Want to make creations as awesome as this one?

istraživanje kao dio projekta učenika 4.b i učiteljice Marije Klasić uz pomoć knjižničarke Suzane Pracaić

More creations to inspire you

A2 - ABENTEUER AUTOBAHN

Horizontal infographics

STEVE JOBS

Horizontal infographics

OSCAR WILDE

Horizontal infographics

TEN WAYS TO SAVE WATER

Horizontal infographics

NORMANDY 1944

Horizontal infographics

LIZZO

Horizontal infographics

BEYONCÉ

Horizontal infographics

Transcript

U POTRAZI ZA PRVOM APOTEKOM U KRAPINI

  • FRANJEVAČKI SAMOSTAN
  • IVAN GAJ, ljekarnik

Projekt o ljekovitom bilju učenika 4.b i učiteljice Marije Klasić -"Njezino veličanstvo kopriva"

FRANJEVCI

IVAN GAJ

Izvori znanja

prezentaciju izradila knjižničarka Suzana Pracaić, suradnica u projektu

Horvat, Josip. 1975. Ljudevit Gaj : njegov život, njegovo doba. Sveučilišna naklada Liber. Zagreb. "Ivan Gaj (1754 - 1826) se nastanio u Krapini... Bio je mio čovjek, trijezan, razborit, načitan: umio je njemački, latinski, ponešto francuski, vjerojatno madžarski, dašto slovački i hrvatski. Ivan Gaj se 6. X. 1786., dvije sedmice prije nego što je kupio ljekarnicu, oženio s Julijanom Schmidt, 22-godišnjom kćeri Friedricha Wilhelma Schmidta, tada kirurga za kotareve Krapina i Zlatar. Ljekarnik Ivan Gaj izrodio je sa ženom Julijanom sedmero djece. Ljudevit je bio posljednje, kasno dijete. Mati ga je rodila sa 42 godine; ocu je tada bila 55. godina. (Ivan II 1798., Franciska 1804, Judita 1806.) Rodio se u dane (1809.) kad je krapinskim krajem harala kuga, bolest, za kojom su slijedile druge epidemije. Otac, praktičan čovjekoljub, u Krapini improvizira bolnicu, prehranjuje bjegunce, liječi bolesnike, mada u kući ima novorođenče. ... Lj. Gaj je spomenuo: Kad sam se naveče 8. srpnja g. 1809. rodio u Krapini, zvonili su zvoni u obim crkvama, naime sv. Nikole i sv. Katarine na anđeosko pozdravljenje. Rozika primalja uskliknu : Tome će se gospodičiću glas na daleko čuti...." Ivan Gaj... mogao je 1816. kupiti veliki vrt za 1400 forinti koji je uredio kao botaničku baštu, uzgajajući pretežno ljekovite biline, a u slobodnim časovima proučava floru krapinskog kraja. Dva mjeseca dana nakon smrti Ivana Gaja, 26. VI. 1826., na njezin je prijedlog izvršena dioba čitave imovine. Imutak je... podijeljen tako da je na svakog baštinika: Julijanu Gaj, Ivana Gaj, Nepomucenu Cantilly (Ivanu), Francisku, Juditu i Ljudevita Gaja otpala idealna svota od 2570 forinti i pola krajcara.

