ŽIVI SVIJET U VODAMA STAJAĆICAMA

Na plan ploče nacrtaj dvije životinje i dvije biljke voda stajaćica. Za domaći rad riješi radnu bilježnicu str.83

Som – gigant naših slatkih voda Som (Silurus glanis) je div je naših dubina som, a samo je moruna bila veća riba u Hrvatskoj, no ona je izumrla u našim vodama. Som može dosegnuti više od dva metra te težiti više od 100 kg, rekorderi čak i do pet metara i 400 kg, ali u nas se uobičajenije love primjerci od 10 kg. Lako se prepoznaje po šest brkova – jedan veliki par na gornjoj čeljusti te dva kraća na donjoj. Glava mu je masivna i spljoštena s velikim ustima. Tako veliku ribu teško je uhvatiti rukama jer nema ljusaka i sklizava je. Rep je u soma dugačak, ali repna je peraja mala. Živi u stajaćim ili sporotekućim vodama kao što su jezera, ribnjaci i šljunčare, ponajviše nizinske Hrvatske.

Živi svijet uz i u vodama stajaćicama Nakon što si pogledao sve na slici prepiši u svoju bilježnicu.

Grgeč – nakostriješeni lovac naših mirnih voda Zelenkastožućkaste je boje, a na stranama ima 5 – 8 izduženih poprečnih pruga. Tamne su i daju mu kamuflažu. Naraste najviše do 50 cm, ali većina je do 20 cm. Mlade su ribe izdužene, a starije još i više. Obojenost i veličina dosta su varijabilne u različitim staništima. Grgeč ne voli hladne i brze vode, pa živi u dubokim jezerima, ribnjacima i sporim, nizinskim rijekama s dosta vodenog bilja. Živi s vršnjacima u manjim grupama, a tada često zajednički love. Grgeči su grabežljivci. Nisu brzi plivači, ali brojnošću napadaju jata uklija, bodorki i ostalih manjih riba. Starije su ribe osamljenije. Najčešće se viđa uz potopljeno drveće, granje i ostale prepreke u vodi.

Šaran – stanar mutnih voda Šaran (Cyprinus carpio) je simbol nizinske ribe sporih i mutnih rijeka te jezera. To je najčešće lovljena i konzumirana riba.Divlji šaran izdužena je oblika s dugom repnom perajom. Može biti dugačak do najviše metar i težiti oko 30 kg. Prekriven je ljuskama na cijelom tijelu. Boja tijela prilično mu varira, ovisno o staništu, pa može biti od bijelozlatne do smeđe po leđima, a postaje svjetlija s bakrenim odsjajima po bokovima te završava više ili manje svijetlim trbuhom. Na jakoj glavi ima četiri kratka brka. Usta može proširiti u cjevčicu i usisati plijen. Hrani se sitnijom hranom: ličinkama različitih životinja, kukcima, ali i mladicama biljaka, sjemenkama, korijenjem. Često čeprka po mulju.

Zelene žabe (Pelophylax sp.) jednesu od najbrojnijih vodozemaca uz naše kopnene vode. Žive u stajaćim vodama te sporim tekućicama, od prirodnih močvara preko ribnjaka do kanala. Ne smeta im ni vrlo zarasla voda, pa otud i naziv žabokrečina. Zelene su žabe grabežljivci i vrlo su proždrljive te će pojesti sve što mogu progutati. Znaju mirno čekati, čak se i šunjati, i onda naglo skaču širom razjapljenih usta te plijen hvataju ljepljivim jezikom. Istodobno, one su i hrana mnogim većim životinjama poput ptica i zmija te su stoga veza u hranidbenim lancima između malih i velikih životinja. Kraci jestive zelene žabe delikatesa su u Francuskoj i drugim zemljama.

Vidra – ljupki stanar voda Vidra je skroviti stanovnik voda za kojeg najčešće znamo da je prisutan po otiscima šapa u mokrom blatu. Vidra je dugačka od 60 cm do gotovo 1 m, teška 7 – 12 kg. To je smeđa životinja s leđne strane, a krem boje s trbušne. Njezino vitko, ali mišićavo tijelo građeno je za aktivan život u vodi. Rep je mišićav i služi kao kormilo, dok pliva ili roni snažnim i kratkim nogama s plivajućim kožicama između prstiju. Vrlo je okretna te lagano mijenja smjer, a može zaroniti na dvije minute. Dvoslojno joj je krzno toplinski izolator od hladne vode, a vidra ga premazuje izlučevinama tako da voda ne probija kroz njega i hladi kožu. Ženka kopa nastambu najčešće među korijenjem drveća i nakon dva mjeseca u njoj koti 2 – 3 mladunca, a obično ima još nekoliko nastambi za odmor i skrivanje. Mladunci su u prvih šest tjedana bespomoćni, a majka ih dolazi hraniti. Sa 12 tjedana uče plivati, u početku nevoljko ulazeći u vodu, a majka im pomaže gurajući ih. Ukupno ostaju s roditeljem 12 mjeseci.

