LABINSKA REPUBLIKA -100 godina

LABINSKA REPUBLIKA

VIRTUALNA IZLOŽBA

Klikom na interaktivne sadržaje saznajte više! Uživajte u virtualnoj izložbi!

START

Lokacija Labinske republike

Impressum

• Organizator izložbe: Srednja škola Mate Blažine Labin – izborna nastava povijesti.Autori izložbe: Sanja Gregorinić Trumić, prof. povijesti i pedagogije i učenici/ce izborne nastave povijesti.
• Oblikovanje i grafička priprema izložbe: Ines Bošković Gobo, Nicol Blašković, Danijela Dajić, Samra Mrkaljević, Paola Vlačić, Andrej Mohorović, Barbara Vozila, Sanja Gregorinić Trumić, prof. povijesti i pedagogije.
• Autori tekstova: Ines Bošković Gobo, Nicol Blašković, Samra Mrkaljević, Paola Vlačić, Andrej Mohorović , Barbara Vozila i Sanja Gregorinić Trumić, prof. povijesti i pedagogije.
• Fotografije snimanje i obrada: Barbara Vozila, Andrej Mohorović i Sanja Gregorinić Trumić, prof. povijesti i pedagogije.
• Autorica crteža i priče "Kovar Bepi": Paola Vlačić
• Tehnička realizacija postava: Sanja Gregorinić Trumić, prof. povijesti i pedagogije.
• Vrsta izložbe: povijesna, virtualna izložba
• Obrazovni ishodi izložbe: obilježavanje 100 godišnjice Labinske republike, poticanje interesa za zavičajnu povijest, analiza literature, interpretacija povijesnih izvora, usporedba radničkih prava nekad i danas, vrednovanje izložbe.
• Ukratko o izložbi: Htjeli smo zaviriti u povijest i dočarati kakav je bio jedan dan rudara stoga vas na početku čeka priča rudara Bepija. Nakon toga saznati ćete najvažnije uzroke, događaje i posljedice Labinske republike. Nadalje možete čitati o simbolima, zanimljivostima te o značaju do današnjih dana.
• Kome je izložba namijenjena? Ova izložba namijenjena je prvenstveno učenicima osnovnih i srednjih škola, ali i nastavnicima, građanima i svima ostalima koji žele saznati što je to bila Labinska republika.
• Napomene: Zbog pandemije COVID-19 izložba je virtualna, inače bi se održala u prostorima Srednje škole Mate Blažine Labin.
• Većina slajdova ima uz fotografije i interaktivne poveznice na kojima možete pročitati dodatna objašnjenja, koje opisuju fotografije pa vas upućujemo da kliknete na njih.

Nadamo se da ćete uživati u virtualnoj o Labinskoj republici! SRETNO!

"Jedon don kovara Bepija"

O svom danu priča vam "kovar" Bepi. Tekst je na cakavici jer Bepi nije znao hrvatski jezik. I kod kuće i u rudniku je pričao "po domoće", a ponekad i malo po "talijonski".

