Špageti za dvoje, Noć knjige 2020.

Noć knjige 2020.

Špageti za dvoje

Osnovna škola Podmurvice, Rijeka

Prema priči F. de Cesco

Za vas pripremile:Dijana Toljanić, Ana Marinić

Dobro došao/la u ovogodišnju Noć knjige!

Želimo ti da se dobro zabaviš

i ponešto naučiš :)

Hrvoje je imao nepunih četrnaest godina i osjećao se jako cool. Gdje god da se našao, u razredu ili na nogometnom igralištu, on je imao glavnu riječ. Život će mu postati još bolji i ljepši kad slijedeće godine dobije motor i svim djevojkama pokaže kakav je on frajer. Hrvoju se sviđala Monika, dugokosa djevojka plave kose iz susjednog razreda. Nisu mu se međutim sviđali njegovi upaljeni prištići kojih je bilo po cijelom licu, a koje je on bezuspješno pokušavao istisnuti prljavim noktima. U školi i na nastavi najradije je zabušavao, nije mu padalo na pamet raditi kako učitelji ne bi pomislili da se možda odlučio potruditi.Ponekad nakon nastave nije odmah mogao krenuti kući jer je jedan od autobusa išao prerano, a drugi prekasno. Obično je vrijeme čekanja koristio za ručak u samoposlužnom restoranu preko puta škole. Nije da je jeo baš svaki put tamo, jer je bilo dana kad bi radije uštedio novac i umjesto ručka u restoranu pojeo komad pizze s nogu. Od novca koji bi tako sakupio, kupio bi si nešto: slušalice ili na primjer, tenisice. Dogodilo bi se da mu s vremena na vrijeme fast food hrana počne izlaziti na uši kao što je danas bio slučaj. Danas mu se jeo pravi ručak. Zato je odšetao do restorana. Žvačući žvakaću gumu, sa slušalicama u ušima i lupkajući svojim novim tenisicama, krenuo je prema uslužnom pultu. Patentni zatvarači na njegovoj novoj crnoj, kožnoj jakni zveckali su cijelim putem.

KOLIKO SI TI COOL?

Klikni i provjeri!

COOL SI!

NISI COOL!

98%

2%

KOLIKO SI TI COOL?

COOL SI!

NISI COOL!

U restoran su dolazili i radnici koji su radili na obližnjem gradilištu, drugi učenici iz njegove škole, učitelji te kućanice s velikim i prepunim torbama, koje bi sa svojom malom djecom na povratku s tržnice i trgovine svratile da predahnu. Ta je dječurlija pila velike količine Coca-cole, jela krumpiriće i ostavljala masne otiske na stolovima. Hrvoje nije htio potrošiti puno, odlučio je uštedjeti za još jedan CD. Proljetna juha od sezonskog povrća, pisalo je na jelovniku. Zašto ne?, pomislio je. Još uvijek žvačući žvakaću gumu, Hrvoje je uzeo poslužavnik i stao u red. Jedna gospođa koja se obilato znojila, vadila je juhu iz ogromnog lonca iz kojeg se parilo. Hrvoje je zadovoljno kimnuo. Njegov tanjur je bio vrhom pun, a kad tome još doda i jednu veliku krišku kruha bio je siguran da će se dobro najesti. Sjeo je za slobodan stol, izvadio žvakaću gumu iz usta i zalijepio je ispod sjedalice. Tek što je sjeo, primijetio je da je zaboravio uzeti žlicu. Ustao je i otišao po nju. Vraćajući se teškim korakom prema stolu, zastao je u čudu i nije mogao vjerovati svojim očima!

ŠTO MISLIŠ DA SE DESILO?

Zašto Hrvoje nije mogao vjerovati svojim očima?Što je ugledao?

Njegovog tanjura više nije bilo na stolu

Netko je sjedio na njegovom mjestu

Pored njegovog tanjura sjedila je mačka i jela njegov ručak

TOČNO!

Otključao/la si slijedeće poglavlje!