Vretenca – kukci letači naših slatkih voda Vretenca (Odonata) veliki su leteći kukci koji mnoge podsjećaju na malene helikoptere, a zovu ih i vilini konjici ili konjska smrt. Strah i trepet drugih kukaca, a kao ličinke žive na dnu bara, jezera i rijeka. Često se vidi da dva vretenca lete zajedno, i to svinutih tijela u obliku srca, što je dio “ljubavnog plesa”. Mužjak primi ženku pomoću svojih zadčanih nastavaka za čelo i iza glave ili za prsa. Nakon oplodnje ženka sama ili u društvu mužjaka polaže jaja u vodu ili ih urezuje i utiskuje u vodeno bilje. Tu počinje vodena faza života ovih kukaca.

Bjelouška – zmija lovac uz vodeGdje god ima slatke vode, gotovo ćemo uvijek naći vodenu zmiju – bjelouška (Natrix natrix). To je zmija neotrovnica. Bilo da klizi po vodi ili se provlači uz bilje, ova je zmija vrlo česta u Nizinskoj Hrvatskoj, ali i u krškom dijelu uz lokve, rijeke i jezera. To je najraširenija zmija u Hrvatskoj. Prepoznajemo je prije svega po svijetlim uškama iza glave na tamnosivom tijelu i po tome da boja uški varira u nijansama od bijele do narančaste.

Vodomar – prelijepi ribar naših voda Vodomara (Alcedo athis) najčešće vidimo u niskom letu, uz površinu vode ili uz obalu. Tek ako imamo sreće, sletjet će na obližnju granu i pokazati se u svom sjaju. Tad se vidi njegovo raskošno perje. Gornji je dio tijela plavkast, a ovisno o kutu gledanja može biti od tamnoplavozelene do zelenoplave s još dodatnom svjetlucavom, tirkiznom prugom. Rep je kratak, a noge male, ali kljun je dugačak. Njime hvata ribu, ali i kukce i njihove ličinke, račiće i punoglavce. S promatračnice prati ribice i kad odabere jednu, strmoglavljuje se u vodu “na glavu”. Ako ima sreće, u kljunu će zamlatarati ribica s kojom se vraća na granu da bi je na miru pojeo. Ako treba, prvo će je lupiti o granu i onda je okretati tako da joj prvo guta glavu.

Siva čaplja (Ardea cinerea) jedna je od najvećih i najčešćih ptica močvarica. Siva čaplja je najveća od svih čaplji s rasponom krila od 175 do 195 cm te masom 1 – 2 kg. Hoda na dugačkim, žutim nogama. Vrat joj je dugačak, a u letu savijen. Žućkasti joj je kljun dugačak i šiljast. Perje joj je sivkasto s gornje strane i bjelkasto s donje, a glava je bijela s crnom prugom. Ovu pticu viđamo gotovo uza sve slatke vode u Hrvatskoj, od nizinskih rijeka, jezera, močvara, kanala do gorskih i krških rijeka te mediteranskih močvara. Hrani se ponajviše ribama i žabama, ali pojest će i zmiju, malog sisavca ili pticu. Hoda polagano u plitkoj vodi i kad uoči plijen, umiri se i onda ga naglo grabi kljunom

Divlja patka (Anas platyrhynchos) je najčešća, najpoznatija, a mnogima i najljepša patka. Ona je i predak udomaćenim vrstama pataka koje još nalazimo po seoskim dvorištima. Zelena glava mužjaka, metaličnog sjaja obrubljena na vratu bijelom ogrlicom, prepoznatljiva je izdaleka. Nalazimo ih na rijekama, jezerima, močvarama i ostalim vodenim površinama gotovo cijele Hrvatske. Zahvaljujući plivajućim kožicama dobro plivaju. Patke jedu različite vrste sitnih životinja poput beskralježnjaka, račića, školjki, puževa te sjemenki, gomolja

OBRUBLJENI KOZAK (DYTISCUS MARGINALIS) - LIČINKA Obrubljeni kozak (Dytiscus marginalis).Ovi kornjaši dugi su od 2 - 5 cm, ovalni i uglavnom crni ili tamnosmeđi.Opasni su grabežljivci koji napadaju sve: od drugih kukaca do mekušaca ili kralježnjaka.Ličinke se zovu vodeni tigrovi.Dobro su prilagođeni životu u vodi, odrasli mogu nositi zalihe zraka ispod pokrilja.Obrubljeni kozak nastanjuje ribnjake i plitka jezera Europe i Azije.Mužijak ima prijanjalke.

Nijedna močvarna biljka ne privlači toliko pažnje kao bijeli lopoč (Nymphaea alba). Ona je ujedno i romantični simbola močvara Nije teško prepoznati lopoča. To je trajna zeljasta biljka iz porodice lopoča (Nymphaeaceae). Rrizom (puzajuća stabljika) pričvršćena za muljevito dno

ROGOZ Drugi nazivi: bijeli rogoz, botur, šašika, trsje.Trajna, 1-2,5 m visoka vodena biljka s debelim podankom koji raste u mulju, blizu površine vode. Listovi su plavkasto zeleni, 1-2 m dugi i 1-2 cm široki. Cvjetna stabljika je cilindrična, nerazgranjena. Cvjetovi se razvijaju tek u trećoj godini, u julu i augustu, u obliku uspravnog klipa 20-40 cm. Plod je jednosjemeni oraščić.Raširen je po čitavom svijetu.

Trska – vladarica močvarnih obala Trska (Phragmites australis) jedna je od najčešćih biljaka uz stajaće i sprotekuće vode. Ova je biljka izuzetno važna i kao stanište mnogim životinjama.