3. sičan 1921. Zoven se Bepi Rajković i od mićega delan va kove, koko i moj otac i pokojni nono. Koko i sako jotro zbudi me je peteh na 5 ur. Zoc se stajivan tako rano? E, tako van je to kad ste kovar, a još doma morate nahronet blogo i pustet hi na pašo. Kad to storijen se prebučen i portin pomalo na delo. Saki don moji kompanjoni i ja hodimo do kovi od Kronjci do Štrmca, nekeh 8 kilometri, treba nan jena ure i pol hodeć. Saki don imamo co hodit, da ti lepo presede! Nanke ne pošnen delat, a već son trudan samo od hodit toliki kilometri. Prvo sedan moran prit va kovu, obucen trliž i škornji, pa se tamo prebucen, da moren delat kako Boh zapoveda. Kovari moraju bit trdo jušti da rivoju storit ca robi ta don, a i da ne dobiju dve poli uha. Nanke ne želin da mi smjena pošne bez mene jer onaput moraju delat i zome. Kapac son i zustat bez ploći ku ne priden, tako da raji priden raneje i cekan. Ca je siguro je siguro. Prvo nego ca son se kalo nutra, va kovo, na glovu son stavi šljem, da se nebin kede udri, a va ruki lampu, da vidin kudar hodin. Obavezno mi robi anke pikon, da moren kopat. Kovari vajka imaju ti sejni alati, ku ne pikon, onaput lopatu ili bušilicu. Moje delo je propjo teško, duron stojin pregnjen i gobast i kopon kovo, ma nas je cuda skupa, jeno trejset va smjene, pa je laglje va kumpanije. Ki put anke co zakantomo za škerc. Spoda vidiš sake foži ljudi, naši, furešti, deca i stareji i se somi muški. Ma spoda ne gonamo ki je ca i kako, si smo koko jednon parke znomo da delamo si skupa i, da ti se co trefi, jedino onaisti poli tebe ti more pomoć. Samo da ku paso kukova pantigana znoš da je ura za bižat, parke one prve znoju ku će se ca tor trefit, ku će co pas ili škopjat. Pametne so te beštiji, ćute stroh prvo nego mi. Zadnji dni moji kompanjoni non stop gonaju da bimo morali poć opet va neki štrajk. Cuda puti so već naši noneti štrajkali, još dok je bila stora Austrija, ma mi se paro da je va Austrije bilo bolje nego sada pod Toliju. Mi hi zovemo fašisti, i moren van reć da nan ni lahka odkada so prišli. Smanjili so nan slobodni dni va lete, samo 12 don, nanke da smo blogo pa delamo non stop. Ako ne prideš na delo jedon don zgubiš celo ploćo. A ploća mi ni ovako ni nego za jes kupit. Ne znon ko bin šo va ta štrajk ili ne perke me je stroh da će pokle bit još huje. Ali bilo bi lepce da nan kreše ploći perke se trdo mucimo za mići beci, saki don smo prekinjeni i moremo saki hip umret ku co škopjo. Nas jedini ne broni, a najviše delamo. Gonaju tu okolo da je kova nasa, a da so beci vrajži, i vero je tako perke mi ki najveć delamo najmanje dobijemo od tega, se pobero ti fašisti. Neson se nanke do toliki numeri vadi da van pravin kolike ur špendon va kove, ko treba naponit brod za Tolijo delamo i po celi dni, jedini te ne pita ko si lacan ili žedan. Danas je, kako i vajka, bilo puno tega za delat. Najhuja su ta kamenja ca hi moran skopat vonka da pridemo do karbona. Delali smo bez frmat, kopali, krcali i ca ti ja znon dokle ni bilo vreme od jes. Jes si prnese saki ozdome, ca kemu žena ili mat pronto. Nan robi štabelo jes da moremo zdurat, a puno nas nima beci za vele marendi, pa jimo ca jimo, ca jimamo doma, neki kruh ca ženske storiju, domoći sir nutra i tako kako ki . Pokle ca pojimo se tornomo na delo. Jedva cekamo da tornomo doma pa nas ženi čekaju s kakovo maneštro, ka najbolje drži do noći. Kakov put se i farmomo pokle dela pa skupa popijemo co, pogotovo kad je ploća, je mizerna ma je dobro poć baren jedon put na mesec poli pretela va konobo, co popit i pojes s kompanijo. Dobra naša supa te i naji i napije, ne robi ti niš drugo. Samo pokle je teško prit do domi. Kad pride ura za poć doma se gremo prebuć, pustimo ordenje za drugi don i pomalo za doma. Doma me opet čeka blogo za tendit, ali i žena i deca, pa dok so oni dobro, imaju co za jes i obuć ja son anke dobro. Tako van je to kad ste kovar!

Kratkotrajna samoupravna republika rudara

Prvi antifašistički ustanak na svijetu

Štrgeneralni štrajk oko dvije tisuće labinskih rudara

Simbol borbe za slobodu te osnovna prava čovjeka

Što je Labinska Republika?

