Snjegomrazić i Snjegoledić

Mladen KopjarK opjar

Snjegomrazić i Snjegoledić

U gradskom parku neke hladne zime stajala su jedan pokraj drugoga dva snjegovića, Snjegomrazić i Snjegoledić. Djeca iz obližnjih zgrada dugo su se trudila oko njih.

Snjegomrazić je tako na glavi imao pravu vunenu kapu, nos od cijelog krumpira i pola poklopca od marmelade za usta, dok je Snjegoledićevu glavu pokrivao stari crni cilindar nečijega djeda, ispod ruke mu virila metla, a bio je zaogrnut i dugim poderanim kaputom.

Pogledaj moj cilindar! – pohvali se Snjegoledić. –Za tebe sam gospodin! -Čudim se što takav jadan i prost uopće stojiš pokraj mene!

- Bah! – ljutio se Snjegomrazić. – Bolje vunena kapa, nego pohabani šešir! Tebi je zapravo mjesto pokraj kontejnera sa smećem!

Mirno su stajali snjegovići, ali kada su djeca zbog mraka otišla kućama, počela je svađa.

Na to se Snjegoledić strašno naljutio i pokušao metlom udariti Snjegomrazića.

- Pa što ako je od krumpira!? Ljepši je od krpe koju su objesili na tebe!

- Ma nemoj? Pazi samo da ti ne ispadne taj krumpir od nosa!

No, metla je bila prekratka, pa je Snjegoledić dohvatio snijeg sa svoga trbuha, od njega napravio grudu i Snjegomrazića pogodio ravno u čelo. - Au! – jauknuo je Snjegomrazić, zgrabio snijeg s ramena te grudom skinuo Snjegoledićev cilindar.

Grude su doskora fijukale amo-tamo bez ikakve kontrole. Još prije no što su te večeri djeca zaspala, od dva ljutita snjegovića ostale su samo razbacane hrpice snijega iz kojih su tužno izvirivali jedan krumpir i jedan cilindar.

KRAJ