom me čine moji djedovi i bake i sretna sam što postoje. Imam tri kućna ljubimca za koje sam jako vezana. Oni me svaki dan uveseljavaju svojim nestašlucima. Prije par dana sam ispekla svoj prvi kolač. Bila sam jako sretna jer sam uspješno nešto napravila bez ičije pomoći. Treniram odbojku i veseli me svaki uspjeh moje ekipe. Sretnom me čini škola, i moji prijatelji. Sve mi to nedostaje zbog online nastave. Uskoro će ljeto i jedva čekam odlazak na more, tamo se super provodim jer idem s bratićima i sestričnom.

Moja mama kaže da sreću čine male stvari koje ćemo više znati cijeniti kad odrastemo. Sreća je zdravlje, prijatelji i dobra ocjena. Sreća je pjesma, sunčan dan, sloboda i ljubav. Trudim se svaki dan biti pozitivna i iz svega izvući nešto lijepo. Sretna sam i zahvalna na svemu što imam.

Adriana Flanjak, 5.e

*Klikom na imena učenika otvoriti će se njihov rad.

Sreću ne čine materijalne stvari, sreću čine i sitnice. Trebaš biti sretan kada vidiš da je netko sretan i kada ti od srca želi pomoći. Ne postoji trgovina u kojoj bi se sreća kupila. Svakog čovjeka nešto drugo čini sretnim.

Mene čini sretnom kada mogu pomoći nekome kome je stvarno potrebna pomoć. Veseli me kada se netko trudi da ja budem sretna. Volim kada sreću mogu podijeliti s nekim i kada se netko ne pretvara da je sretan. Sreća je za mene kada su drugi sretni. Kada sam sretna, razmišljam da trebam biti zadovoljna i zahvalna što sam sretna i da netko možda nije sretan. Sretna sam kad vidim da još uvijek ima ljudi koji su sretni i bez materijalnih stvari. Razveseli me kada mi netko čestita rođendan i ne zaboravi na njega. Volim kada mogu nahraniti mačku ili psa lutalicu, kada pozdravim susjede, a oni mi se nasmiješe i kada susjedin pas pobjegne, a ja ga odvedem kući.

Voljela bi kada bi svi ljudi mogli biti sretni. Ponekad se treba samo malo potruditi i svatko će pronaći svoju sreću.

Elena Zounar, 5.e

Za početak bih samo htio reći da sam ja vrlo sretan dječak. Znate zašto? Vrlo je jednostavno. Otkrit ću vam svoju tajnu formulu za sreću.

Moja sreća počinje već jutro. Sretan sam što sam se probudio, a u drugoj sobi čujem brata kako se igra po krevetu i mamu kako se ljuti što se probudio rano. Sreća je obitelj. Zatim sam sretan kada pogledam viber i vidim 296 poruka u grupi 5.e. Sreća su prijatelji. Sretan sam kada dobijem svoj omiljeni doručak, a to su pahuljice i mlijeko. Sretan sam kada je vani lijepo vrijeme, a ja se vozim biciklom. Isto tako sam sretan i kada pada pa se ne mogu igrati vani i zato me tata vodi na bazen. Sretan sam i što imam kućne ljubimce. Raduje me kada ih vodim u šetnju ili ih hranim, a oni mi zahvalno mašu repićima.

Mogao bih tako nabrajati i pisati do sutra ili dok ne potrošim olovku i papir. Zato ću samo reći da pravu sreću čine male i svakodnevne stvari kojima se treba znati veseliti. Ja to znam i zato sam vrlo sretan dječak!

Dean Horvat, 5.e

Ja sam Hana, imam jedanaest godina i idem u peti razred. Za sada sam uspješna u školovanju i zadovoljna sam ocjenama i svojim stanjem u školi. Sretna sam zato što imam priliku za obrazovanjem i daljnjim školovanjem.

