Want to make creations as awesome as this one?

Transcript

Stjepan Lice

U bakinu zagrljaju

Stjepan Lice

Sjećam se: bio sam još posve malen. Još nisam išao u školu. Jednoga dana baka me povela u posjet, u dio grada u kojemu još nikad nisam bio. Prolazili smo kroz jedan meni nepoznat park. Odjednom sam uza stazu u travi ugledao nešto neobično. Nešto što još nikada nisam vidio.

- Što je to? - upitao sam baku.
- Panj.
- Panj?
- Da. Posjekli su stablo i ovo je ono što je od njega ostalo.

Kamo je baka povela dječaka?

Što je dječak tamo ugledao?

Sjećam se: bio sam još posve malen. Još nisam išao u školu. Jednoga dana baka me povela u posjet, u dio grada u kojemu još nikad nisam bio. Prolazili smo kroz jedan meni nepoznat park. Odjednom sam uza stazu u travi ugledao nešto neobično. Nešto što još nikada nisam vidio.

- Što je to? - upitao sam baku.
- Panj.
- Panj?
- Da. Posjekli su stablo i ovo je ono što je od njega ostalo.

Kamo je baka povela dječaka?

Što je dječak tamo ugledao?

Pogledao sam drvo koje je raslo malo podalje, a potom ponovno panj.
- Sve su to posjekli... A zašto? - čudio sam se.
- Ne znam. - strpljivo će baka. - Možda je drvo bilo bolesno. Možda se sasušilo. A možda je nekomu, jednostavno, smetalo.
Rastužio sam se. A jer je moja baka silno osjetljiva na moju tugu, brzo se dosjetila kako će me iz nje izvesti.

Čemu se dječak čudio?

Kako se dječak zbog toga osjećao?

- Dođi! - povela me sa staze u travu, sve do panja. - Pogledaj ga.

Isprava sam panj samo promatrao, a onda sam se nagnuo nad njega i zagledao se u nepravilne kružnice koje su ispunjavale cijelu njegovu površinu.
Pažljivo sam ih doticao prstima.
- Što je to?
- To su kružnice koje pamte koliko je drvo živjelo. Za svaki rođendan drvo dobije po jednu takvu kružnicu. Ljudi ih zovu godovi.

Što ga je baka poučila o godovima?

- A zašto su neke male, a neke velike?
- Što su mlađe, to su manje, a što su starije, to su veće.
Sa zanimanjem sam promatrao i baku i panj.
- Starije su veće da bi mogle zagrliti mlađe. Vidiš, sve se one međusobno grle. U zagrljaju je lakše i ljepše rasti.
Kada smo prošli dalje kroz park, baka me zagrlila. I ja sam pokušao zagrliti nju, ali nisam mogao. Bio sam premalen. Baka je to shvatila. Nasmijala se i rekla: - Ne brini se. Doći će vrijeme kad ćeš i ti moći zagrliti mene. A osim toga, za zagrljaj nisu prijeko potrebne ruke.

Što misliš, zašto se u zagrljaju brže i ljepše raste?

Zašto dječak nije mogao zagrliti baku?

Nisam razumio što je htjela time reći. Ali šutio sam. No sad razumijem. Dobro razumijem.

Stjepan Lice

početak

Što je dječak tek kasnije razumio?