Full screen

Share

Povijest jezika (početci hrvatske pismenosti)
1288. g.
1250. g.
oko 1100. g.
888. g.
852. g.
4
2
Want to make interactive content? It’s easy in Genially!

Over 30 million people build interactive content in Genially.

Check out what others have designed:

Transcript

1

2

3

4

5

852. g.

888. g.

Trpimirovadarovnica

Trpimirova darovnica (852. godina) latinski jezik, latinica, pravni spomenik – darovnica Knez Trpimir njome je splitskomu nadbiskupu potvrdio imanja splitske Crkve na hrvatskom području te mu darovao desetinu sa svojega kliškog posjeda, a kao zahvalu za određenu količinu srebra koju mu je splitski nadbiskup dao za samostan u Rižinicama.

Branimirov natpis

Branimirov natpis (888. godina) - jedan od najstarijih sačuvanih spomenika naše pismenosti kameni spomenik, latinski jezik, latinica

oko 1100. g.

1250. g.

Bašćanska ploča

Bašćanska ploča (oko 1100. godine) „dragi kamen hrvatskoga jezika”, napisan prijelaznim tipom s oble na uglatu glagoljicu i starohrvatskim jezikom (čakavskim narječjem) s obilježjima staroslavenskoga jezika. Ploča je nastala oko 1100. g., a pronađena je u 19. st. u crkvi svete Lucije u Jurandvoru, kraj Baške, na otoku Krku. Sadržava 13 redaka teksta koji se nakon uvodne kršćanske invokacije dijeli na dva dijela – u prvome dijelu opat Držiha zapisuje tekst o zemljištu koje je kralj Zvonimir darovao za gradnju crkve svete Lucije, a u drugome opat Dobrovit svjedoči o gradnji crkve. Ploča se danas čuva u atriju HAZU-a.

1288. g.

Povaljska listina

Povaljska listina (1250. godina) najstariji rukopisni spomenik pisan hrvatskom ćirilicom ili bosančicom; pravni dokument, posjedovna isprava

Vinodolski zakonik

Vinodolski zakonik (1288. godine) hrvatski jezik, glagoljica, pravni dokument

  • najstariji glagoljski, rukom pisani pravni spomenik

Povijest jezika (početci hrvatske pismenosti)

Branimirov natpis (888. godina) - jedan od najstarijih sačuvanih spomenika naše pismenosti kameni spomenik, latinski jezik, latinica

Povaljska listina (1250. godina) najstariji rukopisni spomenik pisan hrvatskom ćirilicom ili bosančicom; pravni dokument, posjedovna isprava

Trpimirova darovnica (852. godina) latinski jezik, latinica, pravni spomenik – darovnica Knez Trpimir njome je splitskomu nadbiskupu potvrdio imanja splitske Crkve na hrvatskom području te mu darovao desetinu sa svojega kliškog posjeda, a kao zahvalu za određenu količinu srebra koju mu je splitski nadbiskup dao za samostan u Rižinicama.

Bašćanska ploča (oko 1100. godine) „dragi kamen hrvatskoga jezika”, napisan prijelaznim tipom s oble na uglatu glagoljicu i starohrvatskim jezikom (čakavskim narječjem) s obilježjima staroslavenskoga jezika. Ploča je nastala oko 1100. g., a pronađena je u 19. st. u crkvi svete Lucije u Jurandvoru, kraj Baške, na otoku Krku. Sadržava 13 redaka teksta koji se nakon uvodne kršćanske invokacije dijeli na dva dijela – u prvome dijelu opat Držiha zapisuje tekst o zemljištu koje je kralj Zvonimir darovao za gradnju crkve svete Lucije, a u drugome opat Dobrovit svjedoči o gradnji crkve. Ploča se danas čuva u atriju HAZU-a.

