Want to make creations as awesome as this one?

Bruno Pećnik i Antonio Dujić.

More creations to inspire you

Transcript

GORNJOGRADSKA GIMNAZIJA PREDSTAVLJA

BOŽIĆNI USTAV

Autori ove prezentacije su Bruno Pećnik i Antonio Dujić. © 2020 Sva prava pridržana.

ZNATE LI ŠTO JE USTAV?

saznajte

saznaj

U svibnju 1980. Josip Broz Tito umro je nakon 35 godina vladanja socijalističkom Jugoslavijom: Premda je ta smrt zbog njegove duboke starosti zapravo bila očekivana, mnogi su građani bili teško pogođeni gubitkom psihološkog oslonca: desetljećima je Tito u Jugoslaviji bio smatran vrhovnim autoritetom i neizbježnim uzorom građanima (kao posljedica sustavno građena kulta ličnosti) te je smatran gotovo božanstvom. Stoga je njegova smrt mnogima bila šok.

S obzirom na to da su jugoslavenski komunisti mislili kako je Tito nezamjenjiv, Jugoslavijom je zavladalo osmeročlano predsjedništvo: po jedan član predsjedništva iz svake jugoslavenske republike i autonomne pokrajine. Predsjednik na čelu Predsjedništva koji je ujedno bio i predsjednik Jugoslavije - izmjenjivao se svake godine. (Predsjedništvo je, zapravo, formirano još Ustavom SFRJ iz 1974. godine, ali je svoju ulogu u izvršnoj vlasti u punoj mjeri preuzelo nakon Titove smrti.)

Osamdesete godine prošloga stoljeća u Jugoslaviji su bile obilježene gospodarskom i političkom krizom te i porastom međunacionalnih napetosti. Gospodarstvo je bilo opterećeno inozemnim dugovima koji su dosegli astronomsku brojku od 21 milijarde dolara. Tvrtke u državnom vlasništvu često su poslovale s gubitkom, ali ih je država na umjetan način održavala na životu.

Izrazili su nezadovoljstvo položajem Srbije u federaciji tvrdeći kako je on ugrožen postojanjem dviju autonomnih pokrajina, a također su izrazili mišljenje da je položaj Srba izvan Srbije općenito loš.

Slobodan Milošević, koji se na čelu srpskih komunista - a time i Srbije - našao 1986. godine, navedeni je program politički oživio. Tražio je reformu jugoslavenske federacije na takav način da republike izgube pravo samostalnog odlučivanja u mnogočemu. Zanimao se za načelo „jedan čovjek - jedan glas" kako bi Srbija, kao najmnogoljudnija republika, stekla veću moć unutar jugoslavenske federacije.

Pojedini političari, ali i intelektualci u Srbiji bili su nezadovoljni Ustavom iz 1974. godine. Smatrali su kako republikama, a posebno autonomnim pokrajinama Kosovu i Vojvodini (obje su na teritoriju Srbije), Ustav daje previše ovlasti te da središnja vlast uBeogradu treba imati veću moć. Skupina srpskih intelektualaca svoje je mišljenje izrazila u tzv. Memorandumu SANU (Srpska akademija nauka i umetnosti) 1986. godine.

U desetljeću nakon Titove smrti pokazalo se kako je i politička stabilnost Jugoslavije upitna. Do izražaja su sve više dolazile međunacionalne napetosti. Kriza je otpočela na Kosovu, autonomnoj pokrajini na području Srbije u kojoj su većinu stanovnika činili Albanci.

"

Počeci duboke krize koju mi još uvijek eufemistički naziva-mo ,nagomilane poteškoće', ušti su u svaku obitelj. Stanje u društvu sve je teže. MLadi sve nezadovoljniji, ne vide radne i stručne perspektive. Standard pada. Socijatne razlike rastu. Traže se rješenja, ali sporo i neodLučno. Opća apatija sve je prisutnija. Ljudi sve manje vjeruju da će se naći rješenja normalnim putem. (...) Ako nešto ubrzo ne promijenimo, naša će se kuća, čiji su temetji već podosta uzdrmani, početi obrušavati. (...) Hoće li kongresi SKJ, iti akcije ususret njima barem nepovoljan tijek usporiti ako ne posve zaustaviti?Stanje se vrlo brzo pogoršava. Kod ljudi se još više pojavljuje strah. Sluti se zlo. Najprije inflacija. Proguta sve što čovjek zaradi, naprosto ideš u prazno, radiš za nju, a ona nezasitna. (...) Politička situacija sve je teža. Već se otvoreno spominje mogućnost izlaska iz federacije. To se naročito čuje u nekim krugovima u Sloveniji, a u Srbiji neki nacionalisti, opet, ističu kako je njima dosta borbe i žrtava za Jugoslaviju.

"

Jugoslavija u krizi Član hrvatske komunističke vrhuške, Rade Murić, tijekom 1980-ih godina vodio je dnevnik u kojemu je opisao gospodarsku i političku krizu socijatističke Jugostavije.

Zapis iz 1985. godine.

Zapis iz 1989. godine.

Usporedi stanje u politici i gospodarstvu 1985. i 1989. godine.