Cvekan, Paškal, franjevac. 1980. Krapinski franjevci. Vlastita naklada. Virovitica. Str. 90: Samostanska ljekarna i braća ranarnici "Jedan vrlo koristan vid kulturnog djelovanja franjevačke braće pomoćnika u krapinskom samostanu bila je služba ranarnika i ljekarnika. Prema do sada nepoznatim podacima u krapinskom su samostanu gotovo u neprekinutom redoslijedu vršili ranarničku službu mnogi Franjevci - braća pomoćnici, koji su svi od reda i stupili u Franjevački red kao ranarnici. Možemo ih pratiti od 1730. do 1780. ... Kako se i u krapinskom samostanu od 1730. do 1783. održavao Provincijski studij bilo filozofije, moralne teologije i govorništva, a devet godina i novicijat, postojala je u samostanu mala kućna ljekarna i brat ranarnik na službu maloj braći. Zapis kućne povijesti 1751. izričito spominje takvu ljekarnu kao "apotheca domestica", a 1761. se navodi, da je o. Mijo Mlinarić, gvardijan za tu ljekarnu nabavio ormar za smještaj lijekova... Uz ljekarnu je postojala i bolnička soba, jer se bilježi podatak, da su 1771. popravljeni i obojeni prozori u bolnici... Sve to potvrđuje i Izvještaj o. Kerubina Pehma, gvardijana u Krapini, napisan 1. lipnja 1784., koji u prijevodu glasi:

  • U ovome samostanu je bila kućna apoteka (Apothecula domestica), ali radi smrti brata ranarnika i radi pomanjkanja drugog brata, koji bi mogo dostajati, stoji s djelomično praznim posudama, a djelomično s uništenim materijalima i lijekovima te za to nitko više ništa ne bi htio platiti.
I premda je brat ranarnik u samostanu radio prvenstveno za bolesnu braću, nema sumnje, da je rado pomogao i bolesnim građanima, jer takvu pomoć Uprava provincije nije branika, ako se radilo o siromasima i samostanskim dobročiniteljima." Str. 71: "U samostanskoj kripti je sahranjen i otac Ljudevita Gaja, koji je umro 18. travnja 1826., a pokopan 21. travnja. O tome postoji zabilješka u matici umrlih župnog ureda Svetog Nikole u Krapini:
  • 1826. dana 31. (travnja) presvijetli i plemeniti gospodin Ivan Krstitelj Gay, ljekarnik, proviđen sakramentima umirućih, blago je u Gospodinu umro, 73 godine star, i sahranjen u kripti otaca Franjevaca u Krapini po Adamu Markoviću, župniku i uz pratnju kapelana Sregovecza i gospodina Emerika Andraschevicha."

