Want to make creations as awesome as this one?

edukativne smjernice o potresu

Transcript

POTRES

SMJERNICE ZA DJECU I RODITELJE

Edukativni savjeti i smjernice za djecu i roditelje - kako se ponašati za vrijeme i nakon potresa(u izradi su korišteni materijali Poliklinike za zaštitu djece i mladeži Grada Zagreba i Hrvatskog crvenog križa, te Filozofskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu

RAZGOVARAJTE.Potres je iznenadan i ne daje nam vremena za pripremu. Mnogi su od nas biliuplašeni, aposebice oni najmlađi. Djeca često ne znaju imenovati svoje osjećaje, već ih pokazuju kroztjelesne reakcije. Osim toga, ne znaju ni čemu strah služi. Kroz razgovor ih poučite oosjećajima i njihovoj korisnoj ulozi.Što je strah?Svi ljudi, bez obzira bili mali ili veliki, stari ili mladi, ponekad osjećaju strah.Strah je neugodna emocija koju možemo osjetiti u različitim dijelovima svojeg tijela –možemo imati negativne misli, vidjeti ružne slike kada zatvorimo oči, može nas boljeti trbuhili glava, može nam jako lupati srce.Čemu strah služi?Kada su strah i brige maleni, onda su ljudima korisni. Strah nasštiti odopasnostitako da znamo što napraviti ili ne napraviti kako bismo je izbjegli. Na primjer, malistrah od pčela upozorava nas da nas one mogu ubosti i zato ih nećemo dirati. S druge strane,veliki strah od pčela može dovesti do toga da se bojimo biti u prirodi i da cijelo vrijemerazmišljamo o pčelama te zbog toga ne uživamo u suncu i igri. Dakle, kada strah naraste onnas može preplaviti i tada nam više nije koristan.RAZUMIJTE.Ono što je djeci potrebno jest netko tko će im biti podrška, razumjeti ih i prihvatiti njihoveosjećaje. Stoga nemojte brinuti o poznavanju odgovora na svako dječje pitanje. Imajte na umuda je u redu odgovoriti s „ne znam“.U ovom se razdoblju kod djece mogu javiti razne reakcije i važno je vratiti im osjećajsigurnosti. Mogu biti pojačano zabrinuta radi odvajanja od roditelja, posebice prije spavanja.U redu je da djeca žele i trebaju vašu blizinu u ovim zastrašujućim vremenima. Budite prisnijisa svojim djetetom i koristite moć dodira jer će, neovisno o dobi, od njega imati korist. Češćegrljenje, ljubljenje ili umirujuće tapšanje po leđima pomoći će vratiti osjećaj sigurnosti uokolinu. Osim toga, moguće je i da su djeca pod utjecajem traumatskih situacija zaboravljivate da će ih trebati češće podsjećati na školske obaveze (ali ih zbog toga ne treba koriti).Uvažite djetetove osjećaje jednostavnim rečenicama: „Vidim da si ljut/a, tužan/na… (ili bilokoja druga emocija koju primijetite)”. Nastojtenormalizirati djetetove osjećaje. Recite da je uredu osjećati se preplašeno i da se mnogi, pa i veliki, osjećaju tako. Također imajte na umu dasvi mi na traumatske događaje reagiramo drugačije. Možda će neka djeca imati naglašenupotrebu za bliskošću, dok će druga provoditi više vremena sama. Kako god vaše dijetereagiralo, nemojte omalovažavati iskazivanje emocija rečenicama poput „Nemoj biti tužan.“jer time šaljete poruku da ono što dijete osjeća nije važno. Naglašavajte da je normalnorazgovarati o osjećajima i dajte do znanja djetetu da vam se uvijek može obratiti.OBJASNITE.Pružite djetetu informacije o onome što se dogodilo. Najbolje je kada dijete dobiva podatkeod odrasle osobe kojoj vjeruje. Poželjno je ograničiti izlaganje internetu i drugim medijima jermanja djeca gledanjem reportaža mogu zaključiti da se događaj još uvijek odvija. Možete ihuputiti i na to kako se zaštititi od potresa te objasniti da postoje ljudi (vatrogasci, hitna pomoć)koji se trude i rade na našoj sigurnosti. Ovime djeci dajete do znanja da nisu sama i da postojestvari koje mogu učiniti kako bi se zaštitila.Naoružajte se strpljenjem ipripremite se na niz pitanja jer je dječji (a i odrasli) svijet znatnopromijenjen nedavnim događajima. Budite iskreni i sažeti. Podsjećajte dijete da ste otvoreniza razgovore o onome što se dogodilo i nemojte se iznenaditi ako pitanja budu „iz vedraneba“.Djeca trebaju vremena da bi proradila događaj svojim tempom, zbog čega nijedobro požurivati