Full screen
Share
Povijest jezika
Školska knjiga
Created on February 27, 2021
Over 30 million people build interactive content in Genially.
Check out what others have designed:
Transcript
1
2
3
4
5
852. g.
888. g.
Trpimirovadarovnica
Trpimirova darovnica (852. godina) latinski jezik, latinica, pravni spomenik – darovnica Knez Trpimir njome je splitskomu nadbiskupu potvrdio imanja splitske Crkve na hrvatskom području te mu darovao desetinu sa svojega kliškog posjeda, a kao zahvalu za određenu količinu srebra koju mu je splitski nadbiskup dao za samostan u Rižinicama.
Branimirov natpis
Branimirov natpis (888. godina) - jedan od najstarijih sačuvanih spomenika naše pismenosti kameni spomenik, latinski jezik, latinica
oko 1100. g.
1250. g.
Bašćanska ploča
Bašćanska ploča (oko 1100. godine) „dragi kamen hrvatskoga jezika”, napisan prijelaznim tipom s oble na uglatu glagoljicu i starohrvatskim jezikom (čakavskim narječjem) s obilježjima staroslavenskoga jezika. Ploča je nastala oko 1100. g., a pronađena je u 19. st. u crkvi svete Lucije u Jurandvoru, kraj Baške, na otoku Krku. Sadržava 13 redaka teksta koji se nakon uvodne kršćanske invokacije dijeli na dva dijela – u prvome dijelu opat Držiha zapisuje tekst o zemljištu koje je kralj Zvonimir darovao za gradnju crkve svete Lucije, a u drugome opat Dobrovit svjedoči o gradnji crkve. Ploča se danas čuva u atriju HAZU-a.
1288. g.
Povaljska listina
Povaljska listina (1250. godina) najstariji rukopisni spomenik pisan hrvatskom ćirilicom ili bosančicom; pravni dokument, posjedovna isprava
Vinodolski zakonik
Vinodolski zakonik (1288. godine) hrvatski jezik, glagoljica, pravni dokument
- najstariji glagoljski, rukom pisani pravni spomenik
Povijest jezika (početci hrvatske pismenosti)
Branimirov natpis (888. godina) - jedan od najstarijih sačuvanih spomenika naše pismenosti kameni spomenik, latinski jezik, latinica
Povaljska listina (1250. godina) najstariji rukopisni spomenik pisan hrvatskom ćirilicom ili bosančicom; pravni dokument, posjedovna isprava
Trpimirova darovnica (852. godina) latinski jezik, latinica, pravni spomenik – darovnica Knez Trpimir njome je splitskomu nadbiskupu potvrdio imanja splitske Crkve na hrvatskom području te mu darovao desetinu sa svojega kliškog posjeda, a kao zahvalu za određenu količinu srebra koju mu je splitski nadbiskup dao za samostan u Rižinicama.
Bašćanska ploča (oko 1100. godine) „dragi kamen hrvatskoga jezika”, napisan prijelaznim tipom s oble na uglatu glagoljicu i starohrvatskim jezikom (čakavskim narječjem) s obilježjima staroslavenskoga jezika. Ploča je nastala oko 1100. g., a pronađena je u 19. st. u crkvi svete Lucije u Jurandvoru, kraj Baške, na otoku Krku. Sadržava 13 redaka teksta koji se nakon uvodne kršćanske invokacije dijeli na dva dijela – u prvome dijelu opat Držiha zapisuje tekst o zemljištu koje je kralj Zvonimir darovao za gradnju crkve svete Lucije, a u drugome opat Dobrovit svjedoči o gradnji crkve. Ploča se danas čuva u atriju HAZU-a.
