Gavran i lisica

Gavran i lisica

prema La Fontaineu

Gavran je negdje u selu ukrao komad sira, doletio s njime do obližnje šume i sjeo na granu, držeći sir u kljunu. Vidjela ga lisica kojoj se prohtjelo sira. Stade zato ispod drveta i poče lukavo govoriti gavranu:

Gavran polaskan tim riječima nije znao što će od sreće, pa otvori kljun da zapjeva, neka se čuje kako ima krasan glas. Ali čim je otvorio kljun, pao mu je sir na zemlju, a lisica ga zgrabila i odjurila s njime, doviknuvši na odlasku gavranu:

1.

2.

- Ah, plemeniti gospodaru,

Ako ti je glas divan kao što je

- Stradao si, luda glavo, jer si povjerovao mome laskanju, a laskavac uvijek živi na teret glupana koji mu vjeruju. Ova pouka vrijedi sigurno komadić sira što sam ti ga odnijela.

3.

4.

KRAJ