Sretnom me čini moje zdravlje i zdravlje moje obitelji. Sretna sam zato što imam krov nad glavom, imam nešto za popiti i pojesti. Zahvalna sam jer mi je podaren život. Imam prijatelje koji me vole i drago mi je zbog toga. Imam dvije prave i najbolje prijateljice za koje znam da su uvijek tu uz mene i da me neće ostaviti na cjedilu. Zbog toga sam im jako zahvalna. Sretna sam zato što imam najbolju baku i najboljeg djeda na svijetu, što imam brižne roditelje koji se brinu o meni. Sretna sam i ponosna na sebe jer mi nisu važne materijalne stvari, nego ljubav, toplina i brižnost obitelji i prijatelja koji mi te najvažnije stvari pružaju. Zahvalna sam prijateljima što me čine sretnom, dok sam tužna, pokušavaju me nasmijati i oraspoložiti. Puno im hvala za to. Čini me sretnom sama pomisao na to da imam prijatelje i obitelj koja me voli.

Sreća je u malim stvarima! Svi bi to trebali cijeniti. Trebamo poštovati svoje roditelje, bake i djedove jer oni rade i muče se za nas, samo da bi nama udovoljili. Moja mama radi po cijele dane na polju, a tata se muči s papirima u kancelariji. Sretna sam što mogu iskoristiti vrijeme s njima i što im mogu pomoći. Oni se tada osjećaju sretno jer sam im pomogla, a ja se osjećam ispunjeno. Zato bi preporučila svima da iskoriste vrijeme sa svojim bližnjima jer se to jednoga dana neće moći vratiti.

Hana Kos, 5.d

Nekad sam smatrala da me sretnom čine samo stvari koje se mogu kupiti novcem. Najnoviji mobitel, nova marka tenisica, nova torba…Sve su to stvari koje su me u tom trenutku činile sretnom. Međutim sreća ne bi dugo potrajala jer su moje želje bile iz dana u dan drugačije, a ja nikad zadovoljna.

Kako odrastam, shvaćam da sam više sretnija onim besplatnim stvarima u životu, koje se ne mogu kupiti novcem. Volim izlete s roditeljima i bratom jer se tad kroz igru družimo i smijemo. Imam dva malena bratića koje često čuvam i uživam u igri s njima. Sretnom me čine moji djedovi i bake i sretna sam što postoje. Imam tri kućna ljubimca za koje sam jako vezana. Oni me svaki dan uveseljavaju svojim nestašlucima. Prije par dana sam ispekla svoj prvi kolač. Bila sam jako sretna jer sam uspješno nešto napravila bez ičije pomoći. Treniram odbojku i veseli me svaki uspjeh moje ekipe. Sretnom me čini škola, i moji prijatelji. Sve mi to nedostaje zbog online nastave. Uskoro će ljeto i jedva čekam odlazak na more, tamo se super provodim jer idem s bratićima i sestričnom.

Moja mama kaže da sreću čine male stvari koje ćemo više znati cijeniti kad odrastemo. Sreća je zdravlje, prijatelji i dobra ocjena. Sreća je pjesma, sunčan dan, sloboda i ljubav. Trudim se svaki dan biti pozitivna i iz svega izvući nešto lijepo. Sretna sam i zahvalna na svemu što imam.

Adriana Flanjak, 5.e

Sreću ne čine materijalne stvari, sreću čine i sitnice. Trebaš biti sretan kada vidiš da je netko sretan i kada ti od srca želi pomoći. Ne postoji trgovina u kojoj bi se sreća kupila. Svakog čovjeka nešto drugo čini sretnim.

Mene čini sretnom kada mogu pomoći nekome kome je stvarno potrebna pomoć. Veseli me kada se netko trudi da ja budem sretna. Volim kada sreću mogu podijeliti s nekim i kada se netko ne pretvara da je sretan. Sreća je za mene kada su drugi sretni. Kada sam sretna, razmišljam da trebam biti zadovoljna i zahvalna što sam sretna i da netko možda nije sretan. Sretna sam kad vidim da još uvijek ima ljudi koji su sretni i bez materijalnih stvari. Razveseli me kada mi netko čestita rođendan i ne zaboravi na njega. Volim kada mogu nahraniti mačku ili psa lutalicu, kada pozdravim susjede, a oni mi se nasmiješe i kada susjedin pas pobjegne, a ja ga odvedem kući.

Voljela bi kada bi svi ljudi mogli biti sretni. Ponekad se treba samo malo potruditi i svatko će pronaći svoju sreću.

Ti si iskrena, dobra i jako me voliš. I ja volim tebe, mama! Volim kad se družimo i zezamo. Ti si zapravo ozbiljna, ali i neozbiljna. Ti sve radiš za nas. Jako te volim. Ti si uz mene i kad je najteže. Volim te i poštujem, draga moja mama!