Vinodolski zakonik (1288. godine) hrvatski jezik, glagoljica, pravni dokument
- najstariji glagoljski, rukom pisani pravni spomenik
Povaljska listina (1250. godina) najstariji rukopisni spomenik pisan hrvatskom ćirilicom ili bosančicom; pravni dokument, posjedovna isprava
Vinodolski zakonik (1288. godine) hrvatski jezik, glagoljica, pravni dokument
- najstariji glagoljski, rukom pisani pravni spomenik
6
7
8
9
10
Šibenska molitva
Šibenska molitva (1347. godine) hrvatski jezik, latinica, najstariji pjesnički tekst
1483. g.
1345. g.
1347. g.
Red i zakon sestara dominikanki
Red i zakon sestara dominikanki (1345. godine) hrvatski jezik, latinica, pravni dokument
- pravila primanja redovnica u dominikanski red
- nastao u Zadru
1440. g.
Poljički statut
Poljički statut (1440. godine) hrvatski jezik, ćirilica, pravni dokument
Misal po zakonu rimskoga dvora
Misal po zakonu rimskoga dvora (22. veljače 1483. godine) hrvatski jezik, glagoljica, hrvatski prvotisak, inkunabula
- prva hrvatska tiskana knjiga (Prvotisak) otisnuta na uglatoj glagoljici hrvatskom redakcijom staroslavenskoga jezika 1483. godine
1501. g
Judita
Marko Marulić, Judita (1501. godine)
- Dana 22. travnja 1501. Marulić je dovršio Juditu (to je nadnevak posvetne poslanice don Dujmu Balistriliću, splitskom kanoniku i Marulićevu krsnom kumu).
Povijest jezika (početci hrvatske pismenosti)
Šibenska molitva (1347. godine) hrvatski jezik, latinica, najstariji pjesnički tekst
Misal po zakonu rimskoga dvora (22. veljače 1483. godine) hrvatski jezik, glagoljica, hrvatski prvotisak, inkunabula
- prva hrvatska tiskana knjiga (Prvotisak) otisnuta na uglatoj glagoljici hrvatskom redakcijom staroslavenskoga jezika 1483. godine
Red i zakon sestara dominikanki (1345. godine) hrvatski jezik, latinica, pravni dokument
- pravila primanja redovnica u dominikanski red
- nastao u Zadru
Poljički statut (1440. godine) hrvatski jezik, ćirilica, pravni dokument
Marko Marulić, Judita (1501. godine)
- Dana 22. travnja 1501. Marulić je dovršio Juditu (to je nadnevak posvetne poslanice don Dujmu Balistriliću, splitskom kanoniku i Marulićevu krsnom kumu).
Misal po zakonu rimskoga dvora (22. veljače 1483. godine) hrvatski jezik, glagoljica, hrvatski prvotisak, inkunabula
- prva hrvatska tiskana knjiga (Prvotisak) otisnuta na uglatoj glagoljici hrvatskom redakcijom staroslavenskoga jezika 1483. godine
11
12
13
14
15
1670. g.
Osnove ilirskoga jezika u dvije knjige
Bartol Kašić, Osnove ilirskoga jezika u dvije knjige (Institutionum linguae Illyricae libri duo, 1604., Rim). prva hrvatska gramatika
- utemeljena je na čakavskome narječju s elementima štokavskoga te cijeloj dotadašnjoj pismenosti i književnosti hrvatskoga naroda
- Kašić je težio uvođenju jedinstvenog pravopisa, tj. želio je svaki glas bilježiti posebnim slovom, a ne različite glasove istim slovom
1604. g.
Rječnik pet najuglednijih europskih jezika
Faust Vrančić, Rječnik pet najuglednijih europskih jezika: latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga i mađarskoga (Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum: latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae, 1595. godine, Venecija) prvi samostalni hrvatski rječnik
- sadržava oko 3800 hrvatskih riječi: većina je leksika čakavska, ali ima i štokavskoga
- sastoji se od pet stupaca: u prvome su stupcu latinske riječi poredane abecednim
- redom koje se objašnjavaju riječima ostalih četiriju jezika
1649. - 1651. g.