Vinodolski zakonik (1288. godine) hrvatski jezik, glagoljica, pravni dokument

  • najstariji glagoljski, rukom pisani pravni spomenik

Povaljska listina (1250. godina) najstariji rukopisni spomenik pisan hrvatskom ćirilicom ili bosančicom; pravni dokument, posjedovna isprava

Vinodolski zakonik (1288. godine) hrvatski jezik, glagoljica, pravni dokument

  • najstariji glagoljski, rukom pisani pravni spomenik

6

7

8

9

10

Šibenska molitva

Šibenska molitva (1347. godine) hrvatski jezik, latinica, najstariji pjesnički tekst

1483. g.

1345. g.

1347. g.

Red i zakon sestara dominikanki

Red i zakon sestara dominikanki (1345. godine) hrvatski jezik, latinica, pravni dokument

  • pravila primanja redovnica u dominikanski red
  • nastao u Zadru

1440. g.

Poljički statut

Poljički statut (1440. godine) hrvatski jezik, ćirilica, pravni dokument

Misal po zakonu rimskoga dvora

Misal po zakonu rimskoga dvora (22. veljače 1483. godine) hrvatski jezik, glagoljica, hrvatski prvotisak, inkunabula

  • prva hrvatska tiskana knjiga (Prvotisak) otisnuta na uglatoj glagoljici hrvatskom redakcijom staroslavenskoga jezika 1483. godine

1501. g

Judita

Marko Marulić, Judita (1501. godine)

  • Dana 22. travnja 1501. Marulić je dovršio Juditu (to je nadnevak posvetne poslanice don Dujmu Balistriliću, splitskom kanoniku i Marulićevu krsnom kumu).

Povijest jezika (početci hrvatske pismenosti)

Šibenska molitva (1347. godine) hrvatski jezik, latinica, najstariji pjesnički tekst

Misal po zakonu rimskoga dvora (22. veljače 1483. godine) hrvatski jezik, glagoljica, hrvatski prvotisak, inkunabula

  • prva hrvatska tiskana knjiga (Prvotisak) otisnuta na uglatoj glagoljici hrvatskom redakcijom staroslavenskoga jezika 1483. godine

Red i zakon sestara dominikanki (1345. godine) hrvatski jezik, latinica, pravni dokument

  • pravila primanja redovnica u dominikanski red
  • nastao u Zadru

Poljički statut (1440. godine) hrvatski jezik, ćirilica, pravni dokument

Marko Marulić, Judita (1501. godine)

  • Dana 22. travnja 1501. Marulić je dovršio Juditu (to je nadnevak posvetne poslanice don Dujmu Balistriliću, splitskom kanoniku i Marulićevu krsnom kumu).

Misal po zakonu rimskoga dvora (22. veljače 1483. godine) hrvatski jezik, glagoljica, hrvatski prvotisak, inkunabula

  • prva hrvatska tiskana knjiga (Prvotisak) otisnuta na uglatoj glagoljici hrvatskom redakcijom staroslavenskoga jezika 1483. godine

11

12

13

14

15

1670. g.

Osnove ilirskoga jezika u dvije knjige

Bartol Kašić, Osnove ilirskoga jezika u dvije knjige (Institutionum linguae Illyricae libri duo, 1604., Rim). prva hrvatska gramatika

  • utemeljena je na čakavskome narječju s elementima štokavskoga te cijeloj dotadašnjoj pismenosti i književnosti hrvatskoga naroda
  • Kašić je težio uvođenju jedinstvenog pravopisa, tj. želio je svaki glas bilježiti posebnim slovom, a ne različite glasove istim slovom

1604. g.

Rječnik pet najuglednijih europskih jezika

Faust Vrančić, Rječnik pet najuglednijih europskih jezika: latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga i mađarskoga (Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum: latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae, 1595. godine, Venecija) prvi samostalni hrvatski rječnik

  • sadržava oko 3800 hrvatskih riječi: većina je leksika čakavska, ali ima i štokavskoga
  • sastoji se od pet stupaca: u prvome su stupcu latinske riječi poredane abecednim
  • redom koje se objašnjavaju riječima ostalih četiriju jezika

1649. - 1651. g.