Pogledajte ulomak iz filma "Crveni i crni" i biti će vam jasan odgovor.

„Crveni i crni“

Zašto su se rudari pobunili?

„Crveni i crni“ prikazan je prvi put u srpnju 1985. godine na 32. Pulskom filmskom festivalu. " Crveni i crni " je film koji predstavlja labinske rudare koji započinju veliki štrajk. CRVENI - predstavljaju pobunjene labinske rudare. CRNI - predstavljaju fašiste, predstavnike talijanske okupacijske vlasti, ali i kapitalističke uprave rudnika. Bez obzira što ima brojne kritike otkad je nastao, kao i svaki igrani film, ima nekih povijesnih nedostataka, nije dokumentarni film, smatramo kako bi ga ipak trebalo pogledati jer prikazuje život u vrijeme Labinske republike.

Uzroci koji su doveli do pobune rudara su:

• Robovlasnički odnos talijanske uprave prema radnicima: teški uvjeti rada - male nadnice, zdravstvo nije osigurano, vrijeme rada neograničeno
• Provođenje talijanizacije
• Gospodarsko iskorištavanje
• Teror i nasilje nad stanovništvom.

Plakat za film, na izložbi plakata u Americi nagrađen je njegov autor Mirko Ilić.

Odakle je sve počelo?

Krvova placa

PROČITAJ VIŠE

Dana 2.3.1921. godine započeo je štrajk labinskih rudara. Na trgu na Vinežu, poznatom pod nazivom Krvova placa, okupilo se šestotinjak rudara u znak prosvjeda protiv talijanske uprave i nedovoljno plaćenog rada. Rudnici dolaze pod vodstvo rudara 21. ožujka, te su radili sami za sebe do daljnjeg.

Krvova placa danas

Za 100- tu godišnjicu Labinske republike obnovljena je Krvova placa.

Koji je bio povod ustanku rudara?

Fašisti su zaposjeli i zapalili sjedište radničkog odbora u Trstu, te napali predstavnike sindikata rudnika Raše. Ivan Pipan - sekretar Federacije rudara i poznati aktivist, omiljen rudarski vođa je pretučen od strane talijanske vojske.

Tko su bili vođe ustanka?

• Francesco da Gioz (1896. – 1945.)
• vođa nažane postrojbe pod nazivom "crvena straža" (guardia rossa)

• Giovanni Pipan (1894. – 1933.)
• omiljeni sindikalni vođa rudara
• tajnik labinskog ogranka Talijanskog saveza rudarskih namještenika

• Giovanni Tonetti (1888. – 1970.)
• nazvan Crveni barun
• pruža veliku materijalnu pomoć rudarima

Koji su bili ciljevi Labinske Republike?

Ciljevi /zahtjevi rudara bili su: - iz rudnika ukloniti vlasnike, privatne kapitaliste i izrabljivače radnika te uspostaviti svoju samoupravu u kojoj bi sve koristi i dohodak industrije trebale pripadati radničkoj klasi - poboljšanje radnih uvjeta i prava - smanjenje radnog dana - povišica plaće

Lorem ipsum dolor sit amet

Lorem ipsum dolor sit amet

2.3.1921.

TIJEKOM OŽUJKA

Tijekom ožujka rudari su preuzeli rudnike, postrojenja, separaciju na Štalijama, skladište eksploziva i luku Bršica.

7.4.1921.

8.4.1921.

Tijek Labinske Republike

Sindikalni vođa Giovanni Ivan Pipan napadnut je 1. ožujka 1921. godine, od strane fašističkih terorista, najvjerojatnije plaćenih od vlasnika rudnika. Nakon toga rudari su započeli svoj štrajk 2. ožujka 1921. u 13 sati kada se na trgu Krvova placa okupilo oko 600 rudara. Isti je dan održana i Skupština rudara na kojoj je donešena odluka o stupanju u štrajk i imenovan je Rudarski komitet, nazivan i Centralni komitet. Komitet je organizirao štrajk, rudari su zaposjeli rudnike i onemogućili obavljanje redovitih aktivnosti na eksploataciji ugljena. Vlasnicima rudnika predočena su zahtijevanja rudara za povišicama te ograničenjem dnevnog radnog vremena na osam sati. Vlasnici rudnika su te zahtjeve odbili i time dali povod rudarima za daljnji štrajk i pobunu.

