3.r_U bakinu zagrljaju

Stjepan Lice

U bakinu zagrljaju

Stjepan Lice

Sjećam se: bio sam još posve malen. Još nisam išao u školu. Jednoga dana baka me povela u posjet, u dio grada u kojemu još nikad nisam bio. Prolazili smo kroz jedan meni nepoznat park. Odjednom sam uza stazu u travi ugledao nešto neobično. Nešto što još nikada nisam vidio. - Što je to? - upitao sam baku.- Panj.- Panj?- Da. Posjekli su stablo i ovo je ono što je od njega ostalo.

Sjećam se: bio sam još posve malen. Još nisam išao u školu. Jednoga dana baka me povela u posjet, u dio grada u kojemu još nikad nisam bio. Prolazili smo kroz jedan meni nepoznat park. Odjednom sam uza stazu u travi ugledao nešto neobično. Nešto što još nikada nisam vidio. - Što je to? - upitao sam baku.- Panj.- Panj?- Da. Posjekli su stablo i ovo je ono što je od njega ostalo.

Pogledao sam drvo koje je raslo malo podalje, a potom ponovno panj. - Sve su to posjekli... A zašto? - čudio sam se.- Ne znam. - strpljivo će baka. - Možda je drvo bilo bolesno. Možda se sasušilo. A možda je nekomu, jednostavno, smetalo. Rastužio sam se. A jer je moja baka silno osjetljiva na moju tugu, brzo se dosjetila kako će me iz nje izvesti.

- Dođi! - povela me sa staze u travu, sve do panja. - Pogledaj ga.Isprava sam panj samo promatrao, a onda sam se nagnuo nad njega i zagledao se u nepravilne kružnice koje su ispunjavale cijelu njegovu površinu. Pažljivo sam ih doticao prstima.- Što je to?- To su kružnice koje pamte koliko je drvo živjelo. Za svaki rođendan drvo dobije po jednu takvu kružnicu. Ljudi ih zovu godovi.

- A zašto su neke male, a neke velike?- Što su mlađe, to su manje, a što su starije, to su veće.Sa zanimanjem sam promatrao i baku i panj.- Starije su veće da bi mogle zagrliti mlađe. Vidiš, sve se one međusobno grle. U zagrljaju je lakše i ljepše rasti. Kada smo prošli dalje kroz park, baka me zagrlila. I ja sam pokušao zagrliti nju, ali nisam mogao. Bio sam premalen. Baka je to shvatila. Nasmijala se i rekla: - Ne brini se. Doći će vrijeme kad ćeš i ti moći zagrliti mene. A osim toga, za zagrljaj nisu prijeko potrebne ruke.

početak

Stjepan Lice

Nisam razumio što je htjela time reći. Ali šutio sam. No sad razumijem. Dobro razumijem.