Blago jezika slovinskoga

Jakov Mikalja (isusovac), Blago jezika slovinskoga (Loreto, 1649. – Ancona, 1651.)

  • trojezični rječnik: hrvatsko-talijansko-latinski
  • jezična osnovica štokavska (dubrovačka)
  • hrvatske se riječi objašnjavaju ostalim dvama jezicima

Dikcionar ili reči slovenske

Juraj Habdelić (isusovac), Dikcionar ili reči slovenske (Graz, 1670.)

  • dvojezični rječnik: hrvatsko-latinski
  • jezična osnovica kajkavska
  • školski priručnik namijenjen učenicima isusovačkih škola

Gazofilacij

Ivan Belostenec (pavlin), Gazofi lacij ili latinskoilirska riznica riječi (Zagreb, 1740.; napisan u 17. st.)

  • dvojezični rječnik u dva dijela: latinsko-hrvatski dio i hrvatsko-latinski dio
  • uglavnom kajkavsko narječje, ali ima i riječi štokavskoga i čakavskog narječja

Povijest jezika (16. i 17. st.)

1740. g; napisan u 17. st.

1595. g.

Bartol Kašić, Osnove ilirskoga jezika u dvije knjige (Institutionum linguae Illyricae libri duo, 1604., Rim). prva hrvatska gramatika

  • utemeljena je na čakavskome narječju s elementima štokavskoga te cijeloj dotadašnjoj pismenosti i književnosti hrvatskoga naroda
  • Kašić je težio uvođenju jedinstvenog pravopisa, tj. želio je svaki glas bilježiti posebnim slovom, a ne različite glasove istim slovom

Juraj Habdelić (isusovac), Dikcionar ili reči slovenske (Graz, 1670.)

  • dvojezični rječnik: hrvatsko-latinski
  • jezična osnovica kajkavska
  • školski priručnik namijenjen učenicima isusovačkih škola

Faust Vrančić, Rječnik pet najuglednijih europskih jezika: latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga i mađarskoga (Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum: latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae, 1595. godine, Venecija) prvi samostalni hrvatski rječnik

  • sadržava oko 3800 hrvatskih riječi: većina je leksika čakavska, ali ima i štokavskoga
  • sastoji se od pet stupaca: u prvome su stupcu latinske riječi poredane abecednim
  • redom koje se objašnjavaju riječima ostalih četiriju jezika

Jakov Mikalja (isusovac), Blago jezika slovinskoga (Loreto, 1649. – Ancona, 1651.)

  • trojezični rječnik: hrvatsko-talijansko-latinski
  • jezična osnovica štokavska (dubrovačka)
  • hrvatske se riječi objašnjavaju ostalim dvama jezicima

Ivan Belostenec (pavlin), Gazofi lacij ili latinskoilirska riznica riječi (Zagreb, 1740.; napisan u 17. st.)

  • dvojezični rječnik u dva dijela: latinsko-hrvatski dio i hrvatsko-latinski dio
  • uglavnom kajkavsko narječje, ali ima i riječi štokavskoga i čakavskog narječja

16

17

18

194

20

1843. - 1847. g.

prvi govor u Hrvatskome saboru na hrvatskome jeziku

  • Ivan Kukuljević Sakcinski održao je 1843. g. prvi politički govor u Hrvatskome saboru na hrvatskome jeziku
  • Sabor iste godine donosi odluku o osnivanju Katedre za hrvatski jezik i književnost na zagrebačkoj Akademiji, na kojoj je Matija Smodek ranije održavao fakultativni tečaj hrvatskoga jezika na kajkavštini
  • hrvatski je jezik proglašen službenim tek 1847. g., a dotad je to bio latinski jezik

1954. g.

Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja

Ljudevit Gaj, Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja, Budim, 1830.