Rudari su 4. ožujka zauzeli i minirali sva rudarska okna te prilaze teritoriju Labinštine. Formirani su radnički odredi zaduženi za održavanje reda i mira koji su nazvani krvove ili crvene straže. Rudarski komitet je tada preuzeo organizaciju eksploatacije ugljena te prikupljanja oružja i hrane.

7. travnja izdana je naredba da se nasilno zauzme Labinština. Angažirano je oko 1000 naoružanih vojnika, u Štalije su uplovila dva ratna broda s vojskom.

Od ranih jutarnjih sati trajale su žestoke borbe između pobunjenih rudara i snaga talijanske vojske. Napad je tekao iz pravca Plomina prema Štrmcu pa nakon toga prema Vinežu i Krapnu. Otpor rudara prestao je u popodnevnim satima. Pippan je zapovjedio predaju rudarskim snagama, daljnji otpor bio je uzaludan jer su talijanske snage blokirale cestovne komunikacijske pravce među rudarskim punktovima. Na strani rudara poginula su dva rudara – Maksimilijan Orter i Adalbert Sikura.

Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit. Aenean commodo ligula eget dolor.

Koje su Labinske Republike?

posljedice

- uhapšeno je 40-ak rudara koji su odvedeni u zatvor u Rovinj - pred Okružnim sudom u Puli ukupno su bila optužena 52 rudara, ali su kasnije oslobođena - dio rudara bojeći se represija emigrirao je u Jugoslaviju i druge europske zemlje te u Ameriku - Centralni rudarski komitet se raspao - u kolovozu 1922. g. ponovno je izbio štrajk i puno je rudara otpušteno - štrajk rudara 1921. potaknuo je brojne druge štrajkove i do današnjih je dana simbol borbe za prava radnika

Lorem ipsum dolor sit amet

"Rudarske" zanimljivosti iz razdoblja Labinske Republike

Na slijedećim stranicama izložbe možete saznati brojne zanimljivosti o rudarima u vrijeme Labinske republike.

ssssd

Parola Labinske Republike

Rudari proglašavaju Republiku pod parolom ili krilaticom 'Kova je nasa' (Ruda je naša).

Simboli Labinske Republike

• Zastava Labinske Republike

Grb Labinske republike

Rudarska oprema

Rudarski kramp - služio je za kopanje rude

Odjeća: uniforma, rukavice, štitnik za noge, čizme, šljemovi.

Rudarska sigurnosna svjetiljka, upotrebljavala se za rasvjetu u rudnicima ugljena. Funkcionirala je na način da se u donji dio stavljao karabit, a u gornji dio voda te je pritom nastao plin acetilen koji je gorio. Ove svjetiljke su se bezopasno mogle koristiti samo u rudnicima u kojima nema prisutnosti metana, inače je moglo doći do eksplozije. Upotrebljava se od 1816.g. i spasila je živote mnogih rudara. Kasnije je lampa ugrađena šljem što je omogućavalo lakše kretanje i rad. Rudarska lampa zaduživala se u lamparni, svaki je radnik imao broj koji bi po povratku lampe dobio natrag, ukoliko netko nije podigao broj tj. vratio lampu to je bio i znak da se nije vratio iz jame.

Rudari su koristili razne alate za razbijanje i bušenje tvrdog materijala: motike, lopate, čekići, noževi, svrdla, rudarski plug, kombajn, podsjekačice, drobilice....