Blago jezika slovinskoga
Jakov Mikalja (isusovac), Blago jezika slovinskoga (Loreto, 1649. – Ancona, 1651.)
- trojezični rječnik: hrvatsko-talijansko-latinski
- jezična osnovica štokavska (dubrovačka)
- hrvatske se riječi objašnjavaju ostalim dvama jezicima
Dikcionar ili reči slovenske
Juraj Habdelić (isusovac), Dikcionar ili reči slovenske (Graz, 1670.)
- dvojezični rječnik: hrvatsko-latinski
- jezična osnovica kajkavska
- školski priručnik namijenjen učenicima isusovačkih škola
Gazofilacij
Ivan Belostenec (pavlin), Gazofi lacij ili latinskoilirska riznica riječi (Zagreb, 1740.; napisan u 17. st.)
- dvojezični rječnik u dva dijela: latinsko-hrvatski dio i hrvatsko-latinski dio
- uglavnom kajkavsko narječje, ali ima i riječi štokavskoga i čakavskog narječja
Povijest jezika (16. i 17. st.)
1740. g; napisan u 17. st.
1595. g.
Bartol Kašić, Osnove ilirskoga jezika u dvije knjige (Institutionum linguae Illyricae libri duo, 1604., Rim). prva hrvatska gramatika
- utemeljena je na čakavskome narječju s elementima štokavskoga te cijeloj dotadašnjoj pismenosti i književnosti hrvatskoga naroda
- Kašić je težio uvođenju jedinstvenog pravopisa, tj. želio je svaki glas bilježiti posebnim slovom, a ne različite glasove istim slovom
Juraj Habdelić (isusovac), Dikcionar ili reči slovenske (Graz, 1670.)
- dvojezični rječnik: hrvatsko-latinski
- jezična osnovica kajkavska
- školski priručnik namijenjen učenicima isusovačkih škola
Faust Vrančić, Rječnik pet najuglednijih europskih jezika: latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga i mađarskoga (Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum: latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae, 1595. godine, Venecija) prvi samostalni hrvatski rječnik
- sadržava oko 3800 hrvatskih riječi: većina je leksika čakavska, ali ima i štokavskoga
- sastoji se od pet stupaca: u prvome su stupcu latinske riječi poredane abecednim
- redom koje se objašnjavaju riječima ostalih četiriju jezika
Jakov Mikalja (isusovac), Blago jezika slovinskoga (Loreto, 1649. – Ancona, 1651.)
- trojezični rječnik: hrvatsko-talijansko-latinski
- jezična osnovica štokavska (dubrovačka)
- hrvatske se riječi objašnjavaju ostalim dvama jezicima
Ivan Belostenec (pavlin), Gazofi lacij ili latinskoilirska riznica riječi (Zagreb, 1740.; napisan u 17. st.)
- dvojezični rječnik u dva dijela: latinsko-hrvatski dio i hrvatsko-latinski dio
- uglavnom kajkavsko narječje, ali ima i riječi štokavskoga i čakavskog narječja
16
17
18
194
20
1843. - 1847. g.
prvi govor u Hrvatskome saboru na hrvatskome jeziku
- Ivan Kukuljević Sakcinski održao je 1843. g. prvi politički govor u Hrvatskome saboru na hrvatskome jeziku
- Sabor iste godine donosi odluku o osnivanju Katedre za hrvatski jezik i književnost na zagrebačkoj Akademiji, na kojoj je Matija Smodek ranije održavao fakultativni tečaj hrvatskoga jezika na kajkavštini
- hrvatski je jezik proglašen službenim tek 1847. g., a dotad je to bio latinski jezik
1954. g.
Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja
Ljudevit Gaj, Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja, Budim, 1830.
