vRIJEME JE ZA PRIČU

VIDLJIVO

NEVIDLJIVO

NADA MIHOKOVIĆ-KUMRIĆ

Probudivši se, djevojčica Lidija otapkala je bosonoga u kuhinju. Mama je upravo mazala na kruh maslac i med, a u šalicu lijevala vruću čokoladu. – Mmmm, fino miriše! – obraduje se Lidija i popije gutljaj. – Ako je želiš popiti u pidžami, na noge navuci čarape da se ne prehladiš. Lidija pogleda mamu i vragolasto se osmjehne: – Ali, mama, zar ne vidiš da sam obukla čarapice?!

– Zar proizvode nevidljive čarape!? – mama s čuđenjem odmjeri njezine bose noge. – Da, da! Od specijalnog su materijala – zanijela se Lidija u objašnjavanju. – Čarape se ne vide, ali toplina se osjeća. – Hm, Hm – nastavila se čuditi mama i, pogledavši na sat, promijeni temu: – Prije nego odem na posao, pregledala bih ti zadaću ako si je napisala. – I zadaća je nevidljiva.

SECTION

Lidija slegne ramenima i nastavi pijuckati čokoladu. – Hm, čudno! I štivo si naučila čitati? – upita mama, a kad Lidija kimne glavom, predloži:– Da čujem kako čitaš! Štivo je također nevidljivo! Ooo, to su sve novosti o kojima pojma nemam!

SECTION

Kad se sljedećeg dana mama vratila iz trgovine, Lidija ju je također dočekala bosonoga. S nestrpljenjem je ispraznila torbu do posljednje vrećice i čudila se što u njoj nema žvakaćih guma ni bombona! – Ima, ima, zar ih ne vidiš? – uvjeravala ju je mama. Lidija još jedanput isprevrće namirnice. – Evo ih! – reče mama i ispruži prema Lidiji prazan dlan. – Posebna, vrlo ukusna i nevidljiva vrsta žvaka i bombona.

Lidija je razrogačenim očima promatrala mamu i šutjela… Odjednom se zagledala u svoje bose noge i brzo otrčala u sobu. Vratila se s čarapama na nogama. Otada je pisala vidljive zadaće, vježbala vidljive diktate, čitala vidljiva štiva i ujutro, kad bi doručkovala u pidžami, na noge oblačila vidljive čarape… Mama joj je pak počela kupovati ukusne i vidljive gume za žvakanje i bombone.

SECTION