Samuel

Moja mama i ja-frajera dva

Moja mama je najbolja mama na svijetu. Ona me čuva, mazi i pazi. Ona me hrani i odgaja. Moja mama je sa mnom od prve sekunde moga života. Ona je proživjela sa mnom sve i svašta. I one teške trenutke mojega života proživjeli su ona i tata. Volim kad smo zajedno, kad igramo „čovječe, ne ljuti se“, pečemo kolače, igramo igrice na mobitelu. Moram znati da je mama samo jedna na svijetu, nema druge. U budućnosti je ni suze neće vratiti.

Mama, volim te!

Teo

Moja mama je najbolja mama na svijetu. Ona je nježna poput mimoze, lijepa poput ruže, dobra kao kruh. Sa svojom mamom najviše volim peći kolače i kuhati ručak. To mi je najzabavnije. U kuhanju mama i ja smo TOP! Kada ja kuham s mojom mamom onda zaboravim na sve brige i uživam.

Nika

Moja mama je marljiva kao mrav. Dobra je i brižna, mirna i plahovita. Prelijepa je kao magnolija u svoj čaroliji obilate raskoši.

Najviše volim biti s mamom. Volimo razgovarati i družiti se. Ponekad igramo društvene igre ili šećemo. Jako volim svoju mamu. Volim kad se družimo.

Mia

Moja mama je lijepa, dobra, nježna, dobroćudna i draga. Ona je sunčev odsjaj u noći.

Jednoga dana smo brat, mama i ja išli romobilom na tržnicu kupiti biljke. No, vidjeli smo da je tržnica zatvorena, ali iza tržnice je bilo mnogo cvijeća i drugih biljaka. Kupili smo četiri čilija, dvije ljute paprike, dvije ljekovite biljke za čaj, pet ljubičastih petunija i četiri ružičaste.

A puno prije, nakon povratka iz crkve u Frankopanskoj ulici, mama me je odvela na jedno lijepo mjesto. Bila je to Rimska šuma. Vidjeli smo rimske iskopine. Volim mamu jer me ohrabruje , jer me voli i tješi.

Mateo

Moja mama je nježna kao latica ruže. Ona je moj jedini lijek, ona je moj jedini cvijet. Ima crvenu kosu poput tulipana. Ja nju jako volim ,ona je moja jedina majka. Volim kada zajedno šećemo ili igramo društvene igre. Prema njoj osjećam ljubav, povjerenje i sreću.

Tara

Samo jedan klik na naslov i naći ćete se na pravoj izložbi prekrasnih likovnih uradaka naših učenika.

Razglednica učenika PŠ Gornji Daruvar i Ivanovo Polje

Dan kruha

Šetnja do Petrovog vrha #kaftrioudahživota

Fritule za Maskenbal

+

Sadnja jagoda povodom Dana planeta zemlje

Zimske radosti

Uskršnji ručak

PODRŠKA VRŠNJACIMA U BANOVINI

„Žuti šeširi“

Kreativno mišljenje pripada najvišim razinama mišljenja i jedno je od ključnih

obilježja suvremene nastave. Osnovni zadatak nastave nije više reprodukcija sadržaja i

usvajanje činjenica. Škola ima zadaću učiti učenike kako pronaći korisne informacije i

potom ih koristiti u svakodnevnom životu. Učitelji ohrabruju učenike da ustraju u

prikupljanju informacija, a poticajnim pitanjima i zadatcima usmjeravaju ih na kreativna

rješenja problema.

Potaknuti vijestima o potresima u Banovini odlučili smo pokrenuti projekt pod

nazivom „Žuti šeširi“ – podrška vršnjacima u Banovini. U projektu su sudjelovali učenici 6. e

razreda i učiteljica Alenka Njegovac, učenici 7.c razreda i učiteljica Marina Singer, učenici 8.b

razreda i učitelj Vladan Ivković, učenici 5.b razreda i učiteljica Lana Borjan, učenici 7. e

razreda i učiteljica Marina Tomašek te učenici 6. d razreda i učiteljica Jasminka Kuzle.

Projektu se pridružio i 5.d učiteljice Ivane Ljevar.

