Want to make creations as awesome as this one?

Ova virtualna izložba nastala je u suradnji s Arhivskim sabirnim centrom Korčula - Lastovo, povodom obilježavanja 450. obljetnice smrti renesansnog pjesnika, Korčulanina Ivana Vidalija u čast kojeg je Gradska knjižnica u Korčuli dobila ime.

Transcript

Korčulanskiblagajnik, politički emisar, lokalni činovnik, obavještajac u korist Mletačke republike, trgovac, pregovarač, diplomat, vladar gradske kase i neosporno jedna od najvažnijih političkih figura grada Korčule tijekom 16. stoljeća, bavio se i pjesništvom. Povijesti hrvatske književnosti kao i značajni književni povjesnici bilježe ga vrlo skromno s par redaka, oslanjajući se uglavnom na njegovu poslanicu „Niki Stjepka Nalješkovića Dubrovčanina“, koja je usljedila kao pjesnički odgovor dubrovačkom pjesniku Nikoli Nalješkoviću „Gospodinu Ivanu Vidali vlastelinu krkarskomu“. Dakle dvojica uglednih ljudi svoga vremena izmijenili su poslanice, što je bio uobičajeni način komuniciranja poznat u cijeloj Dalmaciji. Problem je u tome, što je Nalješković u to vrijeme bio već poznati i priznati dubrovački pjesnik ,

Ivan Vidali

450. godišnjica smrti

O Ivanu Vidalu korčulanskom renesansnom pjesniku

Goran Kalogjera

autor portreta Uroš Čalić

dok se o Vidalu znalo uglavnom kao vrlom i inteligentnom novčaru, trgovcu, čovjeku koji je uživao povjerenje svih gradskih struktura, kako domaćih tako i onih izvan otoka Korčule. Logično je da nam se nameće pitanje može li se Vidala na temelju jedne poslanice smatrati renesansnim pjesnikom? Da bismo dali odgovor na ovo pitanje, moramo se vratiti poslanicama, jer u njima doznajemo mnogo toga o Vidalu, ne samo kao „ugledniku“ njegova vremena već i pjesniku.

