Književni likovi u karanteni

Književni likovi u karanteni

ČUDESNA KARANTENA U jednom malom mjestu zvanom Krapinica, pokraj rijeke Krapine, nalazi se jedan od najpoznatijih domova za starije i nemoćne u tom kraju, dom „Danica“. U tom domu nalazilo se nekoliko ljudi iz cijelog svijeta koji su mogli živjeti samostalno, ali nisu imali mjesto za boravak pa im je dom to osigurao. Neki od njih bili su: gospodin Filip Latinovitz, gospodin Mersault, gospodin, ali kukac, Gregor Samsa, gospodin Melkior Teresić te gospođe barunica Castelli i Majka Courage. U domu im je bilo jako zanimljivo, imali su svatko svoje mjesto, vrijeme, ali i svoje prijatelje koji su ih mogli svakodnevno posjećivati i praviti im društvo. Međusobno su se družili samo uvečer prije spavanja. Nisu se previše poznavali, a nisu imali ni potrebe jer su smatrali da će uskoro izaći iz doma te da se ionako neće više posjećivati. No, jednog dana u mjesto pokraj mjesta Krapinicr došla je Corona. Corona je jako opasna bolest u današnje vrijeme, pričali su svi. Nitko nije previše mislio o tome i nisu se previše zamarali tom opasnom bolešću. Sve do jednog dana kada je na snagu došla zabrana druženja, takozvana „karantena“. Ljudi u domu nisu znali što se događa, zašto ih nitko nije već neko vrijeme posjetio. Čak ih ni doktori ni vlasnici nisu posjećivali. Već im je ponestajalo i hrane i svega potrebnog za život. Neki od njih i dalje su se držali po strani i nisu se previše družili međusobno. To je trajalo 6 dana. 6 dana oni su bili sami u domu i nisu imali potrebu druženja ni upoznavanja. I dalje su se držali svojih soba i samo su razmišljali o svojim problemima. Svakoga je mučio drugačiji problem, jedino se gospodin Mersault nije brinuo ni oko čega. Nakon toga, stigli su vlasnici doma i objasnili što se događa u svijetu. Donijeli su im hrane i svega što im je potrebno za život nekoliko tjedana, barem dok se situacija malo ne smiri. Vlasnica im je rekla: “Posjete su zabranjen, ovdje imate hrane barem za 2-3 tjedna. Nitko ne smije izaći iz doma, ali nitko ne smije ni ući u dom. Ako će vam što trebati, samo nazovite i mi ćemo vam donijeti, ali isključivo ako je to nužno, jer ne želim ugroziti, kako sebe, tako ni nikoga od vas. To je jako opasna bolest isključivo za vas starije ljude.“ Svi su se složili i svi su se držali tih pravila. Jedino što se promijenilo u domu je njihov odnos i njihovo druženje. Shvatili su da nemaju izbora, nego da se druže svi zajedno u domu. Svi su se prijateljski svakodnevno družili, osim Mersaulta. On je smatrao da se nema zašto sprijateljiti s nepoznatim ljudima. Svi su zajedno provodili dane i dijelili probleme međusobno. Iako se bili stari, u njima je još bilo želje za uživanjem i životom. Čak su se i javljale poneke simpatije između staraca. Jednog dana Majka Courage prisjetila se svoje mrtve djece. Pričala je svima o njima, pričala je o sinovima Elifu i Siru, ali i o svojoj dobrodušnoj kćeri Katrini. Htjela je da ju svi slušaju, iako većinu njih nije zanimala njezina životna priča. Pričala je cijelo jutro, a kada je shvatila da je nitko ne želi saslušati i da svatko od njih misli samo na svoje probleme, odlučila se zatvoriti u svoju sobu i plakati. Plakala je i derala se cijeli dan. Nitko nije previše obratio pažnju na nju. Gregor Samsa bio je također u svojoj sobi. On je često svoje dane provodio u sobi. Nije htio da njegovi prijatelji saznaju da se on kada je jako tužan i nervozan pretvara u kukca. Danas je bio jako tužan i nervozan jer se sjetio da nije mogao na posao kada se prvi put pretvorio u kukca. Tada ga je obitelj izbacila iz kuće i izgubio je posao i nije imao izbora nego doći u kuću za starije i nemoćne. Iako je mrzio svoj posao, nedostajao mu je, kao i druženje s obitelji koja ga je napustila kada mu je bilo najteže. Filip Latinovitz bio je slikar, umjetnik. Često je slikao u domu i razmišljao o svom identitetu. Nije imao inspiracije za slikanje sve dok nije bolje upoznao barunicu Castelli. Ona mu se jako svidjela, volio je provoditi vrijeme s njom i često je tražio mjesta u domu na kojima bi ona bila kako bi joj bio što bliže. Barunica Castelli bila je i dalje famme fatale kao i u mladosti. Iako je Filipa zanimala barunica, barunica je bila više zainteresirana za Melkiora