Cilj projekta bio je osamostaliti učenike u radu, motivirati ih na pozitivno ponašanje i

stvaralački ih probuditi. Tema su bili potresi, a aktivnosti su se odvijale uz pomoć tehnike

„šest šešira“ i iskustvenoga i suradničkoga učenja. Na takav pristup nas je motivirala teza

američkog socijalnog psihologa Davida Kolba da do značajnog učenja dolazi kroz iskustva:

„Ako je iskustvo interaktivno, emocionalno, izazovno i potiče na razmišljanje, za pojedinca

uključenog u iskustvo ono će rezultirati daljnjim učenjem.”

Na uvodnome satu učenici su se upoznali s metodom koju je osmislio psiholog

Edward de Bono: „šest šešira“ – tehnika paralelnoga mišljenja. Motivom „šest šešira“

metaforički je prikazano šest načina razmišljanja. Ova je metoda u novije vrijeme prepoznata

kao učinkovit postupak za poticanje suradnje među učenicima, za razvijanje njihove

kreativnosti i inovativnosti te unapređivanje grupne produktivnosti. Naši učenici ponekad

žele u najkraćem vremenu riješiti mnogo zadataka što dovodi do nemogućnosti sagledavanja

najboljega rješenja. Ovom se tehnikom problem razmatrali s više različitih gledišta. Nakon

uvodnoga sata učenici su imali tjedan dana za samostalan istraživački rad, a zatim su u dva

školska sata ostvarene planirane aktivnosti pedagoškim pristupom obrnute učionice.

Aktivnosti u učionici

Učenici su podijeljeni u četiri skupine. Svaka je skupina dobila ime: bijeli, crveni, žuti i

zeleni šeširi. Skupina „bijelih šešira“ prikupila je u različitim izvorima podatke o potresima.

Suradničkim radom nastale su prezentacije i plakati o tome kako potresi nastaju i koje

opasnosti donose. Svi su učenici bili potreseni fotografijama iz Petrinje i Siska. Nakon

predavanja članovi „bijelih šešira“ samostalno su organizirali kviz s pitanjima o potresima.

Ostale skupine su znale sve odgovore na postavljena pitanja i za to su ih članovi „bijelih“

nagradili bombonima. Nakon izlaganja članovi ove skupine su demonstrirali načine

ponašanja u zatvorenome prostoru u slučaju potresa. Skupina „crvenih šešira“ imala je

zadatak pronaći u medijima iskustva ljudi pogođenih potresom. Svaki član skupine izdvojio je

jedan ili dva članka preuzeta s internetskih portala i pročitao ga pred razredom, a zatim iznio

kako se osjećao i o čemu je razmišljao čitajući o ljudima koji žive na pogođenim područjima.

Skupina „zelenih šešira“ imala je zadatak osmisliti načine pomoći. Na ploču su napisali

brojeve telefona državnih službi koje se aktiviraju u takvim situacijama, a zatim su izlagali o

različitim pristupima obnovi razrušenih područja. No, njihova razmišljanja nisu bila samo o

tome što mogu učiniti odrasle osobe. Odlučili su sami poslati vršnjacima darove da ih

razvesele u teškim trenutcima. Što su pomislili – to su i učinili. Svatko je ponešto donio i

ubrzo je skupljeno 65 paketa u koje su djeca s ljubavlju zapakirala higijenske potrepštine,

slatkiše, bilježnice, olovke, bojice i ostali pribor za vršnjake u OŠ Braće Bobetko u Sisku.

Zaključili su i da je vrlo važna emocionalna podrška.

„Žuti šeširi“ su metafora svega što je korisno, vrijedno i dobro oko nas.

Skupina „žutih šešira“ potaknula je ideju da svaki učenik napiše pismo podrške koje će dodati

daru. U pismima su dali sve od sebe da bar na trenutak djeca koja ih budu čitala zaborave na

stresove koji ih okružuju. U njihovim je riječima bilo puno topline, suosjećanja i

razumijevanja.

Učitelji su u cijelome procesu imali ulogu mentora i moderatora („crnoga šešira“ koji

je trebao upozoriti na pogreške u načinu razmišljanja i „plavoga šešira“ koji razmatrao

cjelokupni proces i, zajedno s učenicima, iznosio zaključke o izvedenim aktivnostima).