  • pojam Gajeva reforma obuhvaća ujednačavanje slovopisa koji poštuje pravilo jedan glas – jedno slovo
  • svoje je prijedloge Gaj iznio u knjižici naslova Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja koju je tiskao u Budimu 1830. godine
  • prijeporno je bilo bilježenje palatala č, ž, š, lj, nj, đ i dr., pa Gaj uvodi nadslovni znak tildu, npr. c͂, z͂, s͂, l̃, n͂, d̃ ili g͂ i dr.
  • taj prijedlog slovopisnih rješenja nije zaživio.

1830. g.

Talijansko-latinsko-ilirski rječnik

Ardelio Della Bella (isusovac), Talijansko-latinsko-ilirski rječnik (Venecija, 1728.)

  • trojezični rječnik: talijansko-latinsko-hrvatski
  • jezična osnovica štokavska (dubrovačka) s elementima čakavštine

1835. g.

1892. g.

Pravopisz

Ljudevit Gaj, Pravopisz (1835. godine)

  • završna je pravopisna rješenja Gaj donio u članku Pravopisz (objavljenom u Danici) iz 1835. godine u kojem bilježi slova č, ž i š s kvačicom umjesto tilde te dvoslove lj, nj, dj ili gj
  • iz poljskog je jezika preuzeo ć
  • izgovor glasa jata (ije/je/e/i) bilježi slovom ě, tzv. rogatim e, npr. cvět
  • takvu inačicu latinice nazivamo i hrvatska latinica ili gajica

Hrvatski pravopis

Ivan Broz, Hrvatski pravopis (1892.)

  • fonološki pravopis

Povijest jezika (18. i 19. st.)

Ljudevit Gaj, Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja, Budim, 1830.

  • pojam Gajeva reforma obuhvaća ujednačavanje slovopisa koji poštuje pravilo jedan glas – jedno slovo
  • svoje je prijedloge Gaj iznio u knjižici naslova Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja koju je tiskao u Budimu 1830. godine
  • prijeporno je bilo bilježenje palatala č, ž, š, lj, nj, đ i dr., pa Gaj uvodi nadslovni znak tildu, npr. c͂, z͂, s͂, l̃, n͂, d̃ ili g͂ i dr.
  • taj prijedlog slovopisnih rješenja nije zaživio.

  • Ivan Kukuljević Sakcinski održao je 1843. g. prvi politički govor u Hrvatskome saboru na hrvatskome jeziku
  • Sabor iste godine donosi odluku o osnivanju Katedre za hrvatski jezik i književnost na zagrebačkoj Akademiji, na kojoj je Matija Smodek ranije održavao fakultativni tečaj hrvatskoga jezika na kajkavštini
  • hrvatski je jezik proglašen službenim tek 1847. g., a dotad je to bio latinski jezik

Ardelio Della Bella (isusovac), Talijansko-latinsko-ilirski rječnik (Venecija, 1728.)

  • trojezični rječnik: talijansko-latinsko-hrvatski
  • jezična osnovica štokavska (dubrovačka) s elementima čakavštine

Ljudevit Gaj, Pravopisz (1835. godine)

  • završna je pravopisna rješenja Gaj donio u članku Pravopisz (objavljenom u Danici) iz 1835. godine u kojem bilježi slova č, ž i š s kvačicom umjesto tilde te dvoslove lj, nj, dj ili gj
  • iz poljskog je jezika preuzeo ć
  • izgovor glasa jata (ije/je/e/i) bilježi slovom ě, tzv. rogatim e, npr. cvět
  • takvu inačicu latinice nazivamo i hrvatska latinica ili gajica

Ivan Broz, Hrvatski pravopis (1892.)

