Učiti kako učiti PP Biokovo

UČITI KAKO UČITI

životinjski svijet u

Parku prirode Biokovo

Marlena Bogdanović

učiti kako učiti

MOTIVACIJA

POUZDANI I PROVJERENI IZVORI

ZAŠTO UČITI?

REZULTATI UČENJA

PRILAGOĐAVATI PROCES UČENJA

POSTAVITI PRAVA PITANJA

učiti kako učiti

Smiju li se životinje iz šume uzimati za kuće ljubimce?

Mogu li se životinje međusobno sporazumijevati?

Kako se neke životinje rješavaju nametnika na koži?

Otimaju li veće životinje od manjih i slabijih?

Kome trebaju stara i mrtva stabla?

Zašto je važna trava?

Postoje li na Biokovu živi fosili?

Zašto su važna vlažna staništa?

Smiju li se loviti leptiri?

Vole li sve žabe skakati?

Smijemo li ubijati zmije otrovnice?

Skače li poskok?

Smiju li svi odrasli vukovi u čoporu imati potomstvo?

ŽIVOTINJSKI SVIJET

PRIMORSKOG KRAJA

u Parku prirode Biokovo

Prouči

zanimljivosti o životinjama,

pa riješi kviz!

IDI NA KVIZ

Marlena Bogdanović, učiteljica razredne nastave

Ivana Gabrić, stručna suradnica biolog - ekolog PP Biokovo

Ima do 5 000 smeđih i bijelih bodlji na leđima, ali i licu, trbuhu i nogama. Njuh mu je vrlo razvijen. Hrani se kukcima, lovi kornjaše, puževe, gujavice, pauke, a katkad i žabe, guštere itd. Zanimljivo je da je djelomično otporan na zmijski otrov pa lovi i otrovnice. Ponekad jede i gljive, korijenje i voće. Put obično završava tamo gdje je i započeo – u gnijezdu od trave i lišća. Kako nema gustu dlaku, jež je osjetljiv na hladnoću pa zimu provodi u pravom zimskom snu.

Divlja svinja voli vodu i dobro pliva čak i u velikim rijekama. Voli se valjati u blatu i vodi radi osvježenja i rješavanja kožnih parazita. Od domaće se svinje razlikuje dugačkim čekinjastim smeđim krznom. Vrlo je plašljiva i uvijek spremna naglo pobjeći. Očnjaci u mužjaka (kljove) dugački su do 28 cm i vire van. Hrani se uglavnom biljem.Često stoji u plitkim barama i brsti vodeno bilje te puževe i školjke. Ujesen zalazi u hrastove poplavne šume u kojima se sladi žirom. Ne odbija ni strvine. Ratari se na njih ljute jer često odlaze u polja i nanose štete na usjevima, ne samo jedući kulture već i valjajući se po njima.

DIVLJE SVINJE na Biokovu snimljene fotozamkom

Čest je kornjaš naših listopadnih i mješovitih šuma, a veličinom do 40 mm spada u veće kornjaše Europe. Ne mogu letjeti jer im je pokrilje sraslo. Ženke nakon parenja polažu jajašca u mrtva ili oštećena stabla te nedavno otpale grane gdje se ličinke hrane mrtvim drvetom. U zimskom periodu ulaze u stadij mirovanja. Borbe mužjaka na pravo za parenje i pogodno mjesto za ženke za polaganje jaja također se odvijaju preko noći. Ponekad u borbama mužjaci zadobiju ozbiljne ozljede. Glavni razlog ugroženosti ove vrste strizibube je uklanjanje starih i mrtvih stabala iz šuma, čime nestaje izvor hrane za ličinke.

Pjegavi daždevnjak kopnena je vrsta koja se rijetko nalazi daleko od vode. Aktivan je u sumrak i noću, a za vlažnog i oblačnog vremena može biti aktivan i preko dana. Hrani se sitnim životinjicama. Pjegavi daždevnjak dugo živi, u divljini može doživjeti i do 20 godina. Koža mu luči sekret koji u kontaktu sa sluznicom u ljudi izaziva nadražaj. Nakon parenja ženka liježe 8-70 živih mladih koje polaže u čistu i hladnu vodu.