Projektnoj nastavi nazočile su i stručne službe škole.

Iskustveno se učenje pokazalo vrlo dobrim načinom na koji se djeca uče kreativnom

rješavanju problema. Učenici su u projekt bili uključeni od samoga početka – od planiranja

aktivnosti i postavljanja ciljeva projekta do evaluacije izvedbe. Tijekom aktivnosti i u kasnijoj

refleksiji javljala su se nova pitanja i nove ideje. Učenici su puno više međusobno surađivali

no u klasičnom tipu nastave. Interakcija je bila intenzivna, a razredno ozračje izuzetno

pozitivno i poticajno. Na trenutke su i nama, odraslima, oči zasuzile od ganuća koliko su djeca

suosjećajna i koliko im je stalo.

Jasminka Kuzle

O projektu pročitajte klikom na ikonicu žutog šešira!

PODRŠKA VRŠNJACIMA U BANOVINI

„Žuti šeširi“

Kreativno mišljenje pripada najvišim razinama mišljenja i jedno je od ključnih obilježja suvremene nastave. Osnovni zadatak nastave nije više reprodukcija sadržaja i usvajanje činjenica. Škola ima zadaću učiti učenike kako pronaći korisne informacije i potom ih koristiti u svakodnevnom životu. Učitelji ohrabruju učenike da ustraju u prikupljanju informacija, a poticajnim pitanjima i zadatcima usmjeravaju ih na kreativna

rješenja problema.

Potaknuti vijestima o potresima u Banovini odlučili smo pokrenuti projekt pod nazivom „Žuti šeširi“ – podrška vršnjacima u Banovini. U projektu su sudjelovali učenici 6. e razreda i učiteljica Alenka Njegovac, učenici 7.c razreda i učiteljica Marina Singer, učenici 8.b razreda i učitelj Vladan Ivković, učenici 5.b razreda i učiteljica Lana Borjan, učenici 7. e razreda i učiteljica Marina Tomašek te učenici 6. d razreda i učiteljica Jasminka Kuzle. Projektu se pridružio i 5.d učiteljice Ivane Ljevar.

Cilj projekta bio je osamostaliti učenike u radu, motivirati ih na pozitivno ponašanje i stvaralački ih probuditi. Tema su bili potresi, a aktivnosti su se odvijale uz pomoć tehnike „šest šešira“ i iskustvenoga i suradničkoga učenja. Na takav pristup nas je motivirala teza američkog socijalnog psihologa Davida Kolba da do značajnog učenja dolazi kroz iskustva: „Ako je iskustvo interaktivno, emocionalno, izazovno i potiče na razmišljanje, za pojedinca uključenog u iskustvo ono će rezultirati daljnjim učenjem.”

Na uvodnome satu učenici su se upoznali s metodom koju je osmislio psiholog Edward de Bono: „šest šešira“ – tehnika paralelnoga mišljenja. Motivom „šest šešira“ metaforički je prikazano šest načina razmišljanja. Ova je metoda u novije vrijeme prepoznata kao učinkovit postupak za poticanje suradnje među učenicima, za razvijanje njihove kreativnosti i inovativnosti te unapređivanje grupne produktivnosti.

Naši učenici ponekad žele u najkraćem vremenu riješiti mnogo zadataka što dovodi do nemogućnosti sagledavanja najboljega rješenja. Ovom se tehnikom problem razmatrali s više različitih gledišta. Nakon uvodnoga sata učenici su imali tjedan dana za samostalan istraživački rad, a zatim su u dva sata ostvarene planirane aktivnosti pedagoškim pristupom obrnute učionice.

Aktivnosti u učionici

Učenici su podijeljeni u četiri skupine. Svaka je skupina dobila ime: bijeli, crveni, žuti i zeleni šeširi. Skupina „bijelih šešira“ prikupila je u različitim izvorima podatke o potresima. Suradničkim radom nastale su prezentacije i plakati o tome kako potresi nastaju i koje

opasnosti donose. Svi su učenici bili potreseni fotografijama iz Petrinje i Siska. Nakon predavanja članovi „bijelih šešira“ samostalno su organizirali kviz s pitanjima o potresima. Ostale skupine su znale sve odgovore na postavljena pitanja i za to su ih članovi „bijelih“

nagradili bombonima. Nakon izlaganja članovi ove skupine su demonstrirali načine ponašanja u zatvorenome prostoru u slučaju potresa.

