Snjegovići i vjeverica

Snjegomrazić i Snjegoledić

U gradskome parku neke hladne zimestajala su jedan pokraj drugoga dva snjegovića: Snjegomrazić i Snjegoledić. Djeca iz obližnjih zgrada dugo su se trudila oko njih.

Snjegomrazić je tako na glavi imao pravu vunenu kapu, nos od cijeloga krumpira i pola poklopca od marmelade za usta, dok je Snjegoledićevu glavu pokrivao stari crni cilindar nečijega djeda, ispod ruke mu virila metla, a bio je zaogrnut i dugim poderanim kaputom.

- Pogledaj moj cilindar! – pohvali se Snjegoledić. - Za tebe sam gospodin! Čudim se što takav jadan i prost uopće stojiš pokraj mene! -

- Bah! – ljutio se Snjegomrazić. - Bolje vunena kapa, nego pohabani šešir! Tebi je zapravo mjesto pokraj kontejnera sa smećem!

Mirno su stajali snjegovići, ali kada su djeca zbog mraka otišla kućama, počela je svađa.

Na obližnjemu stablu u svojoj duplji spavala je vjeverica Šiška. Iz sna ju je prenula prepirka dvaju snjegovića. Protrljala je oči, protegnula se i provirila da vidi što se događa. Premda joj se baš i nije išlo gacati šapicama po hladnome snijegu, ipak se spustila do njih i znatiželjno ih pogledala. Snjegovići se prestanu svađati i pogledaju vjevericu.

- Hej, snjegovići! U čemu je problem? Zašto me budite usred zimske noći? Snjegovići se opet počnu prepirati. - Hej, vas dvojica! Probudit ćete pola grada. Osim toga, uopće ne vidim razlog vašoj svađi. Meni ste lijepi i jedan i drugi. - Stvarno to misliš? - uglas upitaju snjegovići.

Naravno. Osim toga, promatrala sam djecu dok su vas pravila. Trudila su se da budete što ljepši. Jako će ih veseliti ako sutra dođu u park i ugledaju vas. Razmislite o tome i molim vas ispričajte se jedan drugomu. - Da se ispričamo? - začudi se Snjegomrazić. - Kako to misliš? - upita Snjegoledić. - Pa tako. Recite jedan drugomu:- Oprosti što sam ti se rugao!

Snjegovići trenutak razmisle, a onda poslušaju i ispričaju se. - Baš se dobro osjećam jer sam ti se ispričao, Snjegomraziću. - I ja Snjegolediću. - I znaš, sviđa mi se tvoja vunena kapa.- I meni tvoj cilindar. - Znaš…. nastavili su pričati snjegovići. Zadovoljna vjeverica popne se na stablo, smjesti u svoju duplju i zaspi.

Sutradan su djeca došla u park. Obradovala su se snjegovićima. A snjegovići su se smješkali jedan drugomu i uživali u društvu djece.