LEKTIRA

Uradila:Lamija Imširović

Gromovo đule

Skender Kulenović

03. Cesta

Priče koje sam obradila

02.Moj brat

01. Šarenka

Skender Kulenović bio je bosanskohercegovački pjesnik, dramatičar, pripovjedač, a prije svega esejist. Rodio se 2. septembra 1910. godine u Bosanskom Petrovcu. Tamo je završio osnovnu školu, a nakon osiromašenja porodice sele u majčino rodno mjesto o čemu piše u pripovijetki Šarenka.Odselili su u Travnik i tamo od 1921. do 1930. godine ide u Jezuitsku gimnaziju. S prvim književnim radom pojavljuje su u trećem razredu gimnazije, sa sonetima Ocvale primule. Od 1930. godine studira pravo na zagrebačkom sveučilištu koje nije završio.1933. postaje član SKOJ – a, a 1935. KPJ-a. Surađivao je s brojnim listovima i časopisima. 1937. godine pokreće u Zagrebu muslimanski časopis Putokaz zajedno s H. Kikićem i S. Krupićem. Bio je kazališni dramaturg u Sarajevu nakon rata. Obavljao je razne političke dužnosti u Beogradu. U posljednoj fazi književnog stvaranja boravio je u Mostaru.Kulenovićevo djelo u žanrovskom i poetičkom pogledu obilježeno je snažnim kontrastima. Počeo je ciklusom soneta Ocvale primule (1927), a sonetu se vratio i mnogo godina kasnije, već pri kraju književne karijere (Soneti 1968, Soneti 1974). Kulenović je apsolutnu pjesničku slavu u Jugoslaviji postigao partizanskom poemom Stojanka majka Knežopoljka (1942) i Ševa (1952).Kulenović je objavio i nekoliko drama: A šta sad? (1946), Djelidba, Večera (1947), zbirki pripovjedaka: Divanhana (1972), Gromove đule (1975), te pred kraj života roman Ponornica (1977). Posthumno je objavljen pronađeni rukopis poeme Na pravi sam ti put, majko, izišo.Umro je 25. januara 1978. godine u Beogradu.

Biografija

Likovi: Majka: dobrodušna, voli svoju djecu Otac: mudar, peli svojoj djeci omogućiti najbolji život i edukaciju Sestra: inteligentna i marljiva. Dječak: voli ribolov, drag, osjeća ljubav prema kravi, marljiv, također pretopostavljam da je inteligentan.

U ovoj priči se govori o jednoj kravici po imenu Šarenka. Jednog jutra dadilja je probudila dječaka i prenjela mu uzbudljive vijesti. Šarenka se otelila! Krava se odmah pobrinula za svoje dijete i nahranila ga sa mlijekom, čak i ako se ono nije moglo kretati, niti je moglo ustati. Svi su voljeli Šarenku, ali se to kasnije promijenilo. Kada su dječak i njegova sestra odrasli se odlučila preselit u majčin rodni kraj, kako bih se mogli školovati i ići u gimnaziju, jer u njihovom selu nisu bile gimnazije, već samo onsnovna škola. Kako je vrijeme prolazilo oni su krenuli biti sve siromašniji i siromašniji da su morali prodati Šarenku kako bih dobili makar malo novca. A, najtužnije je to što su ga brzo zaboravili. Prolazili su dani i dani i odjednom dječak pronađe Šarenku. Vraćao se iz ribolova, penjući se kući strmom kaldrmom, kada ga ugleda krava. Kao da ga je krava molila da ga pogleda i da je povede kući. Zaobišao je i osjećao se kao krivac. Kada je došao kući ispričao je to majci i ona je samo ćutala.

.01

Šarenka

Likovi:Dječak: nestašan, radoznao, osođuje brzo, voli izvodid vratolomije Djevojčice: brižne i pažljive Brat: Ružan u početku, hrabar, počinje se proljepšavat Otac: voli svoju djecu

Desilo se to jedne noći, otac uze dječaka i sestru podruku i povede ih u stricovu kuću da noće.Djeca su se veoma veselila i vukla se za ruke. Bili su sami kući jer su svi negdje otišli. Pošto je dječaku bilo dosadno, odlučio je klanjati jaciju. Naravno, prije toga je morao uzeti abdest. Zavio je peškir preko glave, popeo se na sećiju, turivši prste u uši i poče ezan, onaj poziv s džamije na molitvu. Djevojčice su stale u red, dječak ispred njih i počese kljanjat. No odjednom, omela ih je maca, pa je odlučio da je zaveže gumom i zavrti. Sljedeće što je radio je skakao kroz prozor. Ali, pošto je bio na prvom spratu, nije se povrjedio. Bacao se u snijeg, prvo na noge,pa na glavu. Djevojčicama se ta idela nije svidjela i molile su gata to ne radi. Uskoro su svi zaspali. Sljedeće jutro došla je dadilja Mehinica i rekla da imaju brata. Oni nisu opšte imali pojma da će im majka roditi. Prvo se dječak rastužio i razačarao jer je brat bio ružan i ćelav, ali poslije kako je odrastao, proljepšao je. Pred sami rat trebalo je da iz podmlatka pređe u prvi tim jednog velikog kluba u Beogradu, gdje je studirao pravo i bio službenik na željeznici. U jednoj velikoj policiskoj provali, uhapsili su ga i strijelali po kratkom postupku. Dječak je dobio vijest 1943. godine, u selu ribniku kraj Ključa, i sjetio se davne korpe. "Lijepi moj brat"

.02

Moj brat

Priča govori o jednoj interesantnoj cesti. Pripovjedač je krenuo brati drijenke i nakon što je odlučio da mu je dosta njegovi su još ostali. Za to je vrijeme on izašao na cestu da vidi kamo vodi. Cesta je bila vijugava i nje se znalo do kuda ona vodi. Cesta je vodila prema suncu i kada je pripovjedač mislio da je blizu, prevario bi se. Nije bilo moguće odrediti kada će prestati. Zalazilo je sunce i on je žurio i trčao da što prije dodje, da ga ne huvati mrak.

Cesta

Likovi:Pripovjedač: znatiželjan i uporan

.03

Hvala na pažnji!

Uradila: Lamija Imširović