Skupina „crvenih šešira“ imala je zadatak pronaći u medijima iskustva ljudi pogođenih potresom. Svaki član skupine izdvojio je jedan ili dva članka preuzeta s internetskih portala i pročitao ga pred razredom, a zatim iznio kako se osjećao i o čemu je razmišljao čitajući o ljudima koji žive na pogođenim područjima.

Skupina „zelenih šešira“ imala je zadatak osmisliti načine pomoći. Na ploču su napisali brojeve telefona državnih službi koje se aktiviraju u takvim situacijama, a zatim su izlagali o različitim pristupima obnovi razrušenih područja. No, njihova razmišljanja nisu bila samo o

tome što mogu učiniti odrasle osobe. Odlučili su sami poslati vršnjacima darove da ih razvesele u teškim trenutcima. Što su pomislili – to su i učinili. Svatko je ponešto donio i ubrzo je skupljeno 65 paketa u koje su djeca s ljubavlju zapakirala higijenske potrepštine,

slatkiše, bilježnice, olovke, bojice i ostali pribor za vršnjake u OŠ Braće Bobetko u Sisku. Zaključili su i da je vrlo važna emocionalna podrška.

„Žuti šeširi“ su metafora svega što je korisno, vrijedno i dobro oko nas. Skupina „žutih šešira“ potaknula je ideju da svaki učenik napiše pismo podrške koje će dodati daru. U pismima su dali sve od sebe da bar na trenutak djeca koja ih budu čitala zaborave na

stresove koji ih okružuju. U njihovim je riječima bilo puno topline, suosjećanja i razumijevanja.

Učitelji su u cijelome procesu imali ulogu mentora i moderatora („crnoga šešira“ koji je trebao upozoriti na pogreške u načinu razmišljanja i „plavoga šešira“ koji razmatrao cjelokupni proces i, zajedno s učenicima, iznosio zaključke o izvedenim aktivnostima).

Projektnoj nastavi nazočile su i stručne suradnice škole.

Iskustveno se učenje pokazalo vrlo dobrim načinom na koji se djeca uče kreativnom rješavanju problema. Učenici su u projekt bili uključeni od samoga početka – od planiranja aktivnosti i postavljanja ciljeva projekta do evaluacije izvedbe. Tijekom aktivnosti i u kasnijoj

refleksiji javljala su se nova pitanja i nove ideje. Učenici su puno više međusobno surađivali no u klasičnom tipu nastave. Interakcija je bila intenzivna, a razredno ozračje izuzetno pozitivno i poticajno. Na trenutke su i nama, odraslima, oči zasuzile od ganuća koliko su djeca suosjećajna i koliko im je stalo.

Jasminka Kuzle

PRIČE I PJESME JESENSKOG ŠEŠIRA

Odabrala: učiteljica Lana Borjan

JESENSKI ŠEŠIR

Jesen je stigla

i lišće u zrak digla.

Palo je na šešir moj

baš mi je zanimljiv kroj!

Kesten, javor i žir

moj su modni odabir.

List ginka iz Daruvara

jesenski ugođaj stvara.

Šaren je moj šešir

mogao bi biti i suvenir.

Koji će krasiti nečiju glavu

i činiti nekome radost i zabavu.

JESENSKI ŠEŠIR – JULIUS

Bok! Ja sam šešir Julius. Ime sam dobio po grofu Juliju Jankoviću. Ispričat ću vam svoju priču.

Živim u sobi jedne mažoretkinje. Ona se spremala za svoj nastup ispred Dvorca Antuna Jankovića u Daruvaru. Bio sam uzbuđen što ću biti na njezinoj glavi prilikom nastupa. Bilo je puno posjetitelja koji su došli vidjeti njezin nastup. Odjednom je zapuhao jak vjetar i odnio me u raskošne krošnje stabala. Kako je lišće bilo mokro, po meni su se zalijepili listovi ginka. Nestašni vjetar nosio me i u krošnje ponosnog kestena, veličanstvene bukve, neobičnog javora, zanimljive topole, čvrstog hrasta, nježne breze i mnogih drugih vrsta drveća koji rastu u predivnom perivoju koji okružuje barokni dvorac. Plešući kroz njihove krošnje, na mene se zalijepilo šareno lišće. Uživao sam u divnim prizorima, a onda me vjetar odnio na glavu moje mažoretkinje. Upravo je počinjala ceremonija dodjeljivanja medalja, a oko vrata moje vlasnice zasjala je zlatna medalja poput sunca. Bio sam sretan što sam dio jednog takvog važnog događaja i što su posjetitelji oduševljeno pljeskali kada su me vidjeli ukrašenog raznobojnim lišćem.