POGREŠNO :(

Pokušaj ponovo!

Na njegovom mjestu za stolom, sjedio je dječak crne boje kože i mirno jeo njegovu proljetnu juhu od sezonskog povrća. Hrvoje je zaprepašteno zastao sa žlicom u ruci posred restorana. Obuzeo ga je bijes, po licu su mu se prelile sve dugine boje. Opsovao je u sebi, a zatim stao razmišljati. Došao je negdje iz Uaguaduagua ili slične zemlje i sad mu ništa bolje ne pada na pamet nego da jede baš moju proljetnu juhu od sezonskog povrća! Moguće da je to u redu po nekim afričkim običajima, ali u ovoj zemlji je to strašno nepristojno. Hrvoje je već zaustio glasno mu reći što misli o tome, kad mu je upalo u oči da ga ljudi u restoranu čudno gledaju. Nije htio ispasti ni glup ni smiješan, zna se da je on cool. Ali što sada?, Što da radim?, panično je pomislio.

RAZMISLI, ŠTO BI TI NAPRAVIO/LA?

Dobit će on svoje!!

Čut će on svoje!

Razjasnimo to.

Odoh ja.

Pročitaj što je Hrvoje napravio ..

Ako odabereš tučnjavu, možda ćeš primiriti svoju frustraciju i sigurno ćeš uništiti svoju reputaciju. Nasilnici nisu cool!

Vikanje je uvijek dobar odabir ukoliko je ona osoba kojoj se obraćaš pomalo nagluha. To je ujedno i dobar način da te svi koji se nalaze u radijusu od kilometra čuju. Zato dobro pazi što ćeš vikati ;)

To! To je to! Osim ako imaš supermoć čitanja tuđih misli, razgovor je jedini pravi način da saznaš što druga osoba misli i želi.

Otići se može uvijek. Ako odeš, ostat ćeš gladan/na. Što kažeš da probamo radije učiniti nešto drugo?

Hrvoje se glasno nakašljao, izvukao sjedalicu koja je stajala preko puta dječaka crne boje kože i sjeo nasuprot njega. Ovaj je podigao glavu, kratko pogledao Hrvoja i nastavio jesti juhu. Hrvoje je stisnuo zube sve dok ga nisu zaboljele čeljusti. Energično je primio žlicu u ruci, nagnuo se preko stola i uronio žlicu u tanjur s juhom. Dječak crne boje kože je ponovo podigao glavu. Nekoliko sekundi su buljili jedan u drugoga. Hrvoje se trudio stoički zadržati pogled. Drhtavom rukom prinio je žlicu ustima i po drugi put zaronio u juhu. Dječak crne boje kože ga je nijemo nastavio promatrati s punom žlicom u ruci. Onda je spustio oči na tanjur i nastavio jesti. Prošlo je nekoliko minuta. Obojica su bez riječi nastavila dijeliti juhu s tanjura, jedan smireno, drugi nervozno.Hrvoje je podigao pogled kad je začuo tiho zveckanje žlice koju je dječak nasuprot njega stavio u tanjur. Dječak crne boje kože zavalio se u naslon sjedalice i gledao ga. Hrvoje nije mogao protumačiti njegov pogled. Bio je tako zbunjen da se i sam naslonio. Ispod nosa stvorile su mu se kapljice znoja, majica ga je svrbila, a u kožnoj jakni mu je bilo neizdržljivo vruće. Pokušao je razmisliti.

O čemu razmišlja Hrvoje?

Fuente

Možda nema novaca, možda već danima gladuje i jednostavno se poslužio. Moguće je, tko zna?

Očigledno ne zna ni naš jezik jer ne bi sjedio ovdje kao drvo.

To sve mora biti jako neugodno. Ja bih se sramio. Mogu li ljudi crne kože uopće pocrvenjeti od srama?

Mojih je godina. Normalno je odjeven, ne izgleda kao beskučnik. Kako uopće izgleda beskućnik?