KRONOLOGIJA DOGAĐAJA DO 1990. GODINE

DENOMINACIJA VALUTE

NAPUŠTANJE KONGRESA

OSNUTAK HDZ-A

BOŽIĆNI USTAV 1990.

PUT PREMA SLOBODNOJ HRVATSKOJ

SRPSKI PLANOVIZA PREVLAST

USVOJENJE USTAVNIH AMANDMANA

"

"Možda je ovo tek početak nečega što ne možemo dokučiti. Da je kraj nečega - to smo već osvjedočili. Al pitamo se: čega je početak? U priču o blagostanju ne vjerujem. Perspektivama mira se nadam. A nestabilnosti se bojim. U nas je niklo upravo mnoštvo političkih stranaka. Ima ih od svega nekoliko ljudi. Tko se sjeti, može osnovati stranku. I, ima ih svih fela. Sad te na ulici samo zaustavljaju i pitaju: u kojoj si ti? Z a koju ćeš ti glasovati? Što se mene tiče, nisam ni u jednoj. Ni jedna me ne zadovoljava, ni jedna mi nije po ukusu. Kad je čovjek mlad ne bira. Usrće i nalijeće kojekamo i kojekuda. A kad zađe u stare dane, postane sumnjičav, ili previše izbirljiv."

"

Pročitajte kako je publicist i leksikograf Josip Šentija opisao atmosferu u Hrvatskoj uoči višestranačkih izbora, u pismu bratu Ivanu.

Pokušajte obrazložiti njegov način razmišljanja! Kakvi su vaši stavovi?

Što mislite, zašto se Šentija ne želi pridružiti niti jednoj stranci? Biste li i vi tako postupili?

Godina 1990. ostat će zabilježena u hrvatskoj povijesti kao godina donošenja prvoga Ustava neovisne Republike Hrvatske.Sve je započelo u ljeto 1990. godine kada je Predsjedništvo Socijalističke Republike Hrvatske donijelo odluku kojom Saboru predlaže donošenje Ustava Republike Hrvatske. Odluku su na svojim sjednicama25. i 26. srpnja 1990. podržala sva tri tadašnja saborska vijeća: Vijeće udruženog rada, Vijeće općina i Društveno-političko vijeće.Kao ciljevi Ustava zacrtani su: određenje Hrvatske kao suverene države hrvatskoga naroda i njezinih državljana pripadnika drugih naroda i manjina, države parlamentarne demokracije, vladavine prava i tržišnog gospodarstva.Na izradi Ustava radila je potom Ustavotvorna komisija u kojoj su bili istaknuti predstavnici političkog i akademskog života. Na uključenje u Ustavotvornu komisiju poziv je primilo 229 ljudi iz svih društvenih slojeva, od kojih je 152 djelotvorno sudjelovalo u radu Komisije.Odbijenicu za sudjelovanje u radu Komisije poslalo je samo četvero ljudi: Kardinal Franjo Kuharić, nadbiskup zagrebački, Tanja Torbarina, novinarka, Predrag Matvejević, pisac i publicist te Žarko Puhovski, politolog.

U devet sati, 22. prosinca 1990. na jarbolu ispred Sabora Republike Hrvatske na Markovu trgu u Zagrebu zalepršala je nova službena zastava Republike Hrvatske: povijesna hrvatska trobojnica s grbom ili krunom od pet drevnih hrvatskih grbova.U Saboru je bilo vrlo svečano. Bilo je malo mjesta za sve uzvanike koji su očekivali proglašenje novog hrvatskog Ustava, prvog ustava nakon slobodnih izbora i višestranačja i prvog demokratskog ustava u povijesti Hrvatske. Točno u 10 sati počela je svečanost proglašenja Ustava.

Velika slika povijesnog trenutka donošenja hrvatskog Ustava krasi jednu od saborskih dvorana, a našla je mjesto i uOpćoj i nacionalnoj enciklopediji, natuknica ustav.Prvi saziv Hrvatskoga sabora na zajedničkoj sjednici triju vijeća 22. prosinca 1990. donio je Odluku o proglašenju Ustava Republike Hrvatske čime je ispunio svoju ustavotvornu ulogu. Kako je Ustav donesen neposredno pred Božić, naziva se još i Božićnim Ustavom.Međutim, hrvatska samosvojnost, politička nezavisnost, pluralizam, kao i druge demokratske tekovine modernog svijeta, nisu se uklapale u hegemonističke težnje beogradskog režima. Jugoslavija je bila pred konačnim, povijesnim slomom, a srbo-četničke horde i njihova Jugoslavenska narodna armija nastojale su zaustaviti demokratske procese oružjem.U teškim godinama koje su slijedile Hrvatska je morala krvlju braniti svoju samostalnost, samosvojnost i pravo da postane moderna, punopravna članica svjetske zajednice.

Međutim, politička praksa i međunarodne okolnosti pokazale su da su u prvom hrvatskom Ustavu nužne nadopune i neka drukčija rješenja.Hrvatska je predsjednički sustav zamijenilaparlametarnim i tako zakoračila u parlamentarnu demokraciju. Najviše tijelo vlasti Hrvatski državni sabor nosi sada ime Hrvatski sabor.

HVALA VAM NA POZORNOSTI