PRONAĐENE INFORMACIJE: 1. Muzej Ljudevita Gaja. URL: https://visitzagorje.hr/kultura/muzej-ljudevita-gaja/ (10.03.2021.) "Ljudevit Gaj rođen je 8. srpnja 1809. godine u Krapini. Otac Ivan bio je krapinski ljekarnik, a majka Julijana Gaj, rođena Schmit bila je za svoje vrijeme prilično obrazovana žena. U Gajevoj kući se u doba njegova djetinjstva govorilo njemačkim, a tek kasnije hrvatskim jezikom. Osnovnu školu i prvi razred gimnazije završio je u Krapini, a zatim je prešao na njemačku gimnaziju u Karlovcu. Nakon srednje škole pošao je na studij filozofije u Beč, a onda u Graz. Doktorirao je 1834. u Leipzigu. Gaj je počeo rano pisati, pa je već 1826. godine objavio rad Die Schloser bei Krapina (Tvrđave oko Krapine). To je prvo djelo u kojem je prikazana povijest krapinskog kraja. Hrvatska Gajeve mladosti bila je razjedinjena i u političko ekonomskom i u kulturno jezičnom pogledu. Gaj je na sebe preuzeo dužnost da Hrvate poveže i sjedini na kulturno jezičnom planu. U tom cilju je 1830. godine objavio u Budimu svoje najpoznatije djelo Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja kojim je položio osnove svoje pravopisne reforme. 1835. godine Gaj je počeo izdavati Novine horvatske i književni prilog Danicu horvatsku, slavonsku i dalmatinsku u kojima pred sve agresivnijom madžarizacijom širi hrvatsku nacionalnu ideju. Novine i Danica izlaze na kajkavskom narječju, a od 1836. godine na štokavskom i tiskane su novim pravopisom kojega je autor Gaj. On je po uzoru na češku latinicu stvorio znakove za pojedine naše glasove, pa je to pismo nazvano gajica. 1840. godine u sve škole u Hrvatskoj uveden je Gajev pravopis i štokavsko narječje, ali je latinski jezik još uvijek bio službeni jezik u Hrvatskoj. Prvi je u saboru na hrvatskom jeziku održao govor Ivan Kukuljević Sakcinski u svibnju 1843. godine, predlažući da se hrvatski jezik uvede kao saborski, uredovni i nastavni umjesto «mrtvog latinskog». Kukuljevićev prijedlog ocijenjen je kao preuranjen. Sabor je tek u listopadu 1847. godine uzvisio hrvatski jezik na onu čast, vrijednost i valjanost koju je do tada uživao latinski. Zahvaljujući Gaju i njegovim suradnicima diljem Hrvatske se otvaraju čitaonice koje su bile rasadnik preporodnih ideja. Ilirska čitaonica otvorena je u Krapini 1845. godine. Ljudevit Gaj je umro 20. travnja 1872. godine u prostorijama svoje tiskare u Ćirilometodskoj ulici u Zagrebu. Prvotno je sahranjen u obiteljsku grobnicu na Jurjevskom groblju, a 1885. godine njegovi posmrtni ostaci preneseni su u arkadu iliraca na Mirogoju. Muzej Ljudevita Gaja otvoren je 1966. godine u njegovoj rodnoj kući, a izložen je njegov namještaj, slike (ulja na platnu, rad slikara Ivana Tišova) portreti Gaja i njegove obitelji, fotokopije Gajevih rukopisa, tiskanih tekstova, knjiga i brošura te novina i časopisa koje je uređivao i izdavao." 2. Zaslužni građani grada Krapine. URL: https://www.krapina.hr/grad-krapina/povijest-grada/zasluzni-gradani (10.3.2021.) "GAJ, Ivan, ljekarnik, Krapina (1754. - 18.4.1826.). Prvi je uočio fosilne nalaze krapinskih praljudi i poslao ih peštanskom profesoru Paulu Kitaiblu da o tome kaže svoje mišljenje. U doba Napoleonovih ratova i zauzimanje dijelova Hrvatske Ivan (otac dr. Ljudevita Gaja) je u Krapini, uz bavljenje ljekarništvom, organizirao uređenje improvizirane bolnice za bjegunce i bolesnike." 3. Po dragome kraju : Krapina. 1982. Kaj - časopis za kulturu. Kajkavsko spravišće. Zagreb. Str. 99. "U toj kući (rodna kuća Ljudevita Gaja) otvorena je 18.IX. 1966. zbirka s pokućstvom, pisaćim strojem i slikama vođe Hrvatskog narodnog preporoda, koja je od značaja za sve Južne Slavene. U kućnom vrtu Ljudevitov otac uzgajao je biljke za svoju ljekarnicu. Bilo bi atraktivno da Krapina i danas tu ima farmaceutsku bašču." 4. Kozina, Drago. 2013. Krapinska vremena. Krapina. Str. 211.

Tenšek, Marijan. 2005. Krapina i priče o Čehu, Lehu i Mehu. Elektornika-Nakladnik. Krapina Str. 166: "S navršene 32 godine Ljudevit Gaj se 24. rujna 1842. vjenčao u Mariji Bistrici sa 26-godišnjom Paulinom Krizmanić. Vjenčanje je obavio bistrički opat Ivan Krizmanić. Paulina je bila kći opatovog mlađeg brata Stjepana. Prilikom svadbenog slavlja rodila se ideja o kupnji Staroga grada...Dašto, od svega nije bilo ništa"

brošura Franjevački samostan i crkva sv. Katarine u Krapini. Franjevački samostan. Krapina "Otac Ljudevita Gaja kao ekonom samostana sahranjen je u franjevačkoj crkvi ispod kora."