Tresića. Melkior je bio školovan i pametan čovjek koji nije voli ljude i nije im vjerovao pa se tako ni u domu nije previše otvarao ljudima. Bojao se bolesti i nije dopustio nikome da mu se previše približi. Često je svoje vrijeme provodio razmišljajući o Viviani . Jednog su jutra svi doručkovali, samo je Gregor ostao u sobi. Cijeli dan nije htio nikome odgovoriti na silna pitanja vezana uz doručak i ručak i njegov nedolazak. U podne Majka Courage opet je svoje poslijepodne provela u sobi plačući i prisjećajući se svoje djece. Melkior je poslijepodne provodio često u vrtu, tako je i toga dana bio u vrtu i mislio o Viviani, ali mu je na um padala i barunica Castelli. Barunicu Castelli zamišljao je kao nemoralnu ženu sa kojom bio htio provesti jednu noć, a to mu se i ostvarilo. Inače, Melkior je imao puno ljubavnica kroz život, a volio je jedino Vivianu. S barunicom Castelli htio je provesti jednu noć i ništa više, ali se bojao da će ga zavoljeti, a on nju neće moći zbog Viviane, što se i dogodilo. Barunica Castelli jako je privlačna svim muškarcima u domu i sa svima je imala neku vrstu odnosa, ali nitko nije znao za to. Jedini je znao Melkior, ali njemu to nije smetalo. Čak je znao da i to poslijepodne Filip slika portret barunice. Filip i barunica imali su dogovor da će naslikati njezin portret i Filip je odmah na to pristao. Kada je barunica došla u njegovu sobu samo u ogrtaču i kada ga je skinula, on se sjetio svoje majke. Goli trbuh barunice podsjetio ga je na to tko je i što njegova majka. Svi su se nečime zaokupili i nitko nije misli o na Gregora, ali Mersaulta je zanimalo što se događa s njime. Mersault je odlučio posjetiti Gregora i popričati o tome što ga muči. Kada je pokucao na vrata Gregorove sobe i upitao: „Mogu li ući?“, Mersault naravno nije dobio odgovor. Nakon nekog vremena Mersault je odlučio razbiti vrata i vidjeti što je s Gregorom. Kada je ušao, nije ga nigdje mogao pronaći. Pogledao je ispod pokrivača i ugledao kukca. Gregor mu se htio približiti i objasniti mu što se događa, ali Mersault se uplašio i počeo udarati kukca. Kukac Gregor pao je na pod i Mersault ga je zgazio. Kada ga je zgazio, iz kukca se počeo pretvarati čovjek, a to je bio Gregor. Mersault je otrčao po Filipa kako bi mu rekao što se dogodilo i u Filipovoj je sobi uhvatio Filipa i polugolu barunicu. Mersault nije mogao vjerovati što je vidio jer je barunica bila i njegova ljubavnica. Iako Mersault nije mogao vjerovati, nije bio u šoku niti se htio svađati jer Mersault nije volio barunicu. Mersault je bio ravnodušan i oko barunice i Filipa i oko Gregora. Kada su ga upitali što se dogodilo, Mersault je rekao: „ Jesam, ubio sam Gregora. Ali mi ionako samo živimo da bismo umrli.“. Majka Courage nije imala pojma što se događa u domu jer je ona uživala u silnoj hrani koji je potkradala od ukućana. Mislila je samo na sebe i brinula o tome da njoj bude dobro i samo je željela osigurati svoju egzistenciju. Kada su ukućani ulovili Majku Courage kako krade, posjetivši ju u sobi i vidjevši sobu punu hrane, oduzeli su joj svu preostalu hranu i ključ od prostorije u kojoj je hrana. Melkior se nije htio miješati u događanja koja su se taj dan zbila u domu jer je njegov cilj bio jedino preživjeti ovu karantenu. Melkior je uvijek govorio kako bolest jede samo čovjetinu te se pored svega ostalog toga najviše bojao. Nedugo nakon toga, bolest je došla u dom i svi su umrli. Lea Habajec, 4.a

Jedan dan u karanteni Na vrhu planine nalazio se veliki dvorac. Oko dvorca nalazila se velika livada puna cvijeća i stabala. Oko dvorca nije bilo nikoga, ni žive duše kako bi se reklo. Nakon višetjedne sam karantene, u kojoj smo bili zbog pojave virusa korone, izašla malo u prirodu, na svjež zrak. Promatrala sam dvorac i praznu livadu punu cvijeća, dok me u jednom trenutku netko nije potapšao po ramenu. Okrenula sam se, a ispred mene nalazio se mladić plave kose i plavih očiju. Predstavio mi se kao Melkior i pružio mi ruku. I ja sam njemu rekla svoje ime i uzvratila mu rukovanje. Pozvao me da uđem i da popijem sok da me osvježi od vrućine. Pristala sam i krenula za njime. Kada sam ušla u dvorac, Melkior mi je rekao da krenem samo ravno prema dnevnoj sobi. Kad smo Melkior i ja stigli u dnevnu sobu, ona je bila, skromno