Čekić i dlijeto - najvažnije oruđe rudara sve do kraja 19.st., danas predstavljaju simbol rudara

Hrana i piće rudara

• marenda se uzimala od kuće
• najčešće su jeli kruh, kuhane gulaše i maneštre
• "cetrti obrok " ili četvrti obrok - uzimao se u jamu, u početku se plaća, kasnije, u Jugoslaviji besplatan

Istarska supa - piće i jelo siromašnih obitelji. Mnogi rudari konzumirali su alkohol, najčešće vino, nakon završetka posla, nazdravili bi da su preživjeli još jedan dan u rudniku.

Istarska maneštra bila je hrana siromaha, a rudare je najbolje držala sitima.

Kruh pod čerepnju najčešće su pravili u rudarskim obiteljima početkom 20. stoljeća.

Nacionalnosti rudara

• u rudniku nije bilo važno koje si nacionalnosti, već su svi rudari bili kao jedan, bez obzira što se ponekad nisu ni razumjeli jer su pričali i hrvatski (ili cakavski/čakavski dijalekt) i talijanski i slovenski i....
• znali su da jedino jedan drugome mogu pomoći u slučaju nevolje

Područje Labinske republike bilo je nacionalno heterogeno. Osim Hrvata, Talijana i Slovenaca, u Labinskoj Republici bio je velik broj Bošnjaka, Srba i Albanaca. U labinskim ugljenokopima bili su prisutni i deseci radnika austrijskog, češkog, slovačkog, mađarskog te poljskog podrijetla.

Žene u rudniku

U vrijeme Labinske republike žene nisu silazile u rudnik, smatralo se kako žene u rudniku donose nesreću. Tek su nakon Drugog svjetskog rata, tijekom socijalističkih radničkih akcija, žene radile na separaciji ugljena od jalovine (otpadni materijal pri obradi rude).

Djeca u rudniku

• većinom se siromašna djeca nisu školovala, pa su rano počeli raditi u rudniku - već s 11 godina
• bili su jeftina radna snaga
• za brojne siromašne obitelji rad djece u rudniku bio je spas tj. jedini način da preživi veliki broj djece u obiteljima

Labinska Republika živi i danas

• 02.03. obilježava se dan Labinske republike i dan rudara Labinštine
• pišu se priče, pjesme, snimaju dokumentarni filmovi, organiziraju izložbe
• obnavlja se rudarska baština

RUDARSKA BAŠTINA

Što sve imamo na području Labinštine, a povezano je s rudarenjem?

Više o ovoj temi čeka te na slijedećim stranicama izložbe...

Š O H T

Visina samog šohta iznosi 32,5 metara, a dubina vertikalnog rova čak 570 metara!

Jedan od najvećih simbola i podsjetnika na rudnik je svakako šoht na Pijacalu. Šoht je visoki čelični toranj koji je služio spuštanju i dizanju dizala. Počinje djelovati 1940. godine kada je započela i proizvodnja u jami Labin. Na vrhu ima dva velika kotača, koji su se sinkronizirano kretali, jedan naprijed, a drugi unatrag, i tako dizali odnosno spuštali klijetke dizala. Klijetke su prevozile rudare, pune ili prazne vagonete i razni drugi materijal.

Rudarski vagonet

Rudarska kolica ili rudarski vagonet bio je osnovno transportno sredstvo u rudnicima. To je čelični sanduk postavljen na okvir s kolnim slogovima. Rudarska se kolica prazne prevrtanjem sanduka ili kroz vrata na dnu sanduka ili na jednom ili na oba boka. Obujam sanduka ovisi o namjeni rudarskih kolica. Postojali su veliki i mali vagoneti, a nazivali su se “moli bač” i engleski ili “veli bač”. "Veli bač" je mogao jednokratno prevoziti oko 800 kg ugljena.

Lamparna

Prva stanica radnog dana. Rudari ondje dolaze po radnu odjeću i obuću, vlastiti broj i svjetiljku. Nakon toga slijedi jutarnje prozivanje, a nakon toga odlazak do šohta. Danas je lamparna u službi DKC-a Lamparna, pod čijim se vodstvom ondje održavaju razni događaji.

