U mirisu i okusu sjećanja

U mirisu i okusu sjećanja

Slika preuzeta s https://lovelylittlekitchen.com/lemon-vanilla-madeleines/

Tako sam nekada, svakog ljetnog dana kada smo igrali nogomet, u 16 sati čuo sirenu. Ta sirena bila je Fiat Punto sa sladoledom. Njegov sladoled nisu svi voljeli jer im je bio vodenast, a meni je to bio najbolji sladoled. Većinu godina moga djetinjstva čula se ta sirena u 16 h. Meni najfiniji okus bila je nutela koja je imala u sladoledu i komadiće. Okusa te nutele danas nema ni u najboljoj slastičarnici. Stjepan Žigrović, 4.a

Miris hrane iz vrtića pokraj kojeg svakodnevno prolazim podsjeća me na vrtićke dane. Kad prolazim pokraj vrtića u kojem sam provela 2 godine u meni se bude sjećanja. Prvi dan obilježila sam suzama. Pomisao da ću morati biti s djecom koju ne poznajem, rastužila me. Na vratima me dočekalo brdo djece. Nisam znala što da radim. Djevojčica s kojom sam se najviše zbližila zove se Dorotea. Ona mi je prve dane boravka u vrtiću činila lakšim. Zajedno smo provodile vrtićke dane. I u školske klupe sjele smo skupa. Bile smo kao sestre. Vikendom bismo dolazile jedna drugoj na igru. Dijelile smo sve. Srednja škola nas je udaljila te se sad samo povremeno čujemo. Karla Božić, 4.a

Živim u okružju u kojem su svi automehaničari i imaju svoje radionice. Kum, prijatelji i brat su automehaničari. Uvijek mi je bilo zanimljivo „motati im se pod nogama". Kad god sam došla u radionicu, meni je mirisalo, a mojoj mami smrdjelo. Uvijek bi se ljutila kada bih uprljala odjeću starim uljem. Danas, kada god osjetim miris benzina, sjetim se svih utrka na koje me tata vodio, sjetim se kako sam učila voziti automobil, koristiti alat. Taj me miris podsjeća na ono što danas volim: automobile, motore, utrke i radionicu. Taj me miris podsjeća na dane kada se mama derala na mene, bila tužna što ne volim šminku nego alat. Taj me miris benzina podsjeća na moju prvu utrku. Taj me miris podsjeća na moje djetinjstvo dok sam još istraživala stvari, dok sam radila nešto iz zabave, dok sam vodila borbe s mamom zašto brat može, a ja ne mogu. Taj me miris podsjeća na sve suze koje sam isplakala zbog zabrana. Taj me miris opušta. Za taj miris živim jer taj miris budi lijepe uspomene. Petra Glumpak, 4.a

Probudila sam se vrlo rano. Sunce je već izašlo, a ptice su pjevušile na mom prozoru. Ustala sam iz kreveta i otišla u kuhinju, a tamo me već dočekala majka s mlijekom i krafnama. Odmah sam zamijetila krafne na stolu i kao da se u meni probudila neka radost. Prvim zagrizom krafne probudila su mi se sjećanja na drugi mjesec. Toliko djece na okupu, slatkiši, jaja, krafne, nešto predivno. Bile su maškare. Moji prijatelji i ja hodamo po susjednim kućama i zvonimo na vrata kako bismo otpjevali pjesmice, a ljudi bi nam davali jaja, slatkiše ili krafne. Oduvijek sam voljela dan maškara jer sam znala da je to dan pečenja krafni. Voljela sam gledati kako se druga djeca maskiraju i uvijek smo pričali o zanimljivim maskama. Najednom se trznem i pojedem ostatak krafne. Mlijeko je još uvijek bilo toplo, a osjećala sam se kao da su su u tom zagrizu krafne prošle godine. Samanta Mrkoci, 4.a