O Ivanu Vidalu korčulanskom renesansnom pjesnikuKorčulanski blagajnik, politički emisar, lokalni činovnik, obavještajac u korist Mletačke republike, trgovac, pregovarač, diplomat, vladar gradske kase i neosporno jedna od najvažnijih političkih figura grada Korčule tijekom 16. stoljeća, bavio se i pjesništvom. Povijesti hrvatske književnosti kao i značajni književni povjesnici bilježe ga vrlo skromno s par redaka, oslanjajući se uglavnom na njegovu poslanicu „Niki Stjepka Nalješkovića Dubrovčanina“, koja je usljedila kao pjesnički odgovor dubrovačkom pjesniku Nikoli Nalješkoviću „ Gospodinu Ivanu Vidali vlastelinu krkarskomu“. Dakle dvojica uglednih ljudi svoga vremena izmijenili su poslanice, što je bio uobičajeni način komuniciranja poznat u cijeloj Dalmaciji. Problem je u tome, što je Nalješković u to vrijeme bio već poznati i priznati dubrovački pjesnik , dok se o Vidalu znalo uglavnom kao vrlom i inteligentnom novčaru, trgovcu, čovjeku koji je uživao povjerenje svih gradskih struktura, kako domaćih tako i onih izvan otoka Korčule. Logično je da nam se nameće pitanje može li se Vidala na temelju jedne poslanice smatrati renesansnim pjesnikom? Da bismo dali odgovor na ovo pitanje, moramo se vratiti poslanicama, jer u njima doznajemo mnogo toga o Vidalu, ne samo kao „ugledniku“ njegova vremena već i pjesniku. Usredotočimo li se pažljivo na Nalješkovićeve stihove u poslanici upućenoj Vidalu, možemo „izvući“ određene karakteristike koje su resile Vidala kao čovjeka. Iz Nalješkovićevih stihova može se nazrijeti da je Vidali bio nesumnjivo obrazovan, pametan i sposoban čovjek:„Jer tvoje pametiBit će vid daleče vrhu svih na svietiPameti za č tvoje vid dali providiKriposno sve što je načinom ter slidi“Da je bio talentiran, sposobniji i umješniji od mnogih svojih korčulanskih suvremenika ukazuju i ovi Nalješkovićevi stihovi:„ Slave je tvoje Hvar novi pun i stari,Kojom te s neba zgar božja moć nadari.Tiem ravni grad Zadar iz glasa upijeDa imaš boži dar ki druzim dan nije.“I sad ono za nas povjesnike književnosti možda najbitnije. Ako je vjerovati Nalješkoviću, Vidal je bio autorom mnogih pjesničkih djela, a ne samo poslanice upućene njemu:„ Ja ne znam, kad svi ti ne mogu stoti dilkriposti izrieti ni slave tvojih dil.“Pažnju u poslanici izazivaju riječi „tvojih dil“, dakle tvojih djela. Da li se to odnosilo na njegove diplomatske, trgovačke, pregovaračke, bilježničke pravne sposobnosti ili je Nalješković znao za neka druga njegova djela u stihu, koja spominje kao „izrečenih u njegovim slavnim djelima“?Nasuprot tome u svojoj poslanici Nalješkoviću, Vidal se čudi njegovim pohvalama u njegovu čast, jer Nalješković doslovce spominje kako je Vidal uživao poštovanje kako mletačke gospode, tako i građana Dubrovnika, Hvara, Šibenika, Splita i Kotora. Najintrigantniji je pritom Vidalov stih u odgovoru Nalješkoviću koji glasi:„Ni t' pjesama kad poslah ni s tobom govorih“Naravno da tu ima lažne skromnosti ali i istine. Postoji mogućnost, što proizilazi iz stiha, da se oni nisu poznavali i da mu osim poslanice Vidal nije uputio nikakav drugi stih. Da li je Vidal napisao još nešto osim Poslanice Nalješkoviću, može se kao i prije samo nagađati. Interesantno je da Vidal ipak „koketira“ sa svojim pjesničkim djelom, uporno ga spominjući, tako da stihom ukazuje uglednom Dubrovčaaninu da on nije vješt u pjesničkom umijeću kao on:„Neispravan nevješ lis ovi prim' za ljubav“Neosporno je da je Vidal imao pjesničkih ambicija, što se također vidi u poslanici Nalješkoviću u kojoj se pritajeno, ali ipak zamjetljivo, vraća na svoju pjesničku „nemoć“ i iskazuje želju da se okuša u stihotvorstvu:„I rad bih da mogu složivši u pjesanIzrit radost mnogu,Ku mi da tva pjesan.Nu kad tuj zahodim, vratim se ja opetJere se nahodim protivnom stvaraju spet..“Mislim da bi se o Vidalu kao renesansnom pjesniku moglo zaključiti slijedeće. Njegovo učestalo vraćanje na stihotvorstvo „slaganje pjesam“, vjerojatno nije bez razloga. Iz Poslanice Nalješkoviću dade se razaznati da je imao pjesničkih ambicija, međutim svakodnevne dužnosti i obveza koje je imao, očito su ga u tome sputavale. Pročita li se tekst Cvita Fiskovića o njegovim gradskim i inim dužnostima, onda stvarno ostaje dojam da je taj korčulanski činovnik imao posla na pretek. Bio je ujedno i vrlo samokritičan prema sebi i svom pisanju, smatrajući da mu ne bi bilo na čast pisati, jer bi pritom pokazao nemar i neznanje za razliku od Nalješkovića. Svoje dileme i sumnje u svoje pjesništvo, pokazao je uspoređujući se s Nalješkovićem, zaključivši da u konkurenciji s njim nema što tražiti:„Jer slave pjesan taj dođe mi velik broj,Slava je tvoja, znaj u meni nije toj.“Spominjući u svojoj poslanici Nalješkoviću grad Dubrovnik, kojeg iskreno cijeni i voli, Vidalu su ipak najinteresantniji oni dubrovački pjesnički kružoci, iz kojih su ponikli brojni vrsni pjesnici, „spjevalci“, kako ih naziva, što opet ukazuje na činjenicu da mu je stihotvorstvo bilo milo, i da mu je očito bio sklon. Uostalom njegov pjesnički odgovor Nikoli Nalješkoviću pokazuje da je solidno vladao stihom, da je mogao napisati dobar stih, istina ne tako „izglancan“ kao Nalješkovićev, koji se u potpunosti prepustio pjesništvu, ali ništa gori od onih kojima je povijest književnosti posvetila puno više pažnje. Ovaj radišni našijenac, unatoč brojnim zaduženjima koje je izvrsno obnašao, očito je bio sklon pjesništvu. Uostalom kako je primjetio Marin Franičević, Vidalijeva versifikacija jasno govori da poslanica Nalješkoviću nije mogla biti njegova prva i jedina pjesma.! Da li mu je Nalješković uputio prigodnu Poslanicu zbog njegovih dužnosničkih uspjeha, ili je bio upoznat s nekim njegovim drugim djelima, pitanje je koje i nadalje ostaje otvoreno.