SPOMENIK RUDARU BORCU

Spomenik u centru grada, svakim nas danom podsjeća na rudarsku prošlost. Simbolizira četiri rudarska čekića i rudarski rov ispod njih. Kada se iz "rova" pogleda u vis vidi se crni strop koji simbolično prikazuje rudarsku svakodnevnicu. Autori spomenika su Quintino Bassani i Berislav Iskra, a izrada je trajala od 1980. do 1983. godine. Spomenik je izgrađen u pulskom Uljaniku. Ispod čekića nalazi se prolaz s funkcijom memorijalnog prostora, koja je trebala sadržavati imena poginulih u rudnicima. Najveći je javni spomenik na Labinštini.

• naselja izgrađena isključivo kako bi zadovoljila stambene potrebe rudnika
• Raša, Podlabin i Carbonia (na Sardiniji)

Citta di fondazione- osnovani gradovi

RAŠA

Raša - najmlađi grad u Istri, izgrađen u nešto više od godinu dana. Gradnja počela 1936. u ožujku a završila u travnju 1937. Nakon isušivanja krapanskog jezera, izgradila se Donja Raša, nazvana još i radnička. Izgrađeno je 77 jednokatnih radničkih kuća koje su i same koristile raški ugljen za grijanje, te šest većih sličnih kuća. Gornja Raša bila je smještaj rudarskih činovnika i ostalih javnih osoba. Činovničke kuće bilo su veće kvadrature, dok se u opremljenosti i standardu ne razlikuju od ostalih. Nakon inauguracije Raše nedostajalo je još stanova pa se još oko 130 njih izgradilo na sjevernom dijelu grada.

Grb općine Raše - rudarska lampa

Rudnik Raša započeo je sa eksploatacijom ugljena 1928. godine. Još davne 1626. ugljen se eksploatirao u obližnjem naselju Krapan pa upravo u fašističko doba doživljava ekspanziju. Raški ugljeni bazeni u „zlatnim“ su danima zapošljavali više desetaka tisuća radnika. Zbog iscrpljenosti nalazišta Rudnik Raša zatvara se 1966. godine.

Crkva sv.Barbare

Arhitekt Gustavo Pulitzer Finali sagradio ju je 1937.godine. Ima kubični zvonik koji se nalazi u dvadeset i pet metara visokom tornju. Na desnoj strani crkve postavljen je reljef svetice Barbare, zaštitnice rudara. Crkva dijelom podsjeća na izvrnuti rudarski vagonet, a unutrašnjost na drvenu konstrukciju rudarskog okna. Iza vagoneta je zvonik koji podsjeća na šoht. Međunarodni dan rudara obilježava se 4.12. kada je i dan sv. Barbare.

Podlabin

Pozzo Littorio - projektant talijanski arhitekt Eugenio Montuori 1938. godine - izgradnja od 1939. do 1942. godine. - inauguriracija 28. listopada 1942. godine - podjela grada na: - Vilette- za rukovodioce ugljenokopa - Kazakape - kuće šefova - Kazarmoni - kućetine - za obične radnike i njihove obitelji - "Hoteli" - kolektivne kuće za samce

Kovarice

- danas ih više nema, ali imamo autobuse, a kovarice su bili prvi autobusi na Labinštini

Prve kovarice pojavljuju se oko 1936. godine, a prometovalo je šest linija. Nakon rata 1945. godine kupljeno je osam tada modernih kamiona Fiat 666N, od kojih je šest u transportnom pogonu ugljenokopa za potrebe prijevoza radnika preuređeno u Kovarice. Vremenom, kako je broj radnika rastao, povećavao se i broj linija i broj kamiona.

Kovarice su kamioni preuređeni za razvoženje rudara iz ugljenokopa Raša i Labin u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. Umjesto stražnjeg djela imali su ugrađen zatvoreni sanduk s klupama u koji se ulazilo sa stražnje strane. Uvedeni su zbog velikih udaljenosti koje su radnici ugljenokopa svakodnevno prelazili kako bi došli do radnih mjesta. Ruta kojom su vozile kovarice bila je : Raša - Pula - Vodnjan - Sv. Lovreč - Sv. Petar u Šumi - Gračišće - Šušnjevica - Kršan.