- pojam Gajeva reforma obuhvaća ujednačavanje slovopisa koji poštuje pravilo jedan glas – jedno slovo
- svoje je prijedloge Gaj iznio u knjižici naslova Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja koju je tiskao u Budimu 1830. godine
- prijeporno je bilo bilježenje palatala č, ž, š, lj, nj, đ i dr., pa Gaj uvodi nadslovni znak tildu, npr. c͂, z͂, s͂, l̃, n͂, d̃ ili g͂ i dr.
- taj prijedlog slovopisnih rješenja nije zaživio.
1830. g.
Talijansko-latinsko-ilirski rječnik
Ardelio Della Bella (isusovac), Talijansko-latinsko-ilirski rječnik (Venecija, 1728.)
- trojezični rječnik: talijansko-latinsko-hrvatski
- jezična osnovica štokavska (dubrovačka) s elementima čakavštine
1835. g.
1892. g.
Pravopisz
Ljudevit Gaj, Pravopisz (1835. godine)
- završna je pravopisna rješenja Gaj donio u članku Pravopisz (objavljenom u Danici) iz 1835. godine u kojem bilježi slova č, ž i š s kvačicom umjesto tilde te dvoslove lj, nj, dj ili gj
- iz poljskog je jezika preuzeo ć
- izgovor glasa jata (ije/je/e/i) bilježi slovom ě, tzv. rogatim e, npr. cvět
- takvu inačicu latinice nazivamo i hrvatska latinica ili gajica
Hrvatski pravopis
Ivan Broz, Hrvatski pravopis (1892.)
- fonološki pravopis
Povijest jezika (18. i 19. st.)
Ljudevit Gaj, Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja, Budim, 1830.
- pojam Gajeva reforma obuhvaća ujednačavanje slovopisa koji poštuje pravilo jedan glas – jedno slovo
- svoje je prijedloge Gaj iznio u knjižici naslova Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja koju je tiskao u Budimu 1830. godine
- prijeporno je bilo bilježenje palatala č, ž, š, lj, nj, đ i dr., pa Gaj uvodi nadslovni znak tildu, npr. c͂, z͂, s͂, l̃, n͂, d̃ ili g͂ i dr.
- taj prijedlog slovopisnih rješenja nije zaživio.
- Ivan Kukuljević Sakcinski održao je 1843. g. prvi politički govor u Hrvatskome saboru na hrvatskome jeziku
- Sabor iste godine donosi odluku o osnivanju Katedre za hrvatski jezik i književnost na zagrebačkoj Akademiji, na kojoj je Matija Smodek ranije održavao fakultativni tečaj hrvatskoga jezika na kajkavštini
- hrvatski je jezik proglašen službenim tek 1847. g., a dotad je to bio latinski jezik
Ardelio Della Bella (isusovac), Talijansko-latinsko-ilirski rječnik (Venecija, 1728.)
- trojezični rječnik: talijansko-latinsko-hrvatski
- jezična osnovica štokavska (dubrovačka) s elementima čakavštine
Ljudevit Gaj, Pravopisz (1835. godine)
- završna je pravopisna rješenja Gaj donio u članku Pravopisz (objavljenom u Danici) iz 1835. godine u kojem bilježi slova č, ž i š s kvačicom umjesto tilde te dvoslove lj, nj, dj ili gj
- iz poljskog je jezika preuzeo ć
- izgovor glasa jata (ije/je/e/i) bilježi slovom ě, tzv. rogatim e, npr. cvět
- takvu inačicu latinice nazivamo i hrvatska latinica ili gajica
Ivan Broz, Hrvatski pravopis (1892.)
- fonološki pravopis
21
22
23
24
2013. - danas
Novosadski dogovor
Novosadski dogovor (1954. godine)
- pedesetih godina jača ideja o zajedničkome jeziku Srba, Hrvata i Crnogoraca - zato se u Novome Sadu sastaju jezikoslovci i književnici koji sastavljaju Novosadski dogovor
- dogovorena je ravnopravnost ijekavskoga i ekavskog izgovora te latinice i ćirilice
- dogovorena je i izrada jedinstvenog pravopisa koji je trebalo izraditi odabrano povjerenstvo sastavljeno od članova Matice hrvatske i Matice srpske. Valjalo je izraditi i zajednički suvremeni rječnik.