U svakom slučaju, pojeo je pola moje juhe, a nije mi ni hvala rekao. UŽAS, ja sam još GLADAN!

Dječak crne boje kože odjednom je ustao. Hrvoje je širom otvorio oči i usta potpuno iznenađen. Na opću radost onih gostiju kojima je bilo zabavno promatrati sadržaj u Hrvojevim ustima i onih gostiju koji su stali kolutati očima iz istog razloga, Hrvoje je ostao stajati širom otvorenih očiju i usta, potpuno paraliziran iznenađenjem. Sad će još i pobjeći! Ovo je prevršilo svaku mjeru! Kakav bezobraznik! Neka mi plati barem pola juhe koju mi je pojeo., rojilo mu se kroz glavu.Taman se pribrao i htio ustati s namjerom da napraviti nečuvenu galam, kada je vidio kako je dječak crne boje kože uzeo poslužavnik i ponovo stao u red. Hrvoje je samo glasno ispustio zrak i ponovo se ukipio ovaj put sjetivši se zatvoriti usta. Dakle, on ipak ima novaca! Ili, možda umišlja da ću mu ja platiti i još jedan tanjur? Ali, ne, sigurno ne. Ili ,ipak da?, misli su mu kaotično letjele glavom.

Otkrij koliko Hrvojevih misli skrivaju predrasudu i zapamti im broj!

Znaš li što su predrasude?

Predrasude te mogu sputavati u životu baš kao da ti se hobotnica omotala oko nogu!

Možda nema novaca, možda već danima gladuje.

Mojih je godina, normalno je odjeven. Zapravo, uopće ne izgleda kao beskućnik.

Mogu li ljudi crne boje kože uopće pocrvenjeti?

Došao je negdje iz Uaguaduagua i sad mu ništa bolje ne pada na pamet nego da jede baš moju proljetnu juhu od sezonskog povrća!

Užas, ja sam još uvijek gladan.

5

2

4

3

1

Koliko Hrvojevih misli skriva predrasudu?

TOČNO!

Otključao/la si slijedeće poglavlje!

POGREŠNO :(

Pokušaj ponovo!

Hrvoje je ispustio torbu i nervozno počešao jedan prišt. Na neki je način bio znatiželjan što će se dalje dogoditi. Dječak crne boje kože je naručio jelo s menija. Sad je stajao ispred blagajne i, zaista, platio je sve na poslužavniku. Ludo!, pomislio je Hrvoje. Potpuno ludo, da luđe ne može biti! Dječak crne boje kože se vratio za stol. Nosio je poslužavnik na kojem je bio veliki tanjur špageta s umakom od rajčica, četiri velike mesne okruglice i dvije vilice. Još uvijek bez riječi, sjeo je na svoje mjesto preko puta Hrvoju, gurnuo tanjur s hranom na sredinu stola, uzeo vilicu i počeo jesti. Pritom je bezizražajno gledao u Hrvoja. Hrvoju su zatreperile trepavice. Bože, što sad? Ovaj me tip stvarno poziva da podijelim špagete s njim!, Hrvoje se počeo znojiti. Što sad da radi? Da počnem jesti? Ili, bolje ne?, misli su mu opet počele nekontrolirano skakutati glavom.

RAZMISLI, ŠTO BI TI UČINIO/LA?

sam ostao/la gladan/na.

je on pojeo moje - ja ću pojest njegovo.

ja se sigurno neću prvi/prava povući.

je to nehigijenski.

ne želim da mi netko nešto plaća.

žurim na autobus.

Jest ću zbog toga što

Neću jesti zbog toga što

Pa, dobar tek u tom slučaju!

No, no, osvetoljubivost nije vrlina.

A zašto zapravo ne?

Oho! A što ste dosad radili nego dijelili tanjur?!