  • fonološki pravopis

21

22

23

24

2013. - danas

Novosadski dogovor

Novosadski dogovor (1954. godine)

  • pedesetih godina jača ideja o zajedničkome jeziku Srba, Hrvata i Crnogoraca - zato se u Novome Sadu sastaju jezikoslovci i književnici koji sastavljaju Novosadski dogovor
  • dogovorena je ravnopravnost ijekavskoga i ekavskog izgovora te latinice i ćirilice
  • dogovorena je i izrada jedinstvenog pravopisa koji je trebalo izraditi odabrano povjerenstvo sastavljeno od članova Matice hrvatske i Matice srpske. Valjalo je izraditi i zajednički suvremeni rječnik.
  • obveza je bila da se u službenoj uporabi ističu oba dijela naziva jezika – hrvatskosrpski i srpskohrvatski

Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga jezika

Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga jezika (1967. godine)

  • nezadovoljni ostvarivanjem zaključaka Novosadskog dogovora, hrvatski su jezikoslovci u časopisu Telegram 17. ožujka 1967. objavili Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga jezika
  • Deklaraciju je potpisalo 18 kulturnih i znanstvenih ustanova u Hrvatskoj; njome su zahtijevali jednakost i ravnopravnost četiriju književnih
  • jezika u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji: slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga i makedonskoga
  • zalagali su se za uporabu hrvatskoga jezika u školstvu, javnim ustanovama i medijima te za uporabu nacionalnoga imena jezika – hrvatski jezik

1954. g.

1967. g.

Londonac

Londonac (1972. godine)

  • objavljivanje teksta Deklaracije izazvalo je oštru reakciju komunističkih vlasti, a mnogi njezini potpisnici bili su sankcionirani i onemogućivani u svojemu radu
  • Matica hrvatska objavila je 1971. Hrvatski pravopis autora Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša
  • pravopis je ubrzo zabranjen, a gotovo cijela naklada uništena
  • iznova je tiskan u Londonu 1972. te je nazvan londoncem

1972. g.

hrvatski jezik danas

Hrvatski jezik danas

  • hrvatski je jezik 1. srpnja 2013. godine postao jedan od 24 službena jezika Europske unije
  • jezična je politika vrlo važna tema Europske unije

Povijest jezika (20. i 21. st.)

Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga jezika (1967. godine)

  • nezadovoljni ostvarivanjem zaključaka Novosadskog dogovora, hrvatski su jezikoslovci u časopisu Telegram 17. ožujka 1967. objavili Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga jezika
  • Deklaraciju je potpisalo 18 kulturnih i znanstvenih ustanova u Hrvatskoj; njome su zahtijevali jednakost i ravnopravnost četiriju književnih
  • jezika u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji: slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga i makedonskoga
  • zalagali su se za uporabu hrvatskoga jezika u školstvu, javnim ustanovama i medijima te za uporabu nacionalnoga imena jezika – hrvatski jezik

Hrvatski jezik danas

  • hrvatski je jezik 1. srpnja 2013. godine postao jedan od 24 službena jezika Europske unije
  • jezična je politika vrlo važna tema Europske unije

Novosadski dogovor (1954. godine)

  • pedesetih godina jača ideja o zajedničkome jeziku Srba, Hrvata i Crnogoraca - zato se u Novome Sadu sastaju jezikoslovci i književnici koji sastavljaju Novosadski dogovor
  • dogovorena je ravnopravnost ijekavskoga i ekavskog izgovora te latinice i ćirilice
  • dogovorena je i izrada jedinstvenog pravopisa koji je trebalo izraditi odabrano povjerenstvo sastavljeno od članova Matice hrvatske i Matice srpske. Valjalo je izraditi i zajednički suvremeni rječnik.
  • obveza je bila da se u službenoj uporabi ističu oba dijela naziva jezika – hrvatskosrpski i srpskohrvatski

Londonac (1972. godine)

  • objavljivanje teksta Deklaracije izazvalo je oštru reakciju komunističkih vlasti, a mnogi njezini potpisnici bili su sankcionirani i onemogućivani u svojemu radu
  • Matica hrvatska objavila je 1971. Hrvatski pravopis autora Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša
  • pravopis je ubrzo zabranjen, a gotovo cijela naklada uništena
  • iznova je tiskan u Londonu 1972. te je nazvan londoncem

Show interactive elements