Autobusna ljubav

Sanja Pilić

Autobusnaljubav

Marica i ja otišli smo na izlet sa školom. Autobusom u Krapinu. Sjedili smo zajedno u autobusu. Ja sam nosio napolitanke, a Marica sok. Ne znam zašto, ali čim smo sjeli u autobus, ogladnjeli smo. Ima nešto čudno u tim autobusima, putovanjima i izletima. Inače ja baš i ne volim jesti. Tanak sam kao prut.

Što mislite kako izgleda dječak? Što očekujete od njega? Možete li predvidjeti kakvo će biti putovanje?

Marica mi se oduvijek sviđala, ali u autobusu sam se zaljubio u nju. Zajedno smo igrali igrice na mobitelu. Puštao sam joj glazbu. Ona je zaboravila slušalice, pa sam joj posudio svoje. Razgovarali smo o ljetovanju, a bio sam jako sretan jer se ona razumjela u gusare, a voli i kauboje iako više nisu u modi. Spominjala je mlađeg brata Ivicu, a ja sam se raspričao o sestrici Tei koja ima tri godine.

Dok sam vam čitala ovaj drugi dio priče, što ste zamislili u svojim mislima? Zašto Marica voli gusare? Što mislite što će se sljedeće dogoditi dječaku i Marici?

Kad smo stigli u Krapinu, bio sam zaljubljen do ušiju i nožnog palca. Od glave do pete. Od lijeva do desna. Sprijeda i straga. Bilo mi je malo zlo od tolikog soka. Tomica, Sanja, Emanuel i Vito htjeli su da se družimo s njima, a Marica i ja smo ih izbjegavali. S učiteljicom smo stali u red ispred Muzeja krapinskog pračovjeka.

Jeste li uspjeli pogoditi što će se dogoditi dječaku? Možete li zamisliti kako sad izgleda, je li se njegov izraz lica promijenio?Što mislite što će dalje biti s Maricom i dječakom?

Marica je izjavila da su to naši daljnji rođaci pa smo se svi nasmijali. Ja sam se najviše smijao. Sve što ona kaže meni je ili pametno ili smiješno. Razgledali smo čitav Muzej, a Marica i ja smo se slikali kao pračovjek i pračovjekica. Tomica, Sanja, Emanuel i Vito i dalje su se htjeli družiti s nama, ali mi smo otišli u šetnju parkom. Zatim smo svi otišli na ručak. Ja sam i dalje bio gladan, izgleda da ljubav iscrpljuje.

Jeste li očekivali ovakav razvoj događaja? Možete li zamisliti što su ručali? Kako zamišljate da se razvila priča dalje?

Vratili smo se u Zagreb, a u autobusu sam opet sjedio pored Marice. Ogladnjeli smo, izvadio sam sendvič koji mi je mama napravila i prepolovio sam ga. Razgovarali smo o kućnim ljubimcima i divljim životinjama. Ona je zbilja jako pametna. Došao sam kući, zaljubljen i pomalo prejeden. Jedva čekam da sutra vidim Maricu. Šteta što će uskoro prestati nastava i što više nećemo ići na zajedničke izlete.

Jeste li pogodili što se dogodilo? Kako se dječak osjećao dok je jeo sendvič s Maricom? Što mislite kako će se završiti ova ljubavna priča?

Tko kaže da se svi vesele završetku škole? Ja se ne veselim. Mislim da ću pozvati Maricu na vožnju tramvajem, da me zaljubljenost ne popusti. Jer baš je zabavna. A i poboljšava apetit.

Je li priča završila kako ste očekivali? Da ste dječak kako biste se sad osjećali? A kako biste se osjećali da ste Marica?