Od samog sam rođenja bila povezana sa svojom prabakom. Ona mi je kao maloj pričala priče, igrala se sa mnom, a posebno mi se u sjećanje urezalo pripremanje knedli. Kao mala sam ju gledala kako ih priprema, a malo kasnije i pomagala. Točno se sjećam njihova mirisa i okusa. Ona je radila najbolje knedle. Sada, kada bih ih jela ili vidjela negdje, došla bi mi u misli i sjećanje prabaka te slika mene koja sam je pozorno pratila i pomagala u izradi knedli. Ja bih joj davala namirnice, a ona bi sve to pripremala, a kasnije bismo ih svi zajedno jeli. Uvijek kad se sjetim knedli, sjetim se i nje. Ima još mnogo sjećanja vezanih za nju , ali ovo mi je najposebnije i uvijek me podsjeti na djetinjstvo provedeno družeći se njome. Koje god knedle da sam probala, nisu bile bolje ni mirisom ni okusom od njezinih. Mihaela Legin, 4.a

Bio sam dijete kad se to dogodilo. Ne mogu se sjetiti koliko sam točno imao godina, ali još nisam išao u školu. Bili smo kod mojih krsnih kumova, na rođendanu njihove kćeri. Rođendan se odužio i ja sam odlučio ostati nekoliko dana kod njih. Cijele smo se noći zabavljali i igrali. Drugo jutro probudio sam se rano kao i svaki drugi dan. Vani je još bio mrak. Obukao sam se i otišao potražiti kumu jer mi je bilo dosadno u sobi. Pronašao sam je vani u dvorištu. Tad su se bavili poljoprivredom te je ona bila u „štali” i muzla krave. Ušao sam i pitao mogu li biti s njom dok se ostali ne probude. Rekla je da mogu i ponudila mi je šalicu toplog mlijeka. Uzeo sam šalicu, sjeo van na travu i počeo piti mlijeko. Tad sam prvi put probao toplo domaće mlijeko na kojem se još nalazi pjena. Ostao sam ugodno iznenađen okusom i mirisom, to je bilo nešto najbolje što sam do tad pio. Svaki put kad pijem domaće mlijeko sjetim se tog trenutka. To je na žalost rijetko jer nemam krave pa ni domaće mlijeko. Ivan Veček, 4.a

Ovaj me kolač koji sam upravo probala podsjeća na nešto, ali ne mogu točno definirati na što. Okus i miris tog kolača su mi poznati, ali ne znam otkuda. Znam da ga nikada nisam pekla niti probala do sada. Sve me ovo podsjeća na prvi kolač koji sam ispekla. Majka je bila uz mene i dosta mi je pomogla. Najteže je bilo napraviti kremu zato što se morala dugo kuhati i miješati. Nakon tog silnog miješanja bila je napokon gotova. Tog sam trenutka pomislila da krema neće uspjeti, ali bila je odlična. Iznenadila sam samu sebe kako je dobro ispala. Za to se vrijeme u pećnici pekao biskvit. Bio je prekrasne zlaćane boje, a miris vanilije se osjećao u cijeloj kuhinji. Taj mi miris donosi uzbuđenost i sreću koju sam osjećala kada sam radila taj kolač. Moja majka je bila ponosna na mene. To je bio moj prvi, ali ne i posljednji kolač. Dorotea Rožić, 4.a

Svaki put kada uđem u jednu pekaru, prisjećam se kako sam skoro svakog dana, kada sam bila mala, odlazila s djedom u tu pekaru po kruh i pecivo. Sjetim se bijelo-sive boje zidova, 12 stepenica do njenog ulaza, male blagajne i malog prostora te pekare. Miris tog kruha me podsjeća na veselje i radost koju sam osjećala svakog puta kada sam sa djedom kupovala kruh, to mi je najdraži dio djetinjstva. Djed bi uvijek nasmiješeno razgovarao sa starijim prodavačem koji je rado popričao s njime, a ja bih kao dijete nestrpljivo i veselo čekala svoje pecivo. Sada, kada djed više nije sa mnom, rado odlazim u tu pekaru kako bi se prisjetila tih lijepih trenutaka koje sam provela s njim. Dijana Mohač, 4.a

Uvijek kada vidim u dućanu ili na društvenim mrežama žvakaće, sjetim se djetinjstva. Kao djeca, prijatelji iz sela i ja, voljeli smo žvakaće koje su bile popularne u to doba. Bile su okrugle i raznih boja. Uvijek smo ih birali prema najdražoj boji. Bili smo prepuni veselja i radosti kada smo dobili od roditelja te žvakaće dok smo se igrali. Bile su tvrde i jako slatkog okusa. Nakon vrlo kratkog vremena žvakanja, gubile su svoj slatki okus. Tada bismo uzeli nove i nastavili se sretno igrati. Marta Trninić, 4.a