rečeno, ogromna. Ogromni kristalni luster krasio je strop sobe, a slike po zidovima prikazivale su lijepa sjećanja nečijeg djetinjstva. Zatim, za velikom sam stolom primijetila puno lica. Postalo mi je neugodno jer su svi gledali u mene. Melkior je primijetio da mi je neugodno pa me je predstavio svima. Prva djevojka koja se uputila prema meni imala je neku haljinu s korzetom i predstavila mi se kao barunica Castelli, ali titulu barunica naglasila je glasnim tonom. Zatim, poslije nje, prema meni se uputio mladić crne kose i smeđih očiju te se predstavio samo imenom, Filip. Nije imao nikakvu titulu kao barunica Castelli. Za stolom su sjedila jos dva malo starija muškarca i jedna starija žena. Sjela sam za stol, dobila sam sok s kojim me ipak Filip ponudio. Nakon nekog vremena primijetila sam kako stariji čovjek, Mersault, i starija žena, Courage, pričaju. Slušala sam ih i promatrala. Primijetila sam kako Courage plače zbog rata i zbog toga što je zbog rata izgubila djecu. Bilo mi je jako žao žene sve dok nije rekla da joj je puno bolje bilo za vrijeme rata nego sada. Pomislila sam da je to možda zbog tuge za djecom, ali kasnije sam shvatila da je zbog toga što je imala koristi od rata, prodavala je kruh i tako preživljavala. Stariji čovjek koji je sjedio kraj nje nije obraćao pažnju na Courageinu priču i na njezine suze. Samo joj je rekao da je njemu svejedno kakvo je vrijeme, ratno ili ne. Mersaultova me ravnodušnost razočarala pa sam prebacila pažnju na barunicu Castelli i Filipa. Barunica se baš raspričala s Filipom, smješkala mu se i dodirivala mu kosu, naravno naočigled ga je zavađala, a on nije baš na to obraćao pažnju, samo joj je odgovarao na pitanja koja mu je postavljala. Zatim sam uočila Gregora. On je bio sam sa strane i ni s kime nije pričao. Malo je čudno izgledao, ali nisam htjela ništa pitati. Nakon mojeg razmišljanja o Gregoru, ponovno mi je barunica Castelli privukla pažnju zbog načina na koji je razgovarala s Melkiorom, smiješeći se i šapćući. Iako sam se trudila, nisam mogla čuti o čemu razgovaraju jer sumi bili predaleko. Tako sam ih promatrala i Filip mi je samo rekao da je to normalno za barunicu te da traži nekog bogatog muža i da je po prirodi laka žena koja može zavesti svakog muškarca. Popila sam sok i ispričala se svima na smetnji. Melkior i Filip krenuli su za mnom i otpratili me do samog izlaza. Pozdravila sam se i rekla sam da mi je bilo drago što sam ih sve upoznala. Melkior i Filip vratili su se u dvorac, a ja sam krenula svojim putem i brzim se koracima vraćala kući. Barem sam u cijeloj ovoj situaciji izašla malo van. Hodajući prema kući razmišljala sam si kako njima uopće nije dosadno u karanteni. Vrančić Antonija, 4.a

Jedan dan u karanteni Sjedio sam tako i toga dana slikajući puste crte na svom platnu. Ni danas nisam imao inspiracije za slikanje. Gledam sva ta čudna lica u ovoj kući i pomalo se plašim. Zapitao sam se zašto su svi oni ovdje. Razmišljajući tako, do mene je došao Melkior. – Filipe, opet ovdje samo bjedno sjediš? Zar ti moje pjesme nisu pomogle da vratiš boje na platno? – upita Melkior. – Ne. – odgovori Filip. U tom trenutku žohar se pojavi na Filipovu stolu. Filip ga se uplašio te uzeo svoju paletu u nadi da će ga ubiti. – Nemoj! – zaustavi ga Melkior. – Jadničak, pusti ga da živi. – Filip sjedne i kaže: – Ah, čovječe, više ne znam što je ispravno. Nastane tihi muk. Filip i Melkior su jedno vrijeme tiho promatrali kukca. Melkior se trgnuo kada je iz kuhinje začuo svađu između barunice Castelli i Majke Courage. – Ne mogu gledati to tvoje bijedno lice. U ovoj kući ne radiš ništa, samo odlaziš od jednog do drugog muškarca i zavodiš ih. Mislim da bi već bilo dosta! – ljutito kaže Courage. – A majčice draga, nemoj se ljutiti, zar sam ja kriva što su svi očarani mojom ljepotom? – upita barunica smijući se – Opusti se i uživaj. U karanteni smo, ionako ne možemo ništa raditi. I, da hoćeš, ne možeš me otjerati. Courage uhvati barunicu za podlakticu. –Ti jedna… U tom trenutku u kuhinju ulaze Melkior, Filip i Mersault. – Što se događa? – upita Filip – Zašto se svađate? –Majka Courage i ja samo raspravljamo.– odgovori barunica – Nema potrebe za brigom. – Ne bih to baš tako nazvao.