Nek rudare uvijek prati slava, poziv taj je ponos sviju nas, nek nedostaje i svjetlo dana, njihov rad je domovini spas. Zato sinovima rudnika i rova bratske ruke stisnimo svi. Nek sretno bje! Nek sreća uvijek prati nas!

Rudarska himna

Rudarske boje: zelena i crnaRudarski pozdrav: SRETNO!

Rudarska zastava sastoji se od dvije boje: zelene i crne. Zelena označava nadu da živ izađeš iz rudnika, a crna predstavlja vječnu tamu i mrak u podzemlju. Rudarski pozdrav: SRETNO! - izraz želje rudara da se sretno vrate iz rudnika na površinu, ujedno označava i upozorenje na opasnost te želju za siguran rad.

Labinska Republika02.03. - 08.04.1921.

Popis internet stranica

Popis literature

Popis internet stranica s kojih su preuzete fotografije: 1. Krvova placa nekad: http://www.regionalexpress.hr/site/more/na-danashnji-dan-prije-99-godina-proglashena-labinska-republika 2. Fotografija rudara: https://masa-hr.org/content/samoupravljanje-u-labinu-kova-je-nasa 3. Vagonet u rudniku crno bijela fotografija: https://manuelagl.wordpress.com/2013/11/30/rudarstvo/ 4. Zastava, grb i karta: wikipedia.org/wiki/Labinska_republika 5. Ivan Pipan: https://labinska-republika.blogspot.com/2016/12/giovanni-ivan-pippan-zivot-za-radnicka.html 6. Žene u rudniku: https://www.labin.com/vijesti/crtice-iz-nase-povijesti-zene-u-istarskim-ugljenokopima-rasa-20248 7. Fotografija bušenja : istrapedia.hr/hr/natuknice/1255/istarski-ugljenokopi-rasa 8. Odjeća rudara - https://labinska-republika.blogspot.com/2015/03/ 9. Fotografija štrajk rudara https://www.labin.com/vijesti/izlozba-labinski-rudari-1987-u-kuc-lamparna-povodom-30-obljetnice-strajka-rudara-53160 10. Film "Crveni i crni" : http://slobodnifilozofski.com/2018/12/crveni-i-crni-filmska-reprezentacija-labinske-republike.html 11. Fotografije Raše: https://tz-rasa.hr/o-rasi/ 12. Podlabin :https://labinska-republika.blogspot.com/2014/09/vrijedne-prve-razglednice-labina-i.html 13. Fotografija Podlabina https://www.rabac-labin.com/hr/196-podlabin 14. Kovarice: https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/1743/kovarice 15. https://labinska-republika.blogspot.com/2013/07/kovarice-iz-rase 16. https://istrapedia.hr/it/natuknice/870/pippan-pipan-giovanni 17. https://labinska-republika.blogspot.com/2012/02/strmac-mjesto-izgubljenih-dimnjaka.html 18. https://2.bp.blogspot.com/-BIYy2CoYgRA/Ufdso9UHr5I/AAAAAAAADX8/3BtTEnMqmhE/s1600/Carpano+Vines003.jpg

1. Matošević Andrea, Pod zemljom, Antropologija rudarenje na Labinštini u XX. stoljeću, Zagreb, 2011. 2. Fonović Marino, Zadnja smjena, Istarski ugljenokopi Tupljak 3. Vorano Tulio, Istarski ugljenokopi – Četiri stoljeća rudarenja na Labinštini, Labin, 1997. 4. Marijan Milevoj: Labinade, 2. dopunjeno izdanje, Mathias Flacius, Labin, 2006. 5. Akademik Brajković Vladislav, Bratulić Vjekoslav; Labinska republika 1921. godine, Rijeka 1972. 6. Vorano Tulio; Radnički pokreti Labinštine 1921. – 1941. sa širim osvrtom na Istru, Labin – Rijeka 1981.