- obveza je bila da se u službenoj uporabi ističu oba dijela naziva jezika – hrvatskosrpski i srpskohrvatski
Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga jezika
Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga jezika (1967. godine)
- nezadovoljni ostvarivanjem zaključaka Novosadskog dogovora, hrvatski su jezikoslovci u časopisu Telegram 17. ožujka 1967. objavili Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga jezika
- Deklaraciju je potpisalo 18 kulturnih i znanstvenih ustanova u Hrvatskoj; njome su zahtijevali jednakost i ravnopravnost četiriju književnih
- jezika u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji: slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga i makedonskoga
- zalagali su se za uporabu hrvatskoga jezika u školstvu, javnim ustanovama i medijima te za uporabu nacionalnoga imena jezika – hrvatski jezik
1954. g.
1967. g.
Londonac
Londonac (1972. godine)
- objavljivanje teksta Deklaracije izazvalo je oštru reakciju komunističkih vlasti, a mnogi njezini potpisnici bili su sankcionirani i onemogućivani u svojemu radu
- Matica hrvatska objavila je 1971. Hrvatski pravopis autora Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša
- pravopis je ubrzo zabranjen, a gotovo cijela naklada uništena
- iznova je tiskan u Londonu 1972. te je nazvan londoncem
1972. g.
hrvatski jezik danas
Hrvatski jezik danas
- hrvatski je jezik 1. srpnja 2013. godine postao jedan od 24 službena jezika Europske unije
- jezična je politika vrlo važna tema Europske unije
Povijest jezika (20. i 21. st.)
Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga jezika (1967. godine)
- nezadovoljni ostvarivanjem zaključaka Novosadskog dogovora, hrvatski su jezikoslovci u časopisu Telegram 17. ožujka 1967. objavili Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga jezika
- Deklaraciju je potpisalo 18 kulturnih i znanstvenih ustanova u Hrvatskoj; njome su zahtijevali jednakost i ravnopravnost četiriju književnih
- jezika u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji: slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga i makedonskoga
- zalagali su se za uporabu hrvatskoga jezika u školstvu, javnim ustanovama i medijima te za uporabu nacionalnoga imena jezika – hrvatski jezik
Hrvatski jezik danas
- hrvatski je jezik 1. srpnja 2013. godine postao jedan od 24 službena jezika Europske unije
- jezična je politika vrlo važna tema Europske unije
Novosadski dogovor (1954. godine)
- pedesetih godina jača ideja o zajedničkome jeziku Srba, Hrvata i Crnogoraca - zato se u Novome Sadu sastaju jezikoslovci i književnici koji sastavljaju Novosadski dogovor
- dogovorena je ravnopravnost ijekavskoga i ekavskog izgovora te latinice i ćirilice
- dogovorena je i izrada jedinstvenog pravopisa koji je trebalo izraditi odabrano povjerenstvo sastavljeno od članova Matice hrvatske i Matice srpske. Valjalo je izraditi i zajednički suvremeni rječnik.
- obveza je bila da se u službenoj uporabi ističu oba dijela naziva jezika – hrvatskosrpski i srpskohrvatski
Londonac (1972. godine)
- objavljivanje teksta Deklaracije izazvalo je oštru reakciju komunističkih vlasti, a mnogi njezini potpisnici bili su sankcionirani i onemogućivani u svojemu radu
- Matica hrvatska objavila je 1971. Hrvatski pravopis autora Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša
- pravopis je ubrzo zabranjen, a gotovo cijela naklada uništena
- iznova je tiskan u Londonu 1972. te je nazvan londoncem