– nadoda Mersault – Ali ako vi tako kažete u redu je, ja sam se ionako već navikao na sve ovo. – odgovori ravnodušno te se vrati u svoju sobu. Atmosfera se u kuhinji malo smirila. Nakon nekoliko sati barunica ulazi u Mersaultovu sobu. – Smijem li ući?– zapita. – Ah, kako želiš, meni je i onako svejedno. – odgovori. – Merso, dušo, što ti je?– upita ga barunica – Zašto mi ne uzvraćaš ljubav koju ti pružam? – rukom mu prođe po licu. Mersault se odmakne. – Mogu te voljeti, a i ne moram. Ti si ionako samo famme fatale, a ja čovjek ravnodušna srca. Volim provoditi vrijeme s tobom, tako divnom ženom, ali, draga moja Castelli, ja to ne shvaćam kao ljubav.– uzdahne – I mladog si Filipa zavela, mislila si da ćeš uspjeti, ali on te odbio. Sebe u tvojoj prisutnosti smatram kao zamjenu za Filipa, ali u redu je, neka bude kako ti želiš.– Mersault slegne ramenima – Ja ću sada malo odmoriti, ti, ako želiš, ostani, a ako ne otiđi.– Mersault legne. – Ostat ću.– kaže Castelli i legne pored Mersaulta – Ako ništa, barem imam tebe pored sebe, ma bilo kako bilo. Večer je. Majka Courage kuha čaj za Filipa i Mersaulta. Šalice stavlja na pladanj. Uzima pladanj i zaputi se prema sobi. – Donijela sam vam čaj da se malo ugrijete.– obraća se Filipu i Melkioru – Ispričavam se zbog današnje neugodne scene, ali previše sam toga prošla u životu i bojala se za sebe i svoje. Bojim se sada i za vas jer to nije žena koja vama dolikuje. Melkior je prekine: – Ne zamjeramo vam majko Courage. Svatko ima svoje probleme s kojima se nosi. Želim vam reći da se ne brinete. – osmjehne se Melkior. – Hvala ti, Melkiore.– doda Courage – Laku noć.– kaže i izađe van iz sobe. – Vidiš, Melkiore, sve te stvari s barunicom mi se gade. To mi stvara traumu.– kaže Filip – Volio bih dobiti inspiraciju za crtanje, ali ova kuća mi to sve više otežava. – Smiri se, Filipe, – doda Melkior – ti si sposoban mladić, daj si malo truda i vidjet ćeš da ćeš uspjeti.– osmjehne se. – Ah, dragi Melkiore, lako je to tebi reći, tako dobrom talentiranom intelektualnom piscu. Ja već duže vrijeme nemam inspiracije ni za što, samo bježim od sebe. – uzdahne. – Svi smo mi ljudi, nešto dolazi, a nešto odlazi, ali za tako mladog čovjeka poput tebe još uvijek ima nade. Molim te, razmisli o mojim riječima, može? – još se jednom Melkior osmjehne – Sada odlazim na počinak. Laku noć, Filipe. – Laku noć.– nadoda Filip. Tako sjedeći za stolom Filip zaspi. Kraj njega je ostao stajati mali Gregor. Dragi moj Filipe, kad bi znao kakvih ja tek muka imam u sebi, ne bi tako razmišljao. Kad bi samo znao da sam nekad i ja bio čovjek poput tebe a sad sam samo bespomoćni kukac. Kad bi znao moju želju da ponovo postanem čovjekom, da radim, da pomažem ljudima, možda bih mogao pomoći i tebi. Svaki dan razmišljam o ponovnoj preobrazbi i tako ću nastaviti. Kao što je Melkior rekao, za sve postoji nada, pa tako i za mene, razmišljao je tako u sebi Gregor. U tom trenutku odskoči sa stola i vrati se u svoj kut sobe gdje je proveo ostatak noći. Antonija Gregurić, 4.a

Književni likovi u karanteni Kako se koronavirus sve više širi, tako je mnogima sugerirano da ostanu u svojim domovima. U kući na kraju sela živjela su četiri muškarca i dvije žene. Ako mislite da tim ženama nije bilo lako, u pravu ste, ali one su se znale izboriti za sebe i svoja prava. Jedna od tih žena je bila Majka Courage. Majka Courage bila je trgovac i njoj su najviše smetali koronavirus i izolacija zato što nije mogla prodavati robu i zarađivati novac, stoga je odlučila otvoriti online trgovinu. Taj novac koji je zarađivala pospremala je ispod svog kreveta u kutijicu. Druga žena, barunica Castelli, to je vidjela i htjela joj ukrasti novac, ali nije uspjela jer je Majka Courage došla u sobu. Barunica Casteli i Majka Courage su se posvađale i nisu razgovarale cijeli dan. Barunica Castelli bila je poželjna žena, famme fatale i najviše je voljela novac, stoga ga je željela ukrasti od Majke Courage. Barunica Castelli zavađala je koga god je htjela pa tako i sva četiri muškarca koja su bila u kući s njom. Uspjela je zavesti samo Melkiora Tresića. Melkior Tresić bio je inteligentni, obrazovni kazališni kritičar. Razočaran je svojim životom i on je jedini u ovoj kući koji se istinski boji koronavirusa. Zna da je barunica Castelli nemoralna žena, ali nije ga briga zato što zadovoljava