Endem je i relikt dinarskog krškog ekosustava te posebnost hrvatske prirodne baštine. Ovaj mali sisavac iz reda glodavaca u Hrvatskoj je strogo zaštićena vrsta. Biljojedi su i hrane se različitim vrstama biljaka: mladim lišćem bukve, mladicama jele i travama. Živući je fosil stare genetske linije kojem su najbliži srodnici fosilne vrste.

DINARSKI VOLUHAR na Biokovu snimljen fotozamkom

Gmaz koji živi isključivo na području planinskog lanca Dinarida, kojem pripadaju i Mosor i Biokovo. Kao što možete zaključiti iz njenog imena prvi put je opisana sa planine Mosor u Dalmaciji. Ova vrsta vezana je za kamenjare sa stjenovitim i vlažnim mikrostaništima te pukotinama u stijenama u koje se spretno zavlači. Većinom se hrani beskralježnjacima do 10 mm dužine. Njome se hrane grabežljivci poput zmija, ptica i sisavaca. Najstarija zabilježena jedinka u prirodi imala je devet godina. Strogo je zaštićena zakonom i spada u jednu od najmanje istraživanih vrsta gmazova u Hrvatskoj.

Zmija otrovnica, ima karakterističan roščić na vrhu glave (funkcija mu je nepoznata) i šaru na leđnoj strani tijela. Hrani se uglavnom miševima i ostalim manjim sisavcima, pticama, gušterima i drugim zmijama. Poskok ne skače, već se može odbaciti prvom trećinom do polovicom tijela prema naprijed. U narodu se priča da poskok skače jedan, pet ili čak deset metara u dalj, no unatoč njegovom hrvatskom imenu, to nije točno. Ta priča vjerojatno je proizašla iz toga što se može penjati po drveću, zbog čega su neki ljudi, nepažljivo probijajući se kroz grmlje, „zaradili" ugriz u predio glave ili vrata. Zakonom je strogo zaštićen i ne smije ga se ozljeđivati, ubijati niti uzimati iz prirode.

Naraste između 4 i 12 cm dužine. Prisutna je na gotovo svim jadranskim otocima i zato je najčešći vodozemac naših otoka. Uglavnom se kreće hodanjem i rijetko skakuće. Hrani se raznim sitnim životinjicama. Može izdržati temperature zraka do 40°C te gubitak otprilike 50% vode u svom tijelu. Proizvodi otrov koji luči putem kože u vidu bijelog sekreta karakterističnog mirisa kad je uznemirena. Strogo je zaštićena vrsta. Ugrožava je nestajanje različitih vlažnih staništa u kojima polaže svoja jaja.

Sisavac je iz reda zvijeri porodice pasa. Skupina u kojoj žive vukovi zove se čopor. Jezgru čopora čini jedan reproduktivni par vukova, a svi ostali pripadnici čopora, štenad i njihova starija braća, potomci su toga para roditelja. Vukovi u čoporu putuju, love, hrane se i odmaraju - zajedno su cijele godine. Vuk se hrani gotovo isključivo mesom, kostima i drugim dijelovima tijela životinja koje lovi. Strogo je zaštićena vrsta. Direktno stradavanje na prometnicama, te zakonit i nezakonit lov glavni su uzroci izravnog utjecaja čovjeka na populaciju vuka, no ne treba umanjivati ni značaj trovanja, te uzimanja jedinki iz prirode i držanja u zatočeništvu.

SIVI VUKOVI na Biokovu snimljeni fotozamkom

Divokoza je veličine veće koze, kratkog repa, visine do 80 cm, a dužine 130 cm. I mužjak i ženka imaju rogove. Divokze mogu potrčati 50 km/h te skočiti dva metra u visinu te čak šest u daljinu.

