Ivan Vidali - 450. godišnjica smrti

Ivan Vidali

O Ivanu Vidalu korčulanskom renesansnom pjesniku

Goran Kalogjera

O Ivanu Vidalu korčulanskom renesansnom pjesniku

Korčulanski blagajnik, politički emisar, lokalni činovnik, obavještajac u korist Mletačke republike, trgovac, pregovarač, diplomat, vladar gradske kase i neosporno jedna od najvažnijih političkih figura grada Korčule tijekom 16. stoljeća, bavio se i pjesništvom. Povijesti hrvatske književnosti kao i značajni književni povjesnici bilježe ga vrlo skromno s par redaka, oslanjajući se uglavnom na njegovu poslanicu „Niki Stjepka Nalješkovića Dubrovčanina“, koja je usljedila kao pjesnički odgovor dubrovačkom pjesniku Nikoli Nalješkoviću „ Gospodinu Ivanu Vidali vlastelinu krkarskomu“. Dakle dvojica uglednih ljudi svoga vremena izmijenili su poslanice, što je bio uobičajeni način komuniciranja poznat u cijeloj Dalmaciji. Problem je u tome, što je Nalješković u to vrijeme bio već poznati i priznati dubrovački pjesnik , dok se o Vidalu znalo uglavnom kao vrlom i inteligentnom novčaru, trgovcu, čovjeku koji je uživao povjerenje svih gradskih struktura, kako domaćih tako i onih izvan otoka Korčule. Logično je da nam se nameće pitanje može li se Vidala na temelju jedne poslanice smatrati renesansnim pjesnikom? Da bismo dali odgovor na ovo pitanje, moramo se vratiti poslanicama, jer u njima doznajemo mnogo toga o Vidalu, ne samo kao „ugledniku“ njegova vremena već i pjesniku. Usredotočimo li se pažljivo na Nalješkovićeve stihove u poslanici upućenoj Vidalu, možemo „izvući“ određene karakteristike koje su resile Vidala kao čovjeka. Iz Nalješkovićevih stihova može se nazrijeti da je Vidali bio nesumnjivo obrazovan, pametan i sposoban čovjek:

„Jer tvoje pameti

Bit će vid daleče vrhu svih na svieti

Pameti za č tvoje vid dali providi

Kriposno sve što je načinom ter slidi“

Da je bio talentiran, sposobniji i umješniji od mnogih svojih korčulanskih suvremenika ukazuju i ovi Nalješkovićevi stihovi:

„ Slave je tvoje Hvar novi pun i stari,

Kojom te s neba zgar božja moć nadari.

Tiem ravni grad Zadar iz glasa upije

Da imaš boži dar ki druzim dan nije.“

I sad ono za nas povjesnike književnosti možda najbitnije. Ako je vjerovati Nalješkoviću, Vidal je bio autorom mnogih pjesničkih djela, a ne samo poslanice upućene njemu:

„ Ja ne znam, kad svi ti ne mogu stoti dil

kriposti izrieti ni slave tvojih dil.“

Pažnju u poslanici izazivaju riječi „tvojih dil“, dakle tvojih djela. Da li se to odnosilo na njegove diplomatske, trgovačke, pregovaračke, bilježničke pravne sposobnosti ili je Nalješković znao za neka druga njegova djela u stihu, koja spominje kao „izrečenih u njegovim slavnim djelima“?

Nasuprot tome u svojoj poslanici Nalješkoviću, Vidal se čudi njegovim pohvalama u njegovu čast, jer Nalješković doslovce spominje kako je Vidal uživao poštovanje kako mletačke gospode, tako i građana Dubrovnika, Hvara, Šibenika, Splita i Kotora. Najintrigantniji je pritom Vidalov stih u odgovoru Nalješkoviću koji glasi:

„Ni t' pjesama kad poslah ni s tobom govorih“

Naravno da tu ima lažne skromnosti ali i istine. Postoji mogućnost, što proizilazi iz stiha, da se oni nisu poznavali i da mu osim poslanice Vidal nije uputio nikakav drugi stih. Da li je Vidal napisao još nešto osim Poslanice Nalješkoviću, može se kao i prije samo nagađati. Interesantno je da Vidal ipak „koketira“ sa svojim pjesničkim djelom, uporno ga spominjući, tako da stihom ukazuje uglednom Dubrovčaaninu da on nije vješt u pjesničkom umijeću kao on:

„Neispravan nevješ lis ovi prim' za ljubav“

Neosporno je da je Vidal imao pjesničkih ambicija, što se također vidi u poslanici Nalješkoviću u kojoj se pritajeno, ali ipak zamjetljivo, vraća na svoju pjesničku „nemoć“ i iskazuje želju da se okuša u stihotvorstvu:

„I rad bih da mogu složivši u pjesan

Izrit radost mnogu,

Ku mi da tva pjesan.