Renesansni pjesnik

Nikola Nalješković, XVI. st., Dubrovnik, samostan Male braće

Veći dio svog života Vidali je proveo u službi svoga grada Korčule kao gradski blagajnik. Vidalu je vođenje gradske blagajne povjereno 1. svibnja 1556. godine, drugi put 1558., a izgleda da je taj posao valjano obavljao sve do svoje smrti 1570. godine. Uz posao gradskoga blagajnika Vidal je u gradu Korčuli obavljao i druge dužnosti, bio je tako gradski bilježnik, poslovni zastupnik, gradski pisar višeg gradskog sudca, procjenitelj žitarica, diplomatski posrednik. Kao gradski blagajnik Vidal je vodio brigu o svim dažbinama i izdacima gradske uprave, plaćao gradske činovnik, kneza, gradske čistače, vojnike, trgovce, nabavljao papir za pisare, plaćao tumače i prevoditelje, brinuo o ishrani najamnih radnika i mornara te opskrbljivao korčulansku galiju prilikom njenih putovanja kanalom sve do neretljanske obale.

Službenik grada Korčule

11. prosinca 1553.U Korčuli, izvan zidina grada u crkvi svetoga Roka. Matko Petrić i Ivan Petrić, braća iz Čare slobodnom voljom i po savjesti radi međusobnog prijateljstva odlučuju jedan drugom oprostiti sve svađe i uvrede.-pohranjeno u Arhivskom sabirnom centru Korčula-Lastovo

U njegovoj su domeni brige bili i gradski vijećnici, koje je po potrebi sazivao, zatim svi graditeljski radovi u gradu Korčuli i izvan njega. U traženju namirnica, procjeni ili kupnji žita izbivao je često izvan gradskih zidina i putovao otokom. S obzirom da mu je dužnost bila praćenje kretanja tuđinskih plovila Korčulanskim kanalom, možemo ga smatrati i lokalnim obavještajcem. Često ugrožena od gusarskih napada korčulanska je vlast ulagala znatne napore doznati točne lokacije gusarskog, mletačkog i turskog brodovlja, stoga ova Vidalova zadaća nije bila za podcjenjivanje.