Hrane se travama i mnogim zeljastim biljem. Rado konzumiraju jake eterične trave. Zimi se sele u niže krajeve, u kojima je snijeg plići te lakše mogu naći hranu. Divokoze žive u krdima u kojima ih je od 15 do 30, a predvodi ih stara iskusna koza. Krda imaju “stražare”, koji upozoravaju na opasnost udaranjem nogama i zvižducima.

DIVOKOZE na Biokovu snimljene kamerom

Smeđi medvjed se drži uglavnom planina, premda se zna spustiti do primorja. Najviše mu odgovaraju listopadne šume koje proizvode krupno sjeme (bukvica, kesten, žir), ali mu trebaju i zeljaste biljke te šumski plodovi (maline, kupine, borovnice). Jede i životinje, uglavnom ličinke poput mrava i osa. Katkad lovi mladunče jelena ili srne jer rijetko može uhvatiti odrasli plijen. Često se pogosti plijenom risa, katkad i vuka, te strvinama. Medvjed spava zimski san, ali se može probuditi. Brlog gradi u pukotini stijena ili na tlu između korijenja velikih stabala, obložen suhim lišćem, travom i grančicama. Ulaz je često iznenađujuće uzak za tako veliku životinju. Strogo je zaštićena vrsta.

MEDVJED noću, snimljen fotozamkom

Dalmatinski okaš je endemični leptir, što znači da ima ograničeno područje na kojem živi. U Hrvatskoj je strogo zaštićen i živi na nekoliko mjesta u Dalmaciji, a jedno od njih su sjeverne padine Biokova. Stanište su mu suhi mediteranski travnjaci često s grmovima borovice. Ženka odlaže jajašca najčešće na običnu travu. Dalmatinski okaš leti od početka travnja do sredine svibnja.

Kopnena kornjača pretežito je biljojedna, iako ponekad može pojesti i životinjsku hranu (mekušce, kukce). Životni vijek u prirodi je preko 20 godina, a pretpostavlja se da mogu doživjeti i 40 godina. Strogo je zaštićena vrsta. Do 80-ih godina prošlog stoljeća ova je vrsta bila predmetom masovnog izlova za tržište kućnim ljubimcima te se i danas nezakonito sakuplja u Dalmaciji. Uzimanje kopnenih kornjača iz prirode i dalje je zabranjeno. Ove kornjače ugrožavaju i nekontrolirani požari koji mogu značajno negativno utjecati na lokalne populacije.

AUTORICE:

Marlena Bogdanović, učiteljica razredne nastave

Ivana Gabrić, stručna suradnica biolog - ekolog PP Biokovo

1. pitanje

Jedna od predstavljenih životinja živi je fosil. Koja?

DINARSKI VOLUHAR

VELIKA ČETVEROPJEGA CVILIDRETA

2. pitanje

Koja životinja svoje mlade polaže u čistu i hladnu vodu?

BJELOPRSI JEŽ

PJEGAVI DAŽDEVNJAK

3. pitanje

Kojoj su životinji za razmnožavanje potrebna stara i mrtva stabla?

KOPNENA KORNJAČA

VELIKA ČETVEROPJEGA CVILIDRETA

4. pitanje

Koja životinja voli vodu i dobro pliva?

DIVLJA

SVINJA

SIVI VUK

5. pitanje

Koja životinja živi u krdima?

MEDVJED

DIVOKOZA

6. pitanje

Koja endemična vrsta leti tijekom travnja?

DALMATINSKI

OKAŠ

VELIKA

ČETVEROPJEGA

CVILIDRETA

7. pitanje

Koja je dugovječna životinja bila predmet masovnog izlova za tržište kućnim ljubimcima?

KOPNENA KORNJAČA

PJEGAVI DAŽDEVNJAK

8. pitanje

Koja je životinja osjetljiva na hladnoću pa spava pravi zimski san?

DIVOKOZA

BJELOPRSI

JEŽ

9. pitanje

Koja se životinja kreće hodanjem i rijetko skakuće ?

POSKOK

ZELENA

KRASTAČA

10. pitanje

Koja je od ovih životinja strogo zaštićena zakonom i dobila ime po jednoj našoj planini ?

TOČNO!

IDI NA 2. PITANJE