Mažoretkinje su živi suvenir svakog grada a ja se nadam da ću i ja postati suvenir svoga kraja na ponos mome gradu Daruvaru.

Lana Hohnjec, 5.b

Jesenski šešir

Pozdrav! Ja sam Ivko, od milja me zovu Živko!

jesenske me boje vole - na glavi mi dobro stoje!

Mi smo stilski usklađeni, voljom raspoloženi!

Kad se gradom prošećemo…te su boje tako žive! Vedrinom one šire!

Šešir moj glavu čuva od vjetra i kiše,

a od boja sve zamiriše!

Ivan Tutić, 5.a

Priča jesenskog šešira

Bok svima koliko vas ima!

Evo da se predstavim ja sam Stanko Štefecanko.

Dolazim iz poznate Zemlje šešira zvana Šeširoland.

U mojoj Zemlji svi nose šešire i stari i mladi i veliki i mali.

U Zemlji u kojoj živim trenutno je jesen, pod nogama šuška već polako otpalo žuto lišće, crvene se plodovi šipka te polako sazrijevaju plodovi oraha.

Mi u ovo doba godine imamo običaj s plodovima jeseni ukrasiti naše šešire, ukrašavamo ih sa svime što nađemo u prirodi: lišće, šipak, orah, žir.

Zabavio sam se skupljajući i slagajući svoju haljinicu.

Lana Lukić,5.a

Jesenski šešir

Bok, zovem se Jesenko.

Ispričat ću vam svoju životnu priču. Puno je godina iza mene. Nekoć sam i ja bio mlad kao i vi.

Putovao sam diljem svijeta, vidio puno čudesa i skupljao životne mudrosti. Takav je život ostavio trag na meni. Star sam i sam, zdravlje me napušta i nitko me ne voli.

Odlučio sam promijeniti svoju budućnost i pronaći bolje mjesto za život, a možda će me netko i zavoljeti.

Zaputio sam se u obližnju šumicu i na putu su me ismijavali i rugali mi se. Bio sam povrijeđen i tužan, počeo sam plakati. Sreo sam ježa, koji se sažalio nada mnom i tješio me. Odveo me kod mudre sove koja je saslušala moje jade. Za tren oka se po meni našlo zlatno, žuto, smeđe lišće, kesteni, žirevi i razni jesenski nakiti. Nakon što me uredila, provela me kroz cijelu šumu.

Svi su mi se divili i nazvali me jesenskim šeširom.

Fran Krušinski, 5.b

Jesenski šešir

Zovem se Šeširko i nikada me nitko nije pogledao niti primijetio. Sjedeći tako sam, zamišljen i nesretan, odlučio sam pronaći prijatelje. Krenu sam na put. Lutao sam livadama, pustim poljima, mračnim šumama. Posjećivao sam svaku planinu i dolinu, svaki šumarak, livadu i proplanak. Za mene mjesta nema, mislio sam.

Svi su me izbacivali, nisu me željeli. Tako tužan i nesretan krenuo sam dalje u potragu za prijateljima. Dok sam pješačio uhvatila me velika oluja. Kiša je padala, munje su sijevale, gromovi udarali. Nisam se imao gdje sakriti iako sam trčao bojeći se groma, nisam uspio pobjeći.

Udario me grom.

Sljedeće čega se sjećam: lišće je poletjelo visoko u zrak, zatim padalo i lijepilo se na mene. Otvorio sam oči i bio okružen životinjama. Zapitkivale su me kako se zovem, od kuda sam došao i što mi se dogodilo?

Zovem se Šeširko. Bio sam ozlijeđen, ali i sretan jer sam pronašao prijatelje. Pozvali su me kod gospodara šume medvjeda Marka. Gospodar šume me ljubazno dočekao i primio te nazvao jesenski Šeširko.