njegove potrebe. Dok su tako Melkior i barunica bili u krevetu, začuli su zvono na vratima. Brzo su se obukli i otišli pogledati tko je to. Kada su otvorili vrata, ugledali su Filipa Latinovicza. Bili su začuđeni i iznenađeni što ga vide nakon 5 godina. Došao je kući saznati tko mu je otac. Tako im je Filip pričao gdje je bio, što je radio sve dok nisu ugledali Mersaulta. Mislili su da će biti uzbuđen što ga vidi, kao i oni, ali on je prošao kraj njega kao da ne postoji, bio je ravnodušan prema svemu i svima. Mersaultu je bilo svejedno u životu, nije imao nikakvih ambicija. Predvečer je netko pokucao na vrata. Mislili su da se još netko vratio, ali to je bila policija. Policija je tražila Mersaulta i optužila ga za ubojstvo mladića. Svi su se bunili protiv toga i govorili kako on to nije učinio, ali Mersault k'o Mersault, ravnodušan prema svemu, pošao je s njima. U policijskoj su ga stanici optuživali da to što govori nije istina, ali on se samo branio istinom, nikad lažima. Policija je smatrala da laže pa su ga zatvorili. Došli smo do kraja priče. Joj! Umalo sam zaboravila na četvrtog muškarca u kući. Četvrti muškarac stalno je putovao, uvijek je bio umoran. I tako, jednog se dana zatvorio u sobu i otuđio se od ljudi. Rijetko kad bi izlazio iz sobe, a kad bi izlazio ništa ne bi govorio. Taj muškarac je Gregor Samsa. Lucija Škvorc, 4.a

KARANTENA dan karantene: nepoznat, vrijeme karantene: nepoznato Anna Fierling kao i svako jutro počinje kvocati kako svi spavaju do podne. Jedina osoba koja joj se uvijek suprotstavi je Melkior jer njega nije briga što će mu reći. Melkior i Anna se svaki dan svađaju. Uvijek, ali, baš uvijek imaju jedan drugome nešto reći. Njih dvoje se slažu samo u jednoj stvari: živcira ih Samsa! Samsa je ona tiha, ali iritantna osoba. O njegovoj sobi bolje da ne pričamo. Na početku su se svi zgražali tog kukca, ali s vremenom su se navikli. Svi osim barunice Castelli. Castelli je tipična gradska dama koja se zgražava kukaca pa joj je Samsa bio šokantan prizor. Međutim, ona je bila zaokupljena Melkiorom, a pomalo i Filipom jer se nije mogla odlučiti. Melkior joj je bio zanimljiv zbog svojih priča i zbog znanja o umjetnosti, a Melkior je barunicu smatrao lakom ženom s kojom se zabavljao kako bi potisnuo sjećanja na Viviane. Filip je druga priča, on joj je zanimljiv zbog dugogodišnjeg izbivanja iz rodnog grada i smatra ga pustolovnim čovjekom. Filip se i dalje muči s jednim pitanjem koje vrti po glavi, pitanjem o svojem podrijetlu pa barunici Castelli i ne pridaje toliko pažnje, ali mu ipak povremeno njezina privlačnost odnese misli u drugom smjeru. Osoba koja sve promatra i prati je Mersault. Uvijek je tu negdje i uvijek zna što se događa i što se priča po kući. Sjedi u dnevnom boravku pored prozora i rješava spise za posao. Svi bismo očekivali da se pita što nije u redu s ovim ljudima i da ih osuđuje, ali naprotiv, Mersaulta stvarno nije briga što tko misli i radi, jednostavno, to njihovo ponašanje shvaća kao zabavu. Nakon što prođe burno jutro i svi se razbude, počinje dan koji je skoro pa isti kao svaki drugi. Majka Courage napravi ručak i svi zajedno ručaju te razmjenjuju svoja razmišljanja za stolom. Svi slušaju Filipove priče i zabavljaju se. To je jedini trenutak kada se nitko ne svađa. Nakon ručka obično svatko ode na svoju stranu. Melkior redovito čita, ali, naravno, barunica ga redovno omete pa to čitanje ode u krivom smjeru. Samsa najčešće leži u krevetu i nema volje izaći iz sobe pa mu često nose hranu u sobu. Majka Courage je u vrtu do kasnih sati, to joj je kao neka vrsta zabave. Ipak, danas je bilo malo drugačije. Mersault je odlučio izaći van! Htio je šetati po plaži. Zaželio se svježeg zraka i sunca. Ali, Mersault je bio vani poslije policijskog sata i uhitili su ga. On je samo slegnuo ramenima i rekao da nema kome reći da je u zatvoru i da ne želi nikoga nazvati. U kući zapravo nitko nije ni primijetio da ga nema, zapravo nikoga nije ni bilo briga. Navečer je Anne bila jako ljuta zbog smrada koji je dopirao iz Samsine sobe pa je otišla riješiti taj problem. Samsa je samo slušao što ona govori i nije previše mario, a nju je to još više naživciralo i odlučila je riješiti to jednom za svagda i bacila je Samsu u wc. Barunica je tom činjenicom bila oduševljena jer napokon neće živjeti uz gamad. Sljedećeg dana, mjere civilne zaštite su popustile pa je ipak svatko otišao svojim putem, tj. svojim kućama. Melkior je bio sretan što će se riješiti dosadne barunice, a Filip je ipak zaključio da mu pažnja godi pa je odlučio poći s njom kako bi zajedno pokušali riješiti pitanje koje muči Filipa. Na kraju duge karantene, mnogo svađa i drame, majka Courage ostaje sama. Lara Habunek, 4.a

