Međunarodni dan biološke raznolikosti

Prikaz OPG-a

Neobični ljubimci

Ekobasne

UČENIČKE AKTIVNOSTI:

Ekostripovi

Međunarodni dan biološke raznolikosti(22. svibnja)

TEA IVANOVIĆ, 5. a

JOSIP BRAJKOVIĆ, 7. a

MONIKA PRŠA, 5. b

TENA JURLINA, 5. b

ANJA ČAVRIĆ, 5. b

HVALISAVI VUK I SAMOUVJERENA VELEBITSKA DEGENIJAPo našem dobro znanom Velebitu šetao se gladni i iscrpljeni vuk.Lutao je stijenama i tražio hranu, a onda je naišao na velebitsku degeniju. Onakva krasna i žuta, obasjana proljetnim suncem,učinila mu se kao savršen obrok iako nije volio jesti biljke. Ali... nije imao izbora - glad je bila ogromna.Odjednom degenija progovori: „Hej, vuče! Što ti pada na pamet?“ Vuk se iznenadi te skoči iza velikog kamena, bojažljivo proviri i provjeri tko mu se obratio. Kada se uvjerio da je to mala biljka, ohrabri se i ponosno stane ispred nje govoreći: „Znam ja tko si ti! A znaš li ti tko sam ja?“ Ne čekajući odgovor, hvalisavo nastavi govoriti: „Najstrašniji sam vuk , svi me se boje i nitko mi se ne usudi prići niti me love. Ako te želim pojesti, to ću i učiniti.“ „Ako nisi znao, moje ime je velebitska degenija.“ - odgovara biljka. „Ljudi me paze i ne beru jer sam rijetka i jedinstvena. Čak sam na kovanici od 50 lipa. Zamisli samo tu čast! Tebi ću, dragi vuče, objasniti zašto te se boje i nitko te ne lovi. Pažljivo slušaj! Kada su ljudi bili djeca, čitale su im se bajke u kojima ste vi vukovi zločesti.Tako su vas oni zamrzili i lovili da ste gotovo nestali.“ Vuk se zamisli i reče: „ U pravu si! Nikada nisam shvatio ljudsku mržnju prema nama. Sada razumijem!“

RAFAEL MATOVINA, 5. a

MEDO I SLAVUJStoji stara kruška puna plodova. Kad koji padne s drveta, razmrska se. Medo ispod gleda i gladno bruji: „Da mi je samo jedna da mi padne, pa makar i na glavu!“ Slavuj sve to sluša i prkosi medi: „Medo, nije to za tebe palo, već što je zrelo.“ Medo kipi od bijesa pa podigne glavu da vidi tko to bruji, a slavuj mu se podruguje i smije. Medo strašno rikne, a slavuj od straha pade i slomi krilo, tako da obojica neslavno prođoše i bez krušaka ostadoše. Nemoj se veseliti tuđoj nesreći jer se svako zlo lošim vraća.

JOSIP BRAJNOVIĆ, 5. b

Zadatak biljkama je gledati na kopnu što se događa s ljudima, koliko smeća bacaju i kada ga bacaju. Ptice imaju zadatak poletjeti iznad gradova i nadgledati situaciju u gradu. Kukci i manje životinje imaju zadatak praviti blato za boju. Kornjače, gušteri, zmije i žabe imaju zadatak prikupljati otpale grane s drveća i prikupljati travu. Sljedeći tjedan, kada su svi napravili svoj zadatak, oni koji su prikupljali stvari počeli su raditi znakove od grana i trave i blatom pisati poruke protiv ljudi zato što stalno ugrožavaju životinje i biljke te zagađuju okoliš. Oni koji su gledali, promatrali i prikupljali podatke o ljudima, došli su kod šefa, pokretača tog životinjskog ''štrajka'', velikog dunavskog vodenjaka. Tako svi krenu u gradove i sela. Kada su ljudi vidjeli sve te poruke, osjećali su se krivo i bilo im je žao za što su radili. Svi su ljudi počeli čistiti rijeke, močvare, špilje, gnijezda itd. Nijedna životinja ni biljka više nije bila ugrožena i okoliš je bio čist. Majka priroda napokon je bila sretna nakon milijun godina.

Štrajk ugroženih životinja Jednog je dana crna roda letjela i čula velikog dunavskog vodenjaka kako viče upomoć. Sleti roda kod velikog dunavskog vodenjaka i upita ga što je bilo. Veliki dunavski vodenjak kaže da su zelena krastača, žuti mukac i obični zelembać zapeli između dvije velike kante. Crna roda kaže da će pozvati vuka da joj dođe pomoći. Poleti crna roda da nađe vuka. Dotada se veliki dunavski vodenjak zamislio tko je to napravio. I tako, dok je mislio, u daljini vidi jednog čovjeka kako baca smeće, metal, ulje i zagađuje okoliš. Nakon što su došli crna roda i vuk, izbavili su dvije žabe i zelembaća. Vodenjak kaže svima da je vidio kako su ljudi oni koji zagađuju okoliš. Predloži vodenjak da okupe sve prijatelje koji su ugroženi kao i oni. I tako su se jedan dan svi okupili i napravili plan, čak su se i biljke uključile.

LUKA VREŠ, 5. b

Neobični ljubimci

JULIJA BERKIĆ, 7. a

ZAŠTO BAŠ BURMANSKI PITON?

HRANA

POSJET VETERINARU

RASTANAK...

TERARIJ

POČETAK...

MOJA PRIČA O BASILISKU

NIKO MILKOVIĆ, 5. a

Saznao sam da je ona vrsta kornjače koja se zove čančara i da je zakonom zaštićena životinja. U Hrvatskoj je česta u području Dalmacije. Ova kornjača je biljojed. U zatočeništvu ta vrsta kornjače najčešće jede salate i voće. Prije nego što dobro zahladi, a to je obično krajem listopada, čančara u zemlji iskopa rupu u kojoj će dočekati proljeće. Iz zimskog sna se budi u ožujku i travnju. Moja čančara Đina nije zatočena, slobodno može otići kada poželi, ali izgleda da joj kod nas sve odgovara, da joj je lijepo i da nas ne želi napustiti, što mene čini sretnim.

Jedne godine kada sam stigao kod bake na more, u njenom dvorištu pojavila se kornjača. Bila je puno veća i nekako drugačija od moje kornjače koju imam u akvariju. Bio sam oduševljen što i kod bake imam ljubimca, ali baka je rekla da ne budem previše sretan jer te kornjače mogu pobjeći i da se to često događa u Dalmaciji, ali ta kornjača nije pobjegla i nazvali smo je Đina. Naša je Đina s nama već 5 godina, preko zime jednostavno nestane i nikada nismo otkrili gdje se nalazi, ali kad dođe proljeće se vrati pa sve dok jako ne zahladi uživa u dvorištu. Ima mjesto gdje su joj složene posude za vodu i za poslastice koje joj ostavljamo. Obožava jesti rajčice, jabuke, lubenice, smokve i zelenu salatu. Posudice su plitke i široke jer ona kada pije vodu malo se i okupa. Ne boji se ljudi i bez straha luta po dvorištu i na terasi gdje mi provodimo vrijeme, pa onda moramo biti oprezni kada hodamo da ne stanemo na nju.

Kornjača Đina

PROČITAJ VIŠE

EMA DUMIĆ, 5. a

OPG Dumić

ANGELA DVOJAK, 5. a

LANA BOBANIĆ, 5. b

P. G. Meljančanka

PATRICIA ZEKONJIĆ, 5. b

Proizvodnja povrća