Nu kad tuj zahodim, vratim se ja opet

Jere se nahodim protivnom stvaraju spet..“

Mislim da bi se o Vidalu kao renesansnom pjesniku moglo zaključiti slijedeće. Njegovo učestalo vraćanje na stihotvorstvo „slaganje pjesam“, vjerojatno nije bez razloga. Iz Poslanice Nalješkoviću dade se razaznati da je imao pjesničkih ambicija, međutim svakodnevne dužnosti i obveza koje je imao, očito su ga u tome sputavale. Pročita li se tekst Cvita Fiskovića o njegovim gradskim i inim dužnostima, onda stvarno ostaje dojam da je taj korčulanski činovnik imao posla na pretek. Bio je ujedno i vrlo samokritičan prema sebi i svom pisanju, smatrajući da mu ne bi bilo na čast pisati, jer bi pritom pokazao nemar i neznanje za razliku od Nalješkovića. Svoje dileme i sumnje u svoje pjesništvo, pokazao je uspoređujući se s Nalješkovićem, zaključivši da u konkurenciji s njim nema što tražiti:

„Jer slave pjesan taj dođe mi velik broj,

Slava je tvoja, znaj u meni nije toj.“

Spominjući u svojoj poslanici Nalješkoviću grad Dubrovnik, kojeg iskreno cijeni i voli, Vidalu su ipak najinteresantniji oni dubrovački pjesnički kružoci, iz kojih su ponikli brojni vrsni pjesnici, „spjevalci“, kako ih naziva, što opet ukazuje na činjenicu da mu je stihotvorstvo bilo milo, i da mu je očito bio sklon. Uostalom njegov pjesnički odgovor Nikoli Nalješkoviću pokazuje da je solidno vladao stihom, da je mogao napisati dobar stih, istina ne tako „izglancan“ kao Nalješkovićev, koji se u potpunosti prepustio pjesništvu, ali ništa gori od onih kojima je povijest književnosti posvetila puno više pažnje. Ovaj radišni našijenac, unatoč brojnim zaduženjima koje je izvrsno obnašao, očito je bio sklon pjesništvu. Uostalom kako je primjetio Marin Franičević, Vidalijeva versifikacija jasno govori da poslanica Nalješkoviću nije mogla biti njegova prva i jedina pjesma.! Da li mu je Nalješković uputio prigodnu Poslanicu zbog njegovih dužnosničkih uspjeha, ili je bio upoznat s nekim njegovim drugim djelima, pitanje je koje i nadalje ostaje otvoreno.

Renesansni pjesnik

Službenik grada Korčule

Lokalni obavještajac

Primjer ugovora o najmu

Pečat Ivana Vidalija

Pečat Ivana Rozanovića

• Fisković, Cvito. Korčulanske studije i eseji. Grad Korčula, Korčula, 2008.
• Franičević, Marin. Povijest hrvatske renesansne književnosti, Školska knjiga, Zagreb, 1963.
• Kalogjera, Goran. Hrvatsko pjesništvo na otoku Korčuli. CDM - Biblioteka "Val", Rijeka, 1993.
• Kalogjera, Goran. Iz književne baštine otoka Korčule, CDM – Biblioteka „Val“, Rijeka, 1994.
• Kalogjera,Goran. Korčulanska pera /leksikon/, Filozofski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2003.
• Kastropil Stjepan, Nacrt za književnu povijest otoka Korčule do sredine prošlog stoljeća, Zadarska revija, br 2/1965, Zadar, 1965.
• Kombol,Mihovil. Povijest hrvatske književnosti do preporoda, Matica hrvatska, Zagreb, 1961.
• Povijest hrvatske književnosti, 3, Liber, Mladost, Zagreb, 1973.
• Zbornik stihova XV. i XVI. stoljeća. Matica hrvatska, Zagreb, 1968.