Književni likovi u karanteni Filip Latinovicz se zbog koronavirusa morao vratiti u svoj rodni grad nakon 23 godine te ostati u karanteni jedan dan. Da ne bi bio sam, Filip je potajno pozvao svojega prijatelja Melkiora u goste. Kada je Melkior čuo da je pozvan k Filipu u goste, sjetio se da bi mu mogao napraviti dobrodošlicu u čast tome što se nakon mnogo godina vratio kući. Melkior je ipak boem i hoda po kafićima i samo je čekao da ga netko pozove. Melkior se sjetio prelijepe barunice Castelli, Gregora Samse, majke Courage te Mersaulta i pitao ih slažu li se s time da naprave proslavu dobrodošlice Filipu koji se vratio kući nakon tolikih godina. Mersault je rekao da mu je svejedno, ako će doći svi, doći će i on. Majka Courage pronašla je u tome korist misleći da će moći njima prodati nešto robe što joj je još ostalo. Barunica Castelli je bila presretna kad je čula za proslavu jer će moći nakon dugo vremena napokon nekog zavesti. Gregor se složi s većinom i rekao da će doći, ovako i onako nitko ne mari za njega. Dogovor je bio da se svi nađu ispred sela Kostanjevac te da, kad svi dođu, polako zajedno krenu prema Filipovoj kući. Melkior je pokucao i nakon nekoliko sekundi Filip mu je viknuo iz kuće: '“Uđi, otvoreno je!''. Svi su polako ušli u kuću i vidjeli Filipa za crtaćim platnom kako slika nešto. Filip se okrenuo pa se iznenadio kad je vidio tko mu je sve došao praviti društvo u karanteni. Odmah je ostavio slikanje i platno te je svoje goste smjestio u dnevni boravak. Poslužio ih je hranom i pićem te su se upustili u duge razgovore. Filip je stalno pogledavao barunicu Castelli. Ali, i Mersault je stalno pogledavao potajice barunicu. Barunici je to odgovaralo jer je već planirala da bi mogla nekoga osvojiti svojom ljepotom. Barunica je pitala Filipa gdje se nalazi kupaonica zato što mora napudrati nos i mislila je da će Filip ići za njom skroz do tamo, ali nije, nego joj je samo objasnio gdje je kupaonica. Za njom je otišla majka Courage. Majka Courage joj je htjela prodati neke stare razderane i iznošene haljine. Barunica joj je rekla da je to preprosto za takvu jednu finu damu kao što je ona i da ona nosi samo skupe stvari. Majka Courage je opet pokušala, ali nije joj ni ovaj put uspjelo te ju je počela vrijeđati tako što joj je rekla da ni sama barunica ne zna svoje podrijetlo pa kako onda može reći da je dama. Također, vrlo joj je jasno dala do znanja da je ona samo još jedna žena iz bordela. Njihovu svađu čuo je Gregor, ali nije nikome ništa govorio o tome. Kako su već svi malo popili i bili pod utjecajem alkohola, Filip je pozvao barunicu neka sjedne na stolac te ju je htio naslikati. Dok ju je Filip slikao, svi su se skupili oko njih te ismijavali Filipov crtež barunice. Barunica nije znala što se događa i nije se smjela micati tako da ju Filip može čim bolje naslikati. Filip ju je naslikao kao što ju je doživio. Naslikao ju je kao neprirodno, klaunovsko bijelo lice koje se mačkasto krevelji, ima izvještačen smijeh i namještenu skromnost. Dok ju je Filip slikao, Melkior je za to vrijeme smišljao pjesmicu o njenoj ljepoti. Napisao je prelijepu ljubavnu pjesmu, ipak je on i književnik. Na kraju pjesme napisao je posvetu: ''za najljepšu barunicu-runicu Casteli-eli od M.K.''