Ako ti netko nešto želi pokloniti, uzmi! Bez obzira želiš li to i trebaš li to, uzmi, jer ćeš tog nekog učiniti sretnim :)

"Much to learn you still have"

Misli su mu munjevito prolazile glavom. Kad bi barem čovjek progovorio! Dobro. Pojeo je pola moje juhe, sad ću ja pojesti pola njegovih špageta, pa smo fifty-fifty! Bijesan i posramljen, Hrvoje je posegao za vilicom, namotao na nju špagete i stavio ih u usta. Šutnja se nastavila, obojica su jeli špagete. Zapravo vrlo ljubazno od njega da mi je donio vilicu, pomislio je Hrvoje. Sad ću još pojesti i porciju špageta koju danas nisam planirao niti jesti, a niti platiti. Ali što da sada kažem? Hvala? Glupo će zvučati! Sad mu više ne mogu ništa niti prigovoriti. Možda nije ni primijetio da jede moju juhu. Ili je možda tamo negdje u Uguadauanguduauaua običaj hranu podijeliti s nekim? Dobri su ti špageti, jako dobri. Meso je ukusno, jako ukusno. Sve bi bilo bolje i lakše kad se ne bih samo toliko znojio. Porcija je bila jako obilna i Hrvoje se uskoro zasitio. Dječak crne boje kože također. Stavio je vilicu na poslužavnik i salvetom obrisao usta. Hrvoje se nakašljao i počeo strugati svojim novim tenisicama po podu. Dječak crne boje kože se naslonio, gurnuo palčeve u džepove traperica i gledao ga prodorno. Hrvoje se češao ispod vrata sve dok ga koža nije zaboljela. Bože, da mi je samo znati što mu je na pameti? Zbunjen, znojan i ljutit šetao je pogledom po prostoriji. Odjednom je osjetio bockanje u vratu. Ma to nije moguće!! , pomislio je dok su mu trnci prošli kralježnicom sve do ušiju i natrag do stražnjice.

ŠTO MISLIŠ DA SE DESILO?

Zašto se Hrvoje počeo ovako osjećati?Što misliš da je ugledao zbog čega je osjetio bockanje u vratu?

ugledao je Moniku za susjednim stolom

u restoran je ušlo 28 šutljivih dječaka crne boje kože

za susjednim stolom ugledao je tanjur s proljetnom juhom od sezonskog povrća

TOČNO!

Otključao/la si slijedeće poglavlje!

POGREŠNO :(

Pokušaj ponovo!

Na susjednom stolu, za kojim nije nitko sjedio, stajao je – usamljen na poslužavniku – pun tanjur proljetne juhe od sezonskog povrća i uz tanjur velika kriška kruha.Hrvoju nikad nije bilo neugodnije. Najradije bi se zavukao u mišju rupu, Prošlo je barem desetak sekundi dok se nije usudio mladiću crne boje kože pogledati u oči. A on je tu sjedi, potpuno opušten, toliko cool koliko Hrvoje neće nikad biti i samo se lagano ljuljao na sjedalici.

OD KUDA POTJEČE TAJ DJEČAK CRNE BOJE KOŽE?

Klikni na odgovarajući kontinent da bi otključao/la nastavak priče!

POGREŠNO :(

Pokušaj ponovo!

TOČNO!

Otključao/la si posljednje poglavlje!

Aaa, promucao je Hrvoje, crven u licu poput raka. Oprosti molim te. Ja…Vidio je kako su dječaku crne boje kože sijevnule zjenice, vidio je kako su mu oči vragolasto zasvjetlucale. Odjednom je zabacio glavu i prasnuo u gromki smijeh. Hrvoje se isprva samo uspio posramljeno nasmiješiti, a onda je popustila brana i on se punim glasom pridružio u smijehu. Neko su vrijeme sjedili tako i valjali se od smijeha. Onda je dječak crne boje kože ustao i udario Hrvoja po ramenu. Ja se zovem Marcel, rekao je na besprijekornom hrvatskom jeziku. Svaki da jedem ovdje. Hoćemo li se i sutra vidjeti? U isto vrijeme?Hrvoju su suzile oči, bolio ga je ošit i teško je hvatao dah. U redu, dahtao je, ali tada ja častim špagetima!

KRAJ!