Evan Krušinski, 5.b

Učenici Likovno-ekološke skupine 3.a opustit će nas uz recitaciju "Pozdrav šumi" Dragutina Tadijanovića.

Ovaj važni jubilej naša je škola obilježila ciklusom članaka u Vrelima, časopisu Matice hrvatske - ogranak Daruvar. U člancima su predstavljeni brojni projekti i uspjesi Škole i naših učenika.

Što je sve voda i koliko nam je važna, podsjetit će nas učenici 1.b razreda.

Zbrajaj, dijeli, čitaj i piši, olovkom šaraj, gumicom briši... Kako izgleda jedan dan u školi, kroz pjesmu i ples dočarat će vam učenici 4.d razreda.

Da se glazba i instrumenti nalaze svuda oko nas, pokazat će nam učenici 5.d razred koji uz pomoć čaše/boce izvode "Cup song" na satu Glazbene kulture s učiteljicom Veronikom Špiranac.

Državna razina 63. natjecanja mladih tehničara RH

Fotografija: 6. mjesto Šimun Njegovac, 8.d, mentorica Alenka Njegovac i Foto Film klub Daruvar

Elektronika: 7. mjesto Antonio Majvald, 8.d, mentori Zdenko Kubeš i Zvonko Franić

Radiokomunikacije: 7. mjesto Lukas Devald, 8.b, mentori Zdenko Kubeš i Zvonko Franić

Robotsko spašavanje žrtve: 10. mjesto Gregor Trbojević, 7. c, mentor Davor Horvatin

Maketarstvo i modelarstvo: 20. mjesto u području Melissa Rihter, 5.a, mentor Zdenko Kubeš

DRŽAVNO NATJECANJE IZ FIZIKE

JAKOV KOPREK, 8.D, 13.MJESTO

Mentor: Davor Horvatin

DRŽAVNO NATJECANJE IZ POVIJESTI

DAVID RADMAN, 7.E, 43. MJESTO

Mentor: Ivan Tomljenović

DRŽAVNO NATJECANJE IZ ASTRONOMIJE

SLAVEN SMOJVER, 6.A, 13.MJESTO

Mentor: Denis Singer

DABAR-međunarodno natjecanje iz informatike i računalnog razmišljanja

Kategorija Kilodabar 10 % najboljih:

Mentorice: Maja Golubić i Alenka Njegovac

• KARLA DJEDOVIĆ,6.B
• JERKO NJEGOVAC,6.D
• NOA CAR, 6.E
• NATAN LIPOVAC, 6.D
• TEO TOKIĆ, 6.D
• ANTONIJA JURAJ, 6.A
• MARKO ŠEPL, 6.B
• LUKAS MARKO KRASNIĆ, 6.B
• LARA ČARAPOVIĆ, 6.E

Kategorija Megadabar 10 % najboljih:

Mentorice: Maja Golubić i Alenka Njegovac

• MATIJA HORSKY, 8.D
• NOA RUKAVINA, 8.D
• ŠIMUN NJEGOVAC, 8.D
• IVAN SIVONJIĆ, 7.D
• BRUNO STANIĆ, 8.A
• JAKOV KOPREK, 8.D

KLOKAN BEZ GRANICA

Mentori: Ankica Ježabek, Sonja Brletić i Maja Kufner Kljajić

10% najboljih učenika:

MATEJ ILIJA SOTONICA, 3.b

NOA CAR, 6.e

IVAN NEHVATAL, 6.c

NIKA BUKAČ, 8.e

DABAR-međunarodno natjecanje iz informatike i računalnog razmišljanja

Kategorija Mikrodabar 10% najboljih:

Mentorica: Maja Golubić

1. MARTINA VARGA 2.r PŠ Ivanovo Polje

2. DORA ALMAŠI 2.B

3. DAVID JAMBROVIĆ 2.A

4. DENI PEJČIN 2.r PŠ Batinjani

Kategorija Milidabar 10% najboljih:

Mentorica: Maja Golubić

5. MIHAELA GAŠPAR 4.r PŠ Ivanovo Polje

6. MATIJAS GAŠPAR 4.r PŠ Ivanovo Polje 1

7. ANTONIJO PEJČIN 4.r PŠ Gornji Daruvar

*Klikom na ikonice vidjet ćete zajedničku sliku osmaša.