ili namjerno nametati temu potresa. Koristite djetetove spontane upite iprirodne prilike za započinjanje razgovora.POKAŽITE.Djeca u svojim roditeljima videmodel kako se treba ponašati i što osjećati. Budite imprimjer i pokušajte djelovati što smirenije te, kada govorite o potresu, nastojte neverbalnimporukama (gestama, tonom glasa) prenijeti dojam staloženosti i smirenosti. Djeci možeteiskreno reći i pokazati kako se osjećate, ali ih pritom ne preplavljujte svojim brigama. Takodjeci dajete do znanja da je u redu pokazati kako se osjećaju, bez bojazni od sramoćenja.Primjerice, možete djeci reći da se sada osjećate zabrinuto, ali da biste voljeli zajedno crtatikako biste se osjećali bolje. Tako ćete im pokazati i korisne načine upravljanja svojimosjećajima. Na kraju pitajte dijete kako se osjećalo dok ste zajedno nešto radili.Poslužite se i različitimmetodama opuštanja poputvježbi disanja i objasnite djeci neke odnačina ublažavanja strahova:– Zatvori oči i zamisli kako izgleda tvoj strah, možeš ga čak i nacrtati. Zadaj mu neko ime,koje god poželiš, na primjer Strahimir, Potresor, Viruslav. Kada se strah pojavi, primjericeprije spavanja, možeš reći: „Znam da si to samo ti, Strahimire, ja te ne trebam i želim ićispavati! Preporučam i tebi da odeš spavati, a ako nećeš onda odlazi, Strahimire!“– Zamisli neku smiješnu sliku u glavi pa je možemo pokušati nacrtati. Strah se jako bojismijeha. Evo, na primjer, ja sam zamislila plavu mačku s krilima na glavi koja ne mijauče,nego ima glas kao tata. Što si ti zamislio/la?– Zamisli sebe kao superheroja sa štitom, plaštom, kapom ili bilo kakvim drugim predmetomkoji te štiti od svega onoga čega se bojiš. Kada strah dođe, zamisli da si na nekom lijepommjestu koje jako voliš i da imaš sa sobom svoj predmet protiv straha. Zamisli kako te tvojpredmet štiti od svega čega se bojiš, zamisli što sve radiš na svom lijepom mjestu, čega seigraš.– Duboko i polako diši. Udahni dok brojiš do 5 i onda izdahni dok brojiš do 5. To ponovinekoliko puta. Kada udahneš, zamisli da udišeš svoju najdražu boju ili svoj najdraži miris, akada izdahneš zamisli da izdišeš svoju najmanje dragu boju ili miris.DJELUJTE.Povratak osjećaja kontrole temeljni je zadatak u uspješnoj proradi traumatskog događaja.Stoga pokušajte održavatistrukturu i rutinu. Za vrijeme turbulentnih promjena, povratak uprijašnju životnu strukturu vraća osjećaj sigurnosti i kontrole. Pokušajte održavati isto vrijemespavanja, ručka itd. Ako ste se zbog izvanrednih okolnosti morali preseliti, stvorite nove rutine kojih ćete se pridržavati. Ponekad možete osjećati želju za „progledavanjem krozprste“, ali nastojte imati nepromijenjena obiteljska pravila, poput onih o pristojnomponašanju.Ako se radi o starijoj djeci (školarcima), važno jene opterećivati ih s previše odgovornosti ine davati im zadatke za odrasle. Sjetite se da, iako su se okolnosti promijenile i iziskuju višetruda od ukućana, dijete ostaje dijete. Dajte im razvojno primjerene zadatke (poputpospremanja sobe i sl.), kako bi i oni imali osjećaj da pomažu i doprinose rješavanju situacije.Pokušajte zajedno s djecom smislitiugodne aktivnosti, igre i načine druženja. Nakonpotresa važno je zaokupiti dječju maštu i pomoći im da ne razmišljaju o onome što sedogodilo. Ovime se vraća i osjećaj normale. Kada se strahovi izazvani potresom smire,dopustite da djeci povremeno bude i dosadno jer ćete time potaknuti njihovu kreativnost.Brinite o sebi i svojem zdravlju. Da bismo vam u tome pomogli, sastavili smočlanak na ovutemu. Djetetu možete najviše pomoći kada ste i sami smireni. Stoga razgovarajte s rodbinom iprijateljima o onome što se dogodilo i nemojte se ustručavati razgovora o onome što osjećate.Međutim, ako se ikada osjećate preplavljenima,ovdje ćete naći korisne brojeve telefona. Nainternetu postoji mnoštvo aplikacija koje mogu pomoći djeci i roditeljima, a mi preporučamobesplatnu aplikacijuStella: na hrvatskom je jeziku, a usmjerena je ka zaštiti mentalnogzdravlja te prevenciji anksioznosti i depresije kod djece i mladih.