Lokalni obavještajac

Obrana Korčule od Turaka

11. siječnja 1559.U Korčuli, pred vratima crkve svete Katarine. Gospođa Bernica iznajmljuje klesarima Ivanu i Franku Banovac jedan kamenolom na otoku Vrniku na period od 10 godina uz najamninu od 5 lira godišnje. -pohranjeno u Arhivskom sabirnom centru Korčula-Lastovo

Kamenolom na Vrniku

Primjer ugovora o najmu

13. studenoga 1560.U Korčuli, u crkvi svetog Marka. U prisustvu svjedoka gospodin Marin Obradi, plemić Korčule, daje svoju mladu kćer Vincencu zaručniku Ivanu Krstitelju Zilio, plemiću Korčule. U miraz svojoj kćeri Vicenci gospodin Marin daje 35 gonjala vinograda u Smokvici, 100 dukata u gotovom novcu i 50 dukata u pokretninama. Gospodin Marin i gospodin Ivan Krstitelj stisnuli su desnu ruku u znak potvrde. Zaručnici su u krvnom srodstvu u trećem i četvrtom koljenu pa Sveta Stolica mora dati odobrenje za ženidbu.-pohranjeno u Arhivskom sabirnom centru Korčula-Lastovo

Obavljao je posredničke, pregovaračke misije između korčulanskog poglavarstva i Mletačke Republike, a ponekad je za potrebe Grada znao otići u diplomatske misije u Zadar, Šibenik ili Dubrovnik. Kao vrijedni gradski činovnik Vidal je svoje službene zabilješke zapisivao na službenom mletačkom narječju, ali je dobro poznavao hrvatski jezik, što se može vidjeti po korektnom zapisivanju domaćih imena i prezimena.

17. prosinca 1560.U Korčuli, u kući gospodina Ivana Krstitelja Rozanovića. Margarita, kćer gospodina I. K. Rozanovića ustupa sva svoja dobra koja je naslijedila od ujaka, don Marina Paparčića zauvijek svome ocu i njegovim nasljednicima te se ona zadovoljava mirazom koji je namijenjen njoj i njenom zaručniku Rafaelu Gabrieliću.Isto tako, u Korčuli, u kući gospodina Jerka Gabrielića patricija Korčule, njegova kćer Marcelina mu na isti način ustupa sva pokretna i nepokretna njegova i majčina dobra te se zadovoljava mirazom koje će dobiti ona i njen zaručnik Vicko Rozanović.-pohranjeno u Arhivskom sabirnom centru Korčula-Lastovo

Pečat Ivana Vidalija

Pečat Ivana Rozanovića

Učenici 2. a razreda Srednje škole Petra Šegedina, sa svojom mentoricom profesoricom Josipom Kurtović Favro, snimili su video o korčulanskom renesansnom pjesniku Ivanu Vidaliju.

Tlocrt grada Korčule u vrijeme Vidalijeve smrti.

Literatura

Gradska knjižnica Ivan VidaliHrvatske bratske zajednice 1520260 Korčula020/711-974gradska.knjiznica.ivan.vidali@gmail.comfb.com/GKKorcula@GKKorcula

Fisković, Cvito. Korčulanske studije i eseji. Grad Korčula, Korčula, 2008.Franičević, Marin. Povijest hrvatske renesansne književnosti, Školska knjiga, Zagreb, 1963.Kalogjera, Goran. Hrvatsko pjesništvo na otoku Korčuli. CDM - Biblioteka "Val", Rijeka, 1993.Kalogjera, Goran. Iz književne baštine otoka Korčule, CDM – Biblioteka „Val“, Rijeka, 1994. Kalogjera,Goran. Korčulanska pera /leksikon/, Filozofski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2003. Kastropil Stjepan, Nacrt za književnu povijest otoka Korčule do sredine prošlog stoljeća, Zadarska revija, br 2/1965, Zadar, 1965.Kombol,Mihovil. Povijest hrvatske književnosti do preporoda, Matica hrvatska, Zagreb, 1961.Povijest hrvatske književnosti, 3, Liber, Mladost, Zagreb, 1973.Zbornik stihova XV. i XVI. stoljeća. Matica hrvatska, Zagreb, 1968.