. To se jako svidjelo barunici te ga je poljubila pred svima. Filip se naljutio na nju jer je očekivao da će njega poljubiti, a ne Melkiora zbog neke ljubavne pjesme. Kako se noć sve više bližila, svi su više pili i zezali se. Gregor je rekao kako je čuo u wc-u kako se svađaju barunica Castelli i majka Courage oko toga da je barunica samo jedna dama iz bordela, ali, naravno, nitko nije njegove riječi uzeo ozbiljno jer su mislili da je malo ipak previše popio pa priča budalaštine jer je nemoguće da je barunica jedna dama iz bordela. Gregor je shvatio da ga opet svi gaze, da tj. gaze njegove riječi, a on samo govori istinu. Za to vrijeme su Mersault i barunica Castelli bili u sobi i razgovarali o tome kako je on bilo u zatvoru u kojem je završio jer je govorio istinu koju nitko nije prihvatio. Barunica ga je tješila te rekla da se slaže s njim (iako ga nije ni slušala) samo kako bi mu udovoljila i završila s njim u krevetu, što se i dogodilo. Zavela ga i završili su u krevetu zajedno. Nakon nekog vremena Mersault se probudio i otišao vidjeti kamo su svi iz dnevnog boravka otišli. Vidio je samo na balkonu kako Filip razgovara s Melkiorom o tome da nije moguće to što je Gregor rekao. Mersault se pridružio tom razgovoru te im je rekao da je to vrlo moguće zato što on upravo dolazi iz kreveta u kojem je bio s barunicom. Sjetili su se da je ona nekoliko sati ranije pred svima poljubila Melkiora, a prije toga je htjela da Filip ide za njom u kupaonicu. Sva trojica su shvatili da je Gregor bio u pravu te su otišli u sobu istjerati barunicu, ali kada su došli u sobu, nje više nije bilo. Otišla je, pobjegla je i uzela novac iz sefa koji je bio u noćnom ormariću i pjesmu posvećenu njoj. Shvatili su da su sva trojica izigrana i dugo su razgovarali. Noć je došla kraju, počeo je dan, svi su otišli kućama, a Filip je otišao u svoju sobu dalje raditi što najbolje što zna, slikati. Štefanija Kušt, 4.a

JEDAN DAN U KARANTENI Likovi: Filip Latinovicz Mersault Barunica Castelli Majka Courage Gregor Samsa Melkior Tresić Radnja se odvija u kući u Zagrebu u kojoj žive navedeni likovi. Prikazujem njihovo psihičko stanje i ponašanje s obzirom na novonastalu situaciju s COVID-19 virusom. S obzirom na situaciju s COVID-19 virusom, 6 različitih osoba koje su se vratile iz inozemstva našle su se u istoj kući kako bi provodile vrijeme samoizolacije zajedno. Filip Latinović je teško prihvatio tu odluku jer je vrlo sramežljiv i povučen, ali utjeha mu je čitanje knjiga i slikanje. Mersault je vrlo brzo prihvatio suživot s drugima, zapravo, nije ga to ni previše zanimalo, bio je vrlo ravnodušan i prihvatio je sve što su oni tražili od njega. Nakon dolaska svih likova u kuću, barunica Castelli odmah je primijetila Filipa te pokrenula razgovor s njim. On je uživao u razgovoru s njom te je shvatio da ga privlači. Privlačnost je bila obostrana. Ipak, u kuću je stigla i Majka Courage koja je razmišljala o tome kako izvući nabolje iz situacije te je upoznala Melkiora i tražila da pokrenu prodaju masaka koje bi on šivao, a ona prodavala. Gregor je bio otuđen od svih likova i odmah tražio svoju sobu kako bi provodio vrijeme u njoj. Dobio je vrlo malu sobu s velikim krevetom koja ga je podsjećala na njegov krevet iz djetinjstva. Barunica je tražila sobu pored Filipove, a Melkior i Majka Courage bili su u prizemlju. Nakon što su se smjestili u sobe, imali su organiziran ručak. Svatko je dobio određeni zadatak koji je trebao odraditi, međutim, barunica je izbjegavala bilo kakvu obvezu te je Gregor umjesto nje morao napraviti ručak. Bio je to vrlo zanimljiv ručak. Filip i barunica su nesmetano pričali i zaboravili na hranu, dok je Majka Courage htjela razgovor s Mersaultom koji je nije slušao jer je bio gladan. Zapravo ju je ignorirao, što njemu nije predstavljalo nepristojno ponašanje jer je činio onako kako se osjećao. U vrijeme ručka Melkior je primijetio predivno lice barunice koja ga je privlačila pa ju je zamolio da mu doda sol kako bi uspostavio kontakt očima s njom. Popodne je prošlo tako da je Majka Courage razmišljala na koji način bi najlakše zaradila i izvukla najbolje iz ove situacije te je u to uključila i Mersaulta koji joj je govorio o posljednoj knjizi koju je pročitao. Ona ga nije slušala jer je bila fokusirana na provedbu svoje ideje o šivanju masaka. Gregor je popodne proveo u svojoj sobi gledajući u nepoznatom smjeru i razmišljajući o novonastaloj situaciji i ljudima koji su bezosjećajni i nemarni. Polako se približavalo vrijeme večere i opet je Gregor morao kuhati. Barunica se satima uređivala za večeru, a Melkior ju je potajno promatrao iz svoje sobe i zamišljao ju je bez odjeće. Kad je večera napokon bila gotova, okupili su se za stolom te su svi bili zadivljeni izgledom barunice, osim Mersaulta kojega to nije zanimalo. Nakon što su pojeli večeru, još su satima