Zlatna jabuka

Hrvatska narodna bajka

Zlatna jabuka

Bili jednom kralj i kraljica koji su imali kćer jedinicu. Ona bi se po cijele dane u kraljevskome vrtu igrala zlatnom jabukom koju joj bijaše darovao pradjed. Igrala se, igrala dok joj tako jednoga dana jabuka nije upala u duboki zdenac.

Gorko je plakala. Nije znala tko će joj jabuku izvući iz zdenca. Uzalud je molila, kad je najednom iz dubine ispuzala žaba krastača.

- A zašto ti plačeš? - upita žaba djevojčicu. - Upala mi je zlatna jabuka u zdenac! - Donijet ću ti je ako mi obećaš da ćeš mi ispuniti želju. Željela bih s tobom jesti za stolom. - Možeš, samo mi donesi jabuku!

I žaba joj izvuče zlatnu jabuku iz zdenca. Djevojčica se odmah zaigrala i isti tren zaboravila žabu. Jedva da je čula kako je pljusnula na dnu zdenca.

Ali, kada se djevojčica naigrala pa kod kuće gladna sjela za stol, netko iznenada pokuca na vrata. Djevojčica se nije obazirala, ali kad opet pokuca, kralj ustane od stola i otvori vrata. Na vratima ugleda veliku žabu.

- Što li je ovo? Djevojčica se sjeti što je obećala. - Što je ovo? – opet upita otac. Tada im djevojčica ispripovjedi što je obećala žabi. I žaba skoči na stol i stade jesti s djevojčicom. Malena je kričala: - Sad me je strah!

Djed joj tada reče: - Bilo tebe strah ili ne, obećala si i sad moraš ugoditi žabi, s njom za stolom jesti i piti. Malena je žabi htjela dati vode, ali djed se naljutio na unuku: - Ta nisi kći siromaha. Daj joj najboljega pića, a ne običnu vodu! Pekli smo rakiju pa je počasti kako valja.

Žaba se napila rakije i otišla. Ali navečer je opet bila za stolom. Djevojčici je tako prisjela i večera.

No, ujutro je djevojčica jela sama za stolom, a kad je žaba pokucala, djevojčica joj otvori vrata samo dopola. Provuče ruku i trgne žabu. Svom je snagom baci na dvorište. Žaba udari u zemlju, skoči u zrak, a u letu se pretvori u mladića.

- Oče, majko, djede! - vikala je djevojčica. Oni dotrčaše i ne mogaše se nadiviti lijepu momku. - Znate, ja sam kraljević, - stane im mladić objašnjavati - ali vještice su me pretvorile u žabu. Morao sam biti žabom sve dok me neka kraljevna svom snagom ne baci o zemlju.

- Sada to ne bih mogla učiniti - kraljevna će stidljivo. Zaljubila se u mladića, a kraljević je pak, zaljubljen i zahvalan, zaprosi od njezina oca. Ubrzo je kraljevna bila dovoljno odrasla za udaju pa na dvorima napraviše slavlje.

Kraljević i kraljevna se oženiše, a onu im zlatnu jabuku nataknuše na svadbeni barjak.