razgovarali, a Melkior je neprimjetno gledao barunici u noge. Kad su svi otišli spavati, u boravku su ostali samo barunica i Melkior. Razgovarali su i barunicu je oduševilo Melkiorovo znanje o književnim dijelima te ga je u zanosu poljubila. U tom se trenutku u boravku pojavio Mersault koji je htio gledati televiziju jer nije mogao spavati te je bio nervozan. Melkior mu se suprotstavio, a Mersault je uzeo nož i ranio barunicu i Melkiora. Nije razmišljao o posljedicama jer je bio vođen željom za gledanjem filma i nije razmišljao o posljedicama. Majka Courage, Gregor i Filip čuli su zvukove iz boravka te ubrzo potrčali vidjeti što se događa. Zvali su hitnu koja je odvezla barunicu i Melkiora, a Mersault je bio priveden. U kući su ostali samo Majka Courage koja je iskorištavala Gregora za šivanje maski te Filip kojeg je sve u kući podsjećalo na njegovo vrijeme provedeno s barunicom. KLARA KOSOVEC, 4.A

Karantena: dan 120. Danas, baš kao i posljednjih 119 dana, u kući vlada neka neugodna tišina. Neki se nisu vidjeli danima, no jedna osoba ili, bolje rečeno, kukac je uvijek tu. Nitko zapravo ni ne zna kako se on zove, a i još uvijek ih užasava činjenica da žive s ogromnim kukcem. Gregor se upravo vratio iz sobe svoje „šefice“ barunice nakon što je ispunio naređenje da joj donese nešto za doručak. On je njezin sluga i iako mu to baš nije po volji, ne odupire se. Smetaju mu njezina naređenja i mogao bi reći "ne" kad mu barunica iz svoje sobe viče da joj donese još limunade s ledom, ali već je navikao. Barunica u svojoj sobi očekuje poruku i polako jede sendvič koji joj je Gregor donio. Ona uglavnom ni ne izlazi iz svoje sobe jer ima važnijeg posla. Kako je već dugo zatočena u toj kući s ljudima koji naprosto nisu na njezinoj razini, odlučila je sebi osigurati bolju budućnost. Recimo samo da je prije nekoliko dana slučajno naišla na e-mail vlasnika IKEA-e dok je tražila novu fotelju jer je ona stara bila crvene boje. Barunica prezire crveno. Iako ona ne izlazi, u njezinoj sobi često borave odabrani posjetioci s kojima krati duge dosadne dane u karanteni. Jedan od njih je Melkior Tresić, intelektualac, novinar i kritičar, koji upravo u baruničinu sobu ulazi s novim paketom cigareta i vjerojatno neće izaći dok ne isprazni paket. On se s barunicom druži iz puke dosade, ali godi mu i njeno društvo jer se boji ostati sam. Melkior se strašno boji tog nevidljivog virusa, stalno pere ruke i mjeri temperaturu. Obično ostale ukućane izbjegava, ali danas, dok je prolazio pored terase na putu za baruničinu sobu, Filipu je dobacio neku glupu šalu. Filip sjedi na terasi na nekoj staroj fotelji s koje dobro može vidjeti obližnju prodavaonicu i nekoliko susjednih kuća. Melkiorovu šalu nije ni čuo jer je promatrao sitauciju koja se odvijala ispred prodavaonice. Filip obožava promatrati ljude, posebno ujutro kad se svi pokušavaju ugurati u najmanju prodavaonicu u gradu. Misli su mu pune boja, oblika i ideja kojima bi to silno komešanje mogao prenijeti na platno. Ne želi neku običnu sliku, već savršeni prikaz svog doživljaja te mase ljudi koja se bori za dvije role wc papira, vriskove ljutitih prodavačica i lice razočarane starice koja je jedina u silnom mnoštvu shvaća da to nema smisla. Danas je već pokušao naslikati nešto, ali je platno završilo na drugom kraju terase, a kasnije će vjerojatno završiti u smeću. Komešanje ispred prodavaonice promatra i Majka Courage s prozora svoje sobe. Zna da je upravo to prilika za nju. Svake večeri Majka Courage iskrada se iz svoje sobe i uzima zalihe wc papira i kvasca u prahu te ih skriva ispod svojeg kreveta. Upravo sada čeka svojeg petog kupca i užasno je zabrinuta jer kasni već petnaest minuta. Jedina osoba u toj kući koju nije briga ni za što je Mersault. On sjedi u dnevnom boravku s knjigom u ruci, nekoliko otvorenih vrećica čipsa i pepeljarom punom opušaka. Odavno je prestao brojiti dane pa je tako zaboravio i da mu je danas rođendan. Njega nije briga ni za ljude u prodavaonici, ni za nestale zalihe. Živcira ga samo to što je Filip ostavio otvorena vrata kad je izlazio na terasu jer sad u kuću ulaze muhe. Ostatak dana u ovoj kući vjerojatno će biti isti kao i prethodni, svatko u svojme kutku i zaokupljen valstitim